Pojava bolova u mišićima vrata je u porastu posljednjih decenija. Bol u vratu koji potiče od gornjeg trapeznog mišića (trapeziusna mijalgija) je česta kod kancelarijskih radnika i javlja se u drugim zanimanjima koja uključuju ponavljajuće i monotone radne zadatke, kazao je dr. Edin Buljugić za "Avaz".
Važna uloga
- Trajna aktivnost motoričkih jedinica niskog praga trapeznog mišića iz dana u dan dovodi do poremećaja intramuskularnog biohemijskog miljea, a često se razvija i mijalgija bol mišića. Intervencije koje imaju za cilj ublažavanje bolova u mišićima često uključuju fizičku aktivnost, a poznato je da različiti oblici tjelesnog treninga u određenoj mjeri ublažavaju bolove u mišićima vrata. Pokazalo se da mišići vrata i ramena za samo 20 minuta 3 puta sedmično značajno smanjuju bol kod žena sa trapeznom mijalgijom.
Rezultati ukazuju na to da visok nivo aktivacije bolnih mišića (tj. visok intenzitet treninga) igra važnu ulogu u procesu rehabilitacije. Na osnovu funkcionalne anatomije kompleksa vrat/ramena, vjerovatno je da je izolovana elevacija ramena (“slijeganje ramenima”) najspecifičnija vježba za gornji trapezni mišić, zaključak koji je podržan i elektromiografskim (EMG) mjerenjima – navodi dr. Buljugić.
Vježbe slijeganja ramenima se stoga često preporučuju za efikasno ciljanje trapeznog mišića tokom rehabilitacije.
- Međutim, mali vanjski moment ruke rezultira utezima za vježbanje koje su 4 do 5 puta veće od onih drugih vrsta vježbi za vrat ili ramena (npr. vježbe abdukcije ramena). Ovo je veliki praktični problem tokom rehabilitacije jer rukohvat i snaga donjeg dijela leđa mogu postati ograničavajući faktori u rukovanju ovim teškim utezima u vježbama slijeganja ramenima – kaže dr. Buljugić.
Nadalje, dodaje, za kućnu rehabilitaciju može biti zgodnije imati bučice u rasponu od 3 do 8 kg za vježbe kao što su bočno podizanje, obrnuti let i uspravno veslanje u odnosu na 20 do 30 kg za vježbu slijeganja ramenima.
Stoga je relevantno istražiti da li druge vježbe jačanja s nižim apsolutnim težinama, ali dužim vanjskim momentima ruku mogu izazvati nivoe aktivacije mišića u trapeznom mišiću koji su jednaki onima kod vježbe slijeganja ramenima.
Negativan utjecaj
- Sindrom miofascijalne boli je čest i značajan klinički problem, koji čini 15 posto općih medicinskih posjeta. Takva bol negativno utječe na funkciju i učešće u životnim aktivnostima. Sindrom miofascijalne boli je izazvao kontroverzu djelimično zato što je bilo neslaganja oko dijagnostičkih kriterija. Imao je mnoga imena, uključujući fibrozitis, miofasciitis i miogelozu, što odražava nedostatak saglasnosti o etiologiji, patofiziologiji i primarnom uključenom tkivu – ističe dr. Buljugić.
Sindrom miofascijalne boli je pomiješan s drugim sindromima boli kao što su fibromijalgija i neuropatski bol, i iako ostaje zabuna, postoji opće prihvaćanje termina "miofascijalni bolni sindrom" i njegovih dijagnostičkih komponenti.