Ako bilo kojeg fizijatra ili reumatologa upitate zašto mu se pacijenti najčešće obraćaju, jedan od prvih odgovora bit će – vrat. Žale se na „sijevanje“ u vratu, ukočenost i bol koja se širi ka potiljku ili u ramena, teško okreću glavu lijevo-desno, imaju glavobolje i poremećen san. Te epizode bola u vratu ili ukočenosti vrata mogu biti akutne i hronične, a posljedica su istegnuća mišića, naglih pokreta glave ili kičme, stresa i napetosti mišića izazvanih drugim uzrocima.
Najčešći uzroci su:
- Brzi, ponavljani pokreti vratne kičme u toku vježbanja, vožnje ili jednostavnog pomjeranja namještaja po kući;
- Istegnuće mišića u području vrata i ramena, najčešće uslijed lošeg držanja zbog posla, nepravilnog spavanja, nepravilnog držanja telefona ili sjedenja za računarom;
- Oboljenja kao što su hernija diska, degenerativne bolesti kičme, osteoartritis, spinalna stenoza;
- Stres i anksioznost jer izazivaju povećanu napetost u mišićima i upalu;
- I nervoza kao posljedica bola te loš san i nedostatak odmora pogoršavaju stanje;
Među uzrocima svakako treba navesti i razne upale nastale kao posljedica neaktivnog stila života, pušenja, loše ishrane i i izlaganje toksinima, kao i druga oboljenja kao što su tortikolis, meningitis, subarahnoidalno krvarenje, tumori. Zato ako se pojave temperatura, glavobolje, konstantni bol uz kičmeni stub, mučnine, povraćanja, nesvjestice i pospanosti što je moguće brže treba potražiti liječničku pomoć.
Sve ove bolne sindrome vratne kičme treba svakako liječiti. Važno je poznavati dob bolesnika te njegovo zanimanje. Pregledom će se utvrditi mjesto boli, odrediti tonusa vratne muskulature te mišića ramenog pojasa.
Često su potrebne i dodatne pretrage kao što su: rendgenske slike, elektromiografija, mijelografija, kompjutorizirana tomografija – CT, magnetska rezonancija – MR.
Patološki proces može zahvatiti jednu ili više kičmenih struktura i te patološke promjene stručno se nazivaju vertebralnim sindromima. Simptomi su mu lokalna bol, napeta muskulatura, oštećena je funkcija i promijenjena zakrivljenost kičme. Mogu se pojaviti i anksioznost, depresija, promjene raspoloženja, vrtoglavica, nesvjestica te osjećaj žarenja i boli na potiljku glave. Mogući simptomi su i problem s ušima koje bole te zujanjem u ušima. Simptomi se mogu prenijeti i na udaljena mjesta pri iritaciji ili kompresiji spinalnih korjenova te krvnih žila. Tada govorimo o spondilogenom ili vertebrogenom sindromu, koji je nastao naglo ili postepeno. Bolovi se mogu prenositi u glavu i gornje ekstremitete, uz oštećenje motorike, osjeta i krvotoka.
Vratni sindrom nastaje zbog degenerativnih promjena vratne kičme i okolnog vezivnog ili mišićnog tkiva. Osnovni je i prvi simptom bol koja se širi prema lopaticama, ramenima te prednjoj strani grudnog koša, ponekad sa smetnjama gutanja. Postoji i osjetljivost na pritisak na mišiće uz smanjenu pokretljivost u svim smjerovima.
Kod tzv. Cervikocefalnog sindroma tegobe su vezane za degenerativne promjene u području vratne arterije iu pratećem vegetativnom nervnom spletu. Prisutna je bol u stražnjem i gornjem dijelu vrata sa sijevanjem u sljepoočnice i prema čelu, otežanim pokretima, uz povišenu napetost mišića.
Cervikobrahijalni sindrom također je vezan za degenerativne promjene na diskovim između kičmenih pršljenova i malim zglobovima na donjim pršljenovima vratne kičme.
Osnovna je tegoba bol koja se širi kroz cijelu ruku, također se javljaju trnci u rukama, i to pogotovo u prstima šaka. Tegobe su jače izražene u jutarnjim satima, što remeti i san bolesnika koji se budi da bi razgibavanjem ruku smanjio trnjenje i bol u rukama. Refleksi i snaga u rukama oslabljeni su.
Mada su uzroci sindroma vratne kičme razni, metode liječenja su kod većine isti, ali se razlikuju načini liječenja u akutnoj od simptoma u hroničnoj fazi. U akutnoj fazi potrebni su mirovanje i odmor u odgovarajućem položaju uz primjenu ovratnika i valjkasti jastuk, te analgetici ili nesteroidni analgetici kojima se uklanja bol i relaksiraju mišići.
- Ovratnik se nosi do dva sata tokom dana te noću. On stvara toplinu, smanjuje pokretljivost i rasterećuje kičmu prenoseći dio težine glave na grudni koš sprijeda i rameni obruč straga.
- Fizikalna terapija obično se primjenjuje u subakutnoj i hroničnoj fazi. U obzir dolaze toplinske procedure, elektroterapija, masaža, kineziterapija i dr.
- Lokalna infiltracija lijeka – ima zadaću prekidanja stvorenog zatvorenog kruga bol – spazam – bol djelovanjem, odnosno aplikacijom lijeka na izvorište boli.
- Trakcija – učinak se osniva na širenju kičmenih otvra, rastezanju mišića i ligamenata, uz povećanje volumena tkiva diskusa. Sve to ima ulogu u smanjenju boli i boljoj pokretljivosti vratnog dijela kičme.
- Kiropraktičke metode – mobilizacija i manipulacija također se primjenjuju, ali samo od iskusnog terapeuta, uz veliki oprez.
- Hirurški zahvati – primjenjuju se u svrhu sprečavanja iritacije i kompresije korjenova spinalnih živaca u intervertebralnim otvorima.
