Zahvaljujući modernoj nauci, znamo da ljubav živi u mozgu, a ne u srcu. Ali gdje je to u mozgu – i je li to na istom mjestu kao i seksualna požuda? Nedavno međunarodno istraživanje je prvo nacrtalo tačnu mapu tih usko povezanih osjećaja.
- Niko nikada nije stavio ove dvije stvari zajedno da vidi uzorke aktivacije u mozgu. Nismo znali što očekivati – oba osjećaja su mogla završiti kao potpuno odvojena. Ispada da su ljubav i seksualna želja aktivirali specifična, ali povezana područja u mozgu - kaže Džim Faus (Jim Pfaus), profesor psihologije na Univerzitetu Concordia.
Zajedno s kolegama u SAD-u i Švicarskoj, Faus je analizirao rezultate 20 odvojenih studija koje su ispitale moždanu aktivnost dok su ispitanici učestvovali u zadacima kao što su gledanje erotskih slika ili fotografija svojih bližnjih koji su im značajni. Naučnici su udruživanjem tih podataka došli do prilike da sačine mapu ljubavi i žudnje u mozgu. Oni su otkrili da su dvije posebne moždane strukture, insula i striatum, odgovorne za praćenje napredovanja od seksualne želje do ljubavi.
Insula je dio moždane kore koji se nalazi duboko u području između temporalnog i frontalnog režnja, dok se striatum nalazi se u njezinoj blizini, unutar prednjeg mozga. Ljubav i seksualna želja aktiviraju različite dijelove striatuma. Područje koje aktivira seksualna želja obično se aktivira stvarima koje su same po sebi užitak, kao što su seks ili hrana.
Područje koje aktivira ljubav uključeno je u proces kondicioniranja po kojem se stvari uparuju s nagradom ili užitkom čime im se dodjeljuje nerazdvojiva vrijednost. To jest, kako se osjećaj seksualne želje razvija u ljubav, on se obrađuje na drugom mjestu u striatumu. Pomalo iznenađujuće, ovo područje striatuma je također onaj dio mozga koji se povezuje s ovisnošću o drogama. Pfaus objašnjava da postoji dobar razlog za to.
- Ljubav je zapravo navika koja se oblikuje počevši od seksualne želje te se razvija dalje kako se ta želja nagrađuje. To u mozgu funkcionira na isti način, kao kada ljudi postaju ovisnici o drogama - kazao je Faus.
Iako ljubav može biti navika, to nije nužno loše. Ljubav aktivira različite putove u mozgu koji su uključeni u monogamiju i povezivanje u parove. Neka područja u mozgu su zapravo manje aktivna kad osoba osjeća ljubav nego kada osjeća seksualnu želju.
- Dok seksualna želja ima vrlo specifičan cilj, ljubav je više apstraktna i složena, tako da je manje ovisna o fizičkoj prisutnosti nekog drugog - kaže Pfaus.
Prema njemu, kognitivna neuroznanost je dala istraživačima duboko razumijevanje o tome gdje su u mozgu smješteni inteligencija i rješavanje problema, ali još uvijek ostaje puno toga za otkriti kada je u pitanju ljubav. “Vidim ovaj rad kao kamen temeljac”, kaže on, “za ono što se nadamo da će prerasti u više istraživanja u području neuroznanosti”.
