Komplikacije koje se mogu javiti prilikom ugradnje implantata mogu biti intraoperativne i postoperativne - rane i kasne. 

Ako se izuzmu komplikacije koje se javljaju u toku bilo kojeg oralno-hirurškog zahvata i koje spadaju u domen oralne hirurgije, implantološke komplikacije su uglavnom posljedice propusta operativne tehnike.

Grublji rad

U njih se ubrajaju: krvarenje zbog povrede većih krvnih sudova, povrede susjednih anatomskih struktura (nosna šupljina, sinus, mandibularni, odnosno kanal korijena), prijelom bukalnog ili oralnog korteksa, prijelom alveolarnog grebena ili tijela donje vilice, nedovoljna primarna stabilnost implantata, nekroza kosti zbog rada nasadnim instrumentom.

Kada je riječ o korijenskom kanalu, najčešća komplikacija je povreda nerva koja je praćena parestezijom, odnosno pojavom trnaca. To je obično privremenog karaktera.

Ako je prisutna prvih sedam do deset dana nakon zahvata, najčešće se radi o otoku koji je vršio kompresiju i uvjetovao gubitak senzibiliteta.

Ako je implantat uzrok parestezije zbog pritiska na sadržaj kanala, u velikom broju slučajeva osjećaj će se vratiti u periodu između mjesec i šest mjeseci. Nažalost, u najtežim slučajevima osjećaj se ne vrati i po nekoliko godina, slično kao u slučajevima vađenja umnjaka s dubokim korijenom.

Ukoliko se rendgenološki ne uočava neposredni kontakt implantata i kanala, razlog parestezije treba tražiti i u eventualno grubljem hirurškom radu. Ovakve situacije su česte, naročito kada se implantati ugrađuju u premolarnim regijama. Poremećaj osjećaja je u ovakvim slučajevima prolaznog karaktera.

Veći problem predstavljaju situacije gdje je implantat u koliziji sa sadržajem kanala i kada nema gubitka osjećaja, ali s opterećenjem implantata i izradom nadoknade počinju bolovi u toj regiji. Ovakvi bolovi neće se vremenom izgubiti i njihov intenzitet je uvijek isti, a jedino ispravno rješenje je vađenje takvog implantata.

Prijelom bukalnog ili oralnog korteksa predstavlja relativno čestu komplikaciju. Uzrok treba tražiti u neadekvatnoj preparaciji za ležište implantata ili u situacijama kada je količina raspoložive kosti, odnosno njena širina, u graničnim vrijednostima za ugradnju implantata.

Raspoloživa kost

Slijedeći osnovno pravilo u savremenoj implantologiji da implantat mora biti ugrađen na mjestu koje je neophodno, a ne na mjestu koje nam određuje raspoloživa kost, danas smo sve više suočeni s činjenicom da gotovo svaka ugradnja završava fenestracijom ili postavljanjem implantata u ležište sa odsustvom gotovo cijele bukalne lamele.

Primjena regenerativnih tehnika, koštanih zamjenika i membrana bit će adekvatno rješenje u ovakvim slučajevima.

Prijelom donje vilice

Prijelom alveolarnog grebena ili tijela donje vilice - ove komplikacije su veoma rijetke i nastaju kao posljedica ekstremnih atrofija donje vilice. Da u slučajevima ovako ekstremnih resorpcija ne dođe do frakture, neophodni su primjena implantata manjeg promjera i pravilno isplanirana okluzija nadoknada.