Debljina je već davno poprimila pandemijski opseg, a kako je nedvosmisleno vezana uz glavne uzroke smrtnosti i raznih oboljenja smatra se vodećim svjetskim zdravstvenim problemom, naveli su stručnjaci povodom Evropske sedmice borbe protiv pretilosti.

Bolest postoji

Liječenje debljine uključuje promjenu životnoga stila, primjenu lijekova, bihevioralnu terapiju te operativno liječenje. Početni korak u liječenju debljine jest spoznaja da bolest postoji, tj. kontakt sa zdravstvenim radnikom koji postavlja dijagnozu, određuje pretrage i planira proces liječenja.

Evropsko društvo za izučavanje debljine (European society for the study of obesity – EASO) pokrenulo je inicijativu Language matters: Obesity te izdalo smjernice za komunikaciju s osobama koje imaju povećanu tjelesnu masu u zdravstvenom okruženju.

Biti pozitivan - u komunikaciji se ne treba fokusirati na štetne posljedice pretilosti, nego na pozitivan pomak i mogućnost poboljšanja kvalitete života.

Biti pun razumijevanja - osobe s pretilošću često imaju negativna iskustva razgovarajući sa zdravstvenim radnicima te je važno razumjeti širi kontekst.

Ponuditi pomoć

Biti svjestan neverbalne komunikacije - o pretilosti je teško govoriti te dobar dio komunikacije preuzima ona neverbalna, govor tijela koji bi trebao biti isti kao i za bilo koje drugo zdravstveno stanje.

Biti od pomoći i podrške - ponuditi specifičnu pomoć i savjet gdje je to prikladno te putokaz i prema više informacija usluga, govoreći o debljini, općenito manje je korisno nego davanje konkretnih savjeta.

Šta treba izbjegavati

Stručnjaci savjetuju kako treba izbjegavati započinjanje razgovora na način koji prenosi 'najgori slučaj' tipa dogodit će se… jer osobe s pretilošću većinom su svjesni tih mogućnosti i zato su zatražile pomoć. Umjesto toga, ako je moguće započnite razgovore tako što ćete istaknuti kako bi gubitak tjelesne mase mogao pomoći.

Prvi korak

Stručnjaci navode kako je potrebno izbjegavati pitanja kao „Morate li baš to jesti?“ i umjesto toga „Postoji mnogo razloga zašto jedemo, želite li razgovarati o tome?“. Izbjegavati pitanja tipa „Želite li biti normalne tjelesne mase?“ i umjesto toga pitati „Čemu se nadate kada ćete postići svoj cilj, kako možemo doći do toga?“.

Sve navedeno ukazuje da se neodgovarajuća komunikacija, koja može dovesti do izbjegavanja ljekarskog pregleda i manje surađivanja kod liječenja debljine, može lako izbjeći. Dijagnoza bolesti debljine svojom slojevitošću izazivaju različite reakcije kojih možda zdravstveni radnici nisu niti sami svjesni. Komunikacija, koja je prvi korak u liječenju debljine se može lako naučiti, kao i sve druge kliničke vještine.