Operacije nosa spadaju u najteže i najčešće operacije estetske hirurgije.

Moguće komplikacije

Prema riječima prof. dr. Reufa Karabega iz Poliklinike „Karabeg“, neophodni su (raz)otkrivanje psihoestetskog statusa pacijenta, hirurška kompetentnost za modifikaciju operativnog zahvata u skladu s individualnom situacijom i na kraju, ali i najvažnije - poboljšanje nosne i respiratorne funkcije.

- Pacijent i njegova rodbina su mnogo zahtjevniji danas i uopće bolje informirani nego ikad ranije. Mnoge od informacija su pogrešno shvaćene i pacijent može biti pod lažnom impresijom. Stoga, prave informacije mora dobiti od hirurga. Pacijent vjeruje ili dolazi s preduvjerenjem da je estetski hirurg čarobnjak, a zaboravlja da je estetska hirurgija grana hirurgije s mogućim komplikacijama, ali izuzetno rijetkim. Glavna je ponovni operativni zahvat, odnosno neuspjeh operacije - kaže dr. Karabeg.

Većina pacijenata, dodaje naš sagovornik, koji zahtijevaju estetsku operaciju nosa jednostavno traži poboljšanje veličine i oblika nosa.

Najčešće smanjenje veličine, djelimično određenih zona ili kompletnog nosa.

Pravilan odabir

- Međutim, ne smije se zanemariti činjenica da, osim važne estetske i dominantno personalne karakteristike, nos predstavlja i važan organ mirisa i glavni organ disanja. Važno je naglasiti da je funkcija disanja najčešće narušena kod većine pacijenata koji traže estetski zahvat, a posebno nakon traume nosa. Što pacijent ne mora, ali hirurg bi morao uočiti i prezentirati pacijentu. Takvim pacijentima operacija nosa vraća pravilnu funkciju disanja - navodi dr. Karabeg.

Očigledno je za uspjeh operativnog zahvata od najvećeg značaja pravilan odabir pacijenata. U tom slučaju, i pacijent i hirurg moraju biti zadovoljni.

- Važno je da se otkrije pacijent s dismorfobijom ili iskrivljenom slikom o sebi. Bez obzira na korektno urađeni zahvat, pacijent može biti nezadovoljan i insistirati na daljnjoj korekciji. Takve pacijente nije lako otkriti u predoperativnom razgovoru jer su inteligentni, elokventni, simpatični, a u dubini duše mogu biti frustrirani ili puni kompleksa. Slanje pacijenta psihologu često dovodi do nerazumijevanja te može biti neugodno iskustvo i za pacijenta i hirurga - ističe dr. Karabeg.

Hospitalizacija nije neophodna

Operacija nosa se obično radi u općoj anesteziji, a rjeđe u kombinaciji analgosedacije i lokalne anestezije. Operativni zahvat traje 60 do 90 minuta.

- Znamo u našoj poliklinici uraditi zahvat i u lokalnoj anesteziji kada je pacijentu opća anestezija rizična zbog zdravstvenog stanja ili ako nju preferira. Hospitalizacija nije neophodna. Četiri do šest sati nakon operativnog zahvata pacijentu je dozvoljeno da ide kući ali, po želji, može ostati u poliklinici 24 sata ili duže - kaže dr. Reuf Karabeg.

Tamponada nosa traje 3-5 dana, zavisno od toga kakvog je oštećenja nosna pregrada (ispravljanje krive nosne pregrade i konsekutivno dobivanje boljeg disanja).

Gips ili druga vrsta imobilizacije na nosu se nosi od 7 do maksimalno 10 dana, i to samo u slučaju da se moraju pomjerati nosne kosti. Inače, ako se ne pomjeraju, nema nikakve imobilizacije, osim flastera 3-4 dana.

- Vanjskih ožiljaka nema, rijetko samo 5 mm na spoju s gornjom usnom (kod otvorene tehnike), ali je on praktično nevidljiv. Obično se konci ne skidaju, nego se sami resorbiraju. Izuzetak je skidanje nekoliko konaca na bazi nosa ako se koristi tzv. otvorena tehnika. Također, povratak na posao, zavisno od vrste operativnog zahvata, očekuje se nakon 7 do 12 dana - navodi dr. Karabeg.

Uspjeh, dodaje, često zavisi od taktilnog i emocionalnog osjeta hirurga. Pacijentovo zadovoljstvo je uobičajena konsekvenca operativnog zahvata.