ORDINACIJA

Nezadovoljan pacijent je najveća komplikacija

Rane postoperativne komplikacije su otok, bol, dehiscencija rane i infekcija i one često mogu dovesti do gubitka implantata, a prati ih dugotrajan, intenzivan i pulsirajući bol, praćen otokom i gnojem

Cilj je pružiti pacijentu ono što je i očekivao. Ilustracija

Piše: Prof. dr. Muhamed Ajanović

3.7.2019

Komplikacije prilikom ugradnje implantata mogu biti intraoperativne i postoperativne, a ove druge dalje se dijele na rane i kasne. Rane komplikacije rezultat su procesa koji mogu ugroziti ili spriječiti oseointegraciju, odnosno povezivanje implantata s kosti.  

To su: nepravilna preparacija ležišta za implantat koju prate oštećenja koštanog tkiva poput koštane nekroze; bakterijska kontaminacija i invazivno zapaljenje koji mogu usporiti zarastanje mekog i čvrstog tkiva; neadekvatna stabilnost implantata nakon ugradnje i prerano opterećenje implantata.

Oralna higijena

Rane komplikacije su otok, bol, dehiscencija rane i infekcija i one često mogu dovesti do gubitka implantata. Karakterizira ih dugotrajan, intenzivan i pulsirajući bol, praćen

otokom i gnojem u regiji ugrađenog implantata.

Najčešće se ove komplikacije dešavaju u donjoj vilici i, ukoliko se ne reagira na vrijeme, posljedice su veliki koštani defekti, i po nekoliko puta veći nego veličina implantata.

Uzroci su granične dimenzije kosti za ugradnju implantata, neadekvatna hirurška tehnika i progresivni navoji implantata koji utječu na povećan stres-napon u kosti.

Dehiscencija (oštećenje procesa zarastanja rane) je komplikacija koja se najčešće javlja prve dvije sedmice nakon hirurgije, a nastaje kao posljedica nedovoljnog mekog tkiva za primarno prekrivanje implantata i postavljanja šavova pod tenzijom.

Kada do nje dođe, pacijentu treba savjetovati da pojača oralnu higijenu uz primjenu nekog oralnog antiseptika. Terapija se provodi u dvije faze. Prva je konzervativna faza i podrazumijeva lokalnu terapiju antibiotskim preparatima, a po redukciji površine obuhvaćene dehiscencijom.

Druga faza je hirurška, s primjenom regenerativne tehnike, koja podrazumijeva primjenu koštanih zamjenika i membrane s ciljem rješavanja dehiscencije.

Kasne komplikacije dešavaju se kada oseointegrirani i prethodno stabilan implantat koji je u funkciji izgubi stabilnost i bude eksplantiran. Pretpostavka je da su kasne komplikacije rezultat pretjeranog opterećenja i/ili infekcije.

U kasne komplikacije spadaju: perimukozitis i periimplantatis, komplikacije koje se tiču samih implantata (njihov prijelom), komplikacije od suprastrukture.

Prof. dr. Muhamed Ajanović. Arhiv

Periimplantatni mukozitis je zapaljenje mekih tkiva oko implantata u funkciji. Nastalo je kao posljedica djelovanja plaka na sluzokožu. Periimplantitis - mehanizam odbrane gingive oko zuba je daleko efikasniji nego što je u okolini implantata, najvjerovatnije kao posljedica slabije vaskularizacijie koja je smanjena ka površini implantata ili pravca vezivno-tkivnih vlakana.

Dublji slojevi

Uzrok pojave periimplantita su preopterećenost implantata i infekcija. Kliničku sliku karakteriziraju marginalno tkivo oko implantata koje krvari na blagi dodir; infekcija koja ima tendenciju širenja u dublje slojeve periimplantatnog tkiva, što za posljedicu ima gubitak koštanog tkiva oko implantata.

Terapija je isključivo hirurška: eksponiranje implantata, odstranjenje granulacionog tkiva, postavljanje zamjenika kosti i membrane za vođenu regeneraciju tkiva i antibiotska terapija.

Ipak, najveća komplikacija u implantologiji je nezadovoljan pacijent. Zato će temeljna preoperativna priprema s uspjehom prevazići sve komplikacije i pružiti pacijentu ono što je na početku terapije i očekivao.

Uzroci frakture

Uzrok frakture implantata može biti uvjetovan operativno: primjenom veće sile pri postavljanju implantata, naročito kod ugradnje u kompaktu donje vilice (pravljenje prevelike poluge). Postoperativno, uzrok su slab kvalitet, poroznost implantata (javlja se kod implantatnih sistema sa slabijom kontrolom kvaliteta u proizvodnji), preopterećenost dobro oseointegrisanog implantata.

Kriteriji za odstranjenje

Kriteriji za odstranjenje implantata su hroničan bol, rasklaćenost implantata, hronična infekcija, progresivan gubitak kosti, parestezija, oroantralne ili oronazalne fistule, fraktura kosti, postojanje bilo kojeg problema psihološke ili druge prirode, nepopravljivi defekt na samom implantatu, moguće ireverzibilno oštećenje susjednih zuba, kozmetski problemi.



quote
<p>Najčešće se rane komplikacije dešavaju u donjoj vilici i, ukoliko se ne reagira na vrijeme, posljedice su veliki koštani defekti </p>
Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.