ŠEĆERNA BOLEST

Glavni faktor rizika od razvoja dijabetesa kod djece je pretilost

Osim učestalog mokrenja, neutažive žeđi i gubitka težine, djeca imaju i osjećaj mučnine, povraćaju, ubrzano dišu, a može doći i do poremećaja svijesti

Ako se bolest ne prepozna dovoljno rano, nastupaju teži metabolički poremećaji. Ilustracija

Piše: Ismeta Kaknjašević

3.2.2021

Šećerna bolest, ili dijabetes melitus, u dječijoj dobi predstavlja sve značajniji javnozdravstveni problem zbog rastuće učestalosti i složenosti zdravstvene zaštite koja ima za cilj uspostaviti normalan rast i razvoj te svakodnevne životne aktivnosti. Postoje dva, bitno različita oblika ove bolesti, kazao je dr. Salih Azabagić, internista endokrinolog.

Lučenje inzulina

Dr. Azabagić: Normalan rast i razvoj. Avaz

- Prvi je tip 1, inzulin ovisni oblik u kojem stanice gušterače koje su zadužene za stvaranje inzulina postepeno prestaju raditi. Posljedično, zbog manjka inzulina, glukoza koja se nalazi u krvi ne može ulaziti u stanice tijela i koristiti se za stvaranje energije i ostale važne funkcije stanica cijelog organizma - kazao je dr. Azabagić.

S obzirom na današnji stil života djece, dodaje on, često sjedenje pred TV-om, igranje igrica, visokokalorična hrana, manjak tjelesne aktivnosti, ne treba čuditi porast broja djece koja su sve deblja, a kojima prijeti razvoj dijabetesa tipa 2.

- Dijabetes melitus je skupina metaboličkih poremećaja karakteriziranih povišenom koncentracijom glukoze u krvi kao posljedicom nedostatnog lučenja inzulina, izostanka njegova djelovanja ili kombinacije tih dvaju mehanizama. Najčešći oblik dijabetesa u djece i adolescenata je dijabetes melitus tipa 1, no s pandemijom pretilosti svjedočimo sve većoj učestalosti dijabetesa melitusa tipa 2 već u toj dobi - rekao je dr. Azabagić.

Dijagnoza dijabetesa melitusa tipa 2 u djece se postavlja na temelju rezultata probira u djece s prepoznatim faktorima rizika od njegova razvoja ili na temelju simptoma.

Razvoj bolesti

Glavnim faktorima rizika od razvoja ovog oblika bolesti smatraju se pretilost, pozitivna porodična anamneza, znakovi inzulinske rezistencije te pripadnost određenim rasama, npr. američki crnci, američki Indijanci, Hispanci, Azijci i slično.

- Upravo zato što se dijabetes melitus tipa 2 najčešće dijagnosticira metodama probira u pretilih osoba, bolest se u velikog broja djece prepoznaje već u asimptomatskoj fazi. Razvoj bolesti u djece je brz i znakovi bolesti prisutni su obično tri-četiri sedmice. Ako se bolest ne prepozna dovoljno rano, nastupaju teži metabolički poremećaji koji su posljedica nepotpune razgradnje masnoća te nakupljanja ketona u krvi - istakao je dr. Azabagić.

Osim učestalog mokrenja, neutažive žeđi i gubitka težine, djeca imaju i osjećaj mučnine, povraćaju, ubrzano dišu, a može doći i do poremećaja svijesti, što su znaci ozbiljne i po život ugrožavajuće dijabetičke ketoacidoze.


Novonastala situacija i prilagođavanje

Određeni problemi. Ilustracija

Kako se djeca nose s novonastalom situacijom i da li im je teško približiti zdrav plan ishrane i više fizičke aktivnosti, objasnio je dr. Salih Azabagić.

- Svaka životna faza, bez obzira na to imate li dijabetes ili ne, sa sobom nosi određene probleme. U slučaju djeteta s dijabetesom dolaze raznorazne krizne situacije, od vrtićke dobi pa do adolescentske dobi. Od trenutka postavljanja dijagnoze mnoge stvari promijenit će se u životu djeteta i njegove porodice. Uslijedit će boravak u bolnici, a nakon što se smire nevjerica, šok, ljutnja i tuga, započet će proces edukacije - istakao je Azabagić.

Nažalost, s početkom puberteta glikemijska se kontrola obično pogoršava. Pogoršanje kontrole bolesti pripisuje se ponajprije psihološkim problemima adolescentne dobi te slaboj saradnji u provođenju dijetetskih mjera i primjeni inzulina.

Ipak, dokazano je da to nije jedini uzrok te da promjene endokrinog sistema uveliko pridonose pogoršanju kontrole glikemije u adolescenata.

Edukacija svih dobnih skupina

Manja djeca trebaju pomoć. Ilustracija

Razlikuje se pristup, kaže dr. Salih Azabagić, edukaciji djece pojedinih dobnih skupina, kao i njeni očekivani učinci, ali i očekivanja vezana za kontrolu bolesti. Dok mala djeca, kao ni djeca mlađe školske dobi nisu sposobna voditi brigu o vlastitoj bolesti, od srednjoškolaca i starije djece očekuje se određeni stepen samostalnosti.

- Pri tome ne smijemo zanemariti potrebu nadzora od odrasle osobe kako bi se ublažile sve moguće teškoće u kontroli bolesti tokom ovog prijelaznog perioda prema odrasloj dobi i potpunoj samostalnosti. Pogoršanje kontrole bolesti u adolescenata s dijabetesom dijelom je posljedica loše saradnje, ponajprije u vezi s pridržavanjem dijetetskih preporuka te provođenjem samokontrole - kaže dr. Azabagić.

S obzirom na to da su adolescenti dovoljno spretni za provođenje postupaka vezanih uz samokontrolu, roditelji su u iskušenju da im prepuste sve veći dio brige o bolesti. Želja za samostalnošću, uz nedovoljnu saradnju i nespremnost za preuzimanje brige o vlastitoj bolesti, nerijetko dovode do pogoršanja metaboličke kontrole.


Kada se dijagnosticira

Uprkos bogatstvu iskustva i znanja o epidemiologiji, patofiziologiji i zbrinjavanju dijabetesa melitusa tipa 2 u odraslih, i dalje se relativno malo zna o toj bolesti u djece. Dijabetes melitus tipa 2 obično se dijagnosticira u djece starije od 10 godina, najčešće tokom puberteta, no kako raste broj pretile djece, valja očekivati njegovu pojavu i u ranijoj životnoj dobi.

Uspješno liječenje dijabetesa posebno je važno upravo u vrijeme puberteta, ponajprije kako bi se omogućio normalan rast i razvoj te odgodila pojava hroničnih mikrovaskularnih komplikacija bolesti.

Vlasnik autorskih prava © avaz-roto press d.o.o.
ISSN 1840-3522.
Zabranjeno preuzimanje sadržaja bez dozvole izdavača.