Humani papiloma virus (HPV) prenosi se na nekoliko načina. Načini prijenosa uključuju: seksualni kontakt, ne-seksualni kontakt (direktni ili indirektni) i kontakt majke i novorođenčeta (direktni ili indirektni). Virus se lako prenosi i širi direktnim kontaktom sa zaraženom kožom i sluznicama.
Umor i bolovi
Poznato je da HPV genotipovi iz grupe visokog rizika mogu dovesti do nastanka karcinoma grlića maternice, stidnice, rodnice, anusa, penisa, pluća, dušnika, sinusa, konjuktiva, usne šupljine i ždrijela.
Osnovni značaj infekcije HPV-om je u njegovoj ulozi u nastanku karcinoma grlića maternice (cervikalni karcinom). On je među najčešćim malignim oboljenjima širom svijeta, te među vodećim uzrocima obolijevanja i smrtnosti kod žena. Od trenutka infekcije pa do pojave prvih simptoma bolesti može proći period od nekoliko godina.
Prvi simptomi bolesti koje žene primijete je stalni vaginalni iscjedak. On može biti blijed, vodenast, roz, smeđ, prošaran krvlju ili taman i neugodnog mirisa. Pored toga, javljaju se nenormalna vaginalna krvarenja između menstruacija i nakon spolnog odnosa. Vaginalna krvarenja se javljaju i u menopauzi. Bolesnice osjećaju umor, gube apetit, gube na težini, imaju bolove u zdjelici, leđima i nogama, može doći do lomova kostiju, curenja urina ili fekalija iz vagine i na kraju smrti.
Karcinom grlića maternice u potpunosti se može izbjeći jer nastaje postepeno, nizom prekanceroznih promjena, što daje mogućnost da se preventivnim mjerama njegov razvoj efikasno spriječi. Zbog toga je neoprostivo i sramotno što je u 2018. godini od karcinoma grlića maternice umrlo više od 311.000 žena.
Analni karcinom je bolest žena i muškaraca. U početnoj fazi nema simptoma. Ubrzo se javljaju krvarenja, bol, svrab ili iscjedak iz anusa. Dolazi do promjena u radu crijeva i obliku stolice, te do otoka limfnih čvorova u analnom predjelu i u preponama.
Uporan kašalj
Prvi znakovi raka penisa su promjene u boji kože i zadebljanja na penisu, a potom nastaju velike izrasline ili duboke ulceracije koje krvare. Najprije zahvata glans i prepucijum, a može se proširiti i na tijelo penisa. Promjene su u početku bezbolne, ali kako se postupno šire, javljaju se bolovi.
Rak ždrijela manifestira se bolovima u ždrijelu, teškoćama pri gutanju i disanju, bolovima u uhu, upornim kašljem, promuklošću ili promjenom glasa koji traju više od dvije sedmice, gubitkom težine i čvorovima ili oteklinama na vratu.
Pravovremena dijagnostika
Infekcija HPV virusom, zbog opasnosti razvoja karcinoma sluzokoža i kože, predstavlja ozbiljan zdravstveni problem širom svijeta. Savremenim laboratorijskim metodama može se otkriti još u samom začetku, u vrijeme kada ne pričinjava nikakve tegobe bolesniku i prije nego što se promjene mogu vidjeti kliničkim pregledom.
Veoma osjetljivim i specifičnim virusološkim/molekularnim metodama (PCR/ polimeraza lančana reakcija) moguće je dokazati prisustvo vrlo malog broja HPV čestica u različitim biološkim uzorcima. Pored toga, moguće je odrediti kojem genotipu HPV pripada i da li se radi o infekciji s više genotipova. S ciljem zadovoljavanja dijagnostičkih potreba razvijeni su skrining testovi za dokazivanje prisustva HPV-a i genotipizacijski testovi za grupu HPV-a visokog i niskog rizika.
Nedavno je Zavod „Nalaz“ uveo metodu za kvantifikaciju virusa (brojanje virusnih čestica u uzorku). Na osnovu ove metode može se procijeniti koliko osoba izlučuje virusnih čestica i koliko je infektivna, te u kojemm smjeru se infekcija razvija: povlačenje, perzistentna infekcija ili razvoj karcinoma. Ovako rana i kompleksna dijagnostika pruža šansu za vrlo uspješno liječenje bolesti i prevenciju širenja.
Redovni pregledi
Svaka spolno aktivna žena, heteroseksualni i homoseksualni muškarci, naročito ako imaju više od jednog partnera, trebaju se jednom godišnje pregledati na prisustvo HPV-a. Često mijenjane partnera i promiskuitetno ponašanje predstavlja visok rizik za infekciju. Upotreba kondoma smanjuje mogućost infekcije HPV-om, ali nije sigurna zaštita. Ako se primijete bilo kakvi simptomi koji upućuju na HPV infekciju, potrebno je odmah se javiti ljekaru.
