Zdravstveni stručnjaci već decenijama upozoravaju da su loše životne navike krive za porast učestalosti tzv. staračkih bolesti, poput srčane bolesti, Alzheimerove bolesti, dijabetes tipa 2 i neke vrste raka.

U svijetu se danas oko 70 posto svih smrti pripisuje tim bolestima.

U Velikoj Britaniji taj je postotak još i viši - oko 90 posto, piše u svojem novom broju "New Scientist".

Meso, cigarete, alkohol, pretilost, sjedilački život

Pretjerana konzumacija crvenog mesa, cigareta i pića, a premalo voća i povrća, pretilost i nedovoljno vježbe uzrokuju porast učestalosti navedenih bolesti.

No niko zapravo ne zna zašto. U Velikoj Britaniji jedan od najvećih ubica je Alzheimer, no glavna hipoteza o tome kako nastaje ove godine se srušila, nakon što su se lijekovi utemeljeni na njoj pokazali neuspješnima. Za srčani udar krivi se visoki holesterol u krvi, no pokazalo se da ga većina ljudi koji dožive srčani udar nema. 

Ono što pouzdano znamo je da ta stanja obično počinju uzrokovati simptome kasnije u životu, a njihova učestalost raste kako duže živimo. One sve pokreću upalne procese, mehanizme koje naš imunološki sistem koristi za ubijanje mikroba koji nas napadaju. A, po definiciji, one nisu prenosive. Svode se na loše navike i loše gene, a ne na mikrobe. 

Posvuda bakterije

Naučnici postepeno otkrivaju da su u navedene bolesti uključene bakterije koje ulaze u organe, utječu na naše obrambene sisteme kako bi povećale vjerovatnoću svojeg opstanka, te postupeno razgrađuju dijelove našeg organizma. Iz toga je moguće zaključiti da bismo jednoga dana mogli biti sposobni zaustaviti srčane udare ili Alzheimer ako uspijemo zaustaviti odgovorne mikrobe. 

Do nedavno nismo imali pojma da bi u navedene bolesti mogle biti uključene bakterije. Razlog tome je to što je njihovo djelovanje vrlo sporo te što kroz dugi period ostaju uspavane ili što se skrivaju u našim ćelijama. To istovremeno otežava uzgoj njihovih kultura, što je inače zlatni standard za povezivanje bolesti s bakterijama. Međutim, analize DNK u novije vrijeme sve više pokazuju da bakterija ima tamo gdje ih ne bi trebalo biti te da one upravljaju upalnim procesima upravo na one načine koje bilježimo u navedenim bolestima.

Revolucionarna ideja i otpori prema njoj

Ova otkrića protive se već postojećim idejama. Međutim, neki stručnjaci, frustrirani neuspjesima u pronalaženju uzroka bolesti starenja, postaju oprezno optimistični. Razlog za to je dobar – ako se hipoteza potvrdi, mnogo toga bi se moglo promijeniti.

Ovdje je prikladno prisjetiti se koliko je teško bilo promijeniti paradigmu o uzroku čira na želucu i dvanaestercu. Naime, stručnjaci i bolesnici decenijama su vjerovali da upalne procese, gastritis i ulkuse u probavnom sistemu uzrokuju stres i neuredan život. Kada su australski liječnici Beri Maršal (Barry Marshall) i Robin Varen (Warren) prvi put otkrili da bi krivac mogla biti bakterija Helicobacter pylori, medicinska zajednica ih je dočekala s velikom skepsom. Istraživanja su kasnije pokazala da je oko 50 posto populacije u svijetu inficirano s Helicobacter pylori te da 10-20 posto zaraženih razvija ulkus. Terapije antibioticima značajno su smanjile broj oboljelih, a Maršal i Varen konačno su 2005. dobili Nobelovu nagradu za svoj rad.

Glavni osumnjičeni - bakterije u ustima

Bakterije koje uzrokuju upale desni su najozbiljniji osumnjičenici. Pretpostavlja se da te bakterije igraju važnu ulogu u najširem rasponu staračkih bolesti.

U SAD oko 42 posto osoba starijih od 30 godina ima bolesti desni, a taj broj raste na 60 posto u dobi od 65 godina. U Njemačkoj je utvrđeno visokih 88 posto.

Zapanjujuće je da su mnoge boljke starenja - od reumatskog artritisa do Parkinsonove bolesti kod ljudi koji imaju bolest desni vjerovatnije, teže ili oboje. Moguće je da u ovoj priči učestvuje neki treći faktor koji istovremeno dovodi i do bolesti desni i do navedenih bolesti, no sve je više dokaza da je veza izravna - da bakterije koje uzrokuju bolesti desni uzrokuju i ostale bolesti.

Kako bi bakterije mogle uzrokovati staračke bolesti

Na koji bi način bakterije koje uzrokuju bolesti desni mogle igrati ulogu u svim navedenim stanjima? Kako bismo odgovorili na to pitanje, moramo razmotriti na koji način one okreću naš imunološki sistem protiv nas samih.

U ustima se nalazi više od 1000 vrsta bakterija u stabilnoj zajednici u kojoj miroljubive bakterije kontroliraju potencijalno štetne. Na drugim mjestima u tijelu, uključujući i kožu i sluznicu crijeva, zajednice bakterija žive na neprekinutoj površini ćelija u kojoj se vanjski sloj stalno odbacuje, čime se oslobađa od invazivnih bakterija. No zubi ne mogu odbacivati takav sloj; na njima bakterije žive na tvrdoj podlozi.

Kada se sloj bakterija na zubima dovoljno nakupi i ojača dovoljno da se proširi i ispod desni, pokreće se upalni proces: imunološke ćelije upadaju i uništavaju i mikrobe i naše vlastite zaražene ćelije. Ako ovo potraje predugo, između desni i zuba razvija se džep siromašan kisikom. Neke vrste bakterija to koriste pa se počinju razmnožavati. Jedna od njih, Porphyromonas gingivalis, posebno je podmukla jer remeti stabilnu zajednicu bakterija i produžava upalu.

Bakterija koja ima koristi od onoga čega se druge bakterije boje

Većina patogena nastoji blokirati ili izbjeći upalne reakcije, odnosno imunološke odgovore organizma koji ih uobičajeno uništavaju prije nego što se isključe. To isključivanje imunoloških reakcija u kasnim 30-im i 40-im godinama polako počinje otkazivati, što vodi do hroničnih bolesti povezanih sa starenjem. 

P. gingivalis produžava upalne procese tako što stvara molekule koje blokiraju neke upalne procese, ali ne sve. Rezultat su slabi upalni procesi koji nikada u potpunosti ne uništavaju bakterije. Na taj način stradavaju ćelije ljudskog organizma što pak odgovara P. gingivalis koja u prehrani treba proteine. Štoviše, u razaranju ćelija oslobađa se i željezo koje bakterije također trebaju, a koje tijelo obično čuva. Drugim riječima, P. gingivalis manipulira ljudskim obrambenim mehanizmom kako bi poboljšala uvjete za svoj opstanak.

U konačnici inficirani zub može ispasti, međutim, mnogo prije toga P. gingivalis će ući u krvotok. Ondje će obrambeni sistem razviti antitijela za borbu protiv njih, međutim, čini se da ona ne pružaju ozbiljnu zaštitu. Naprotiv, ljudi koji imaju više antitijela vjerovatnije će umrijeti u narednih 10-ak godina od onih koji ih nemaju, a također će vjerojatnije oboljeti od reumatskog artritisa te srčanog ili moždanog udara. Razlog tome mogla bi biti činjenica da P. gingivalis mijenja svoje vanjske proteine što joj omogućuje da se skriva u bijelim krvnim ćelijama. Ona također ulazi u ćelije krvnih žila. S tih pozicija nastavlja manipulirati obrambenim sistemom te čak mijenja gensku ekspresiju krvnih ćelija kako bi se selila na druga mjesta gdje iskače i hrani se dijelovima ćelija razorenih u upalnim procesima.

P. gingivalis otkrivena je u upalnim procesima u mozgu, aortama, srcu, jetri, slezeni, bubrezima, zglobovima i gušterači miševa te također kod ljudi.

Jake potvrde kod Alzheimera

Za štetno djelovanje P. gingivalis najviše dokaza postoji kada je riječ o Alzheimerovoj bolesti koja danas čini više od dvije trećine svih demencija i peti je najveći uzrok smrti u svijetu.

U januaru ove godine timovi na šest univerziteta i američka kompanija "Cortexyme" u uzorcima mozgova 99 posto ljudi koji su umrli s Alzheimerom otkrili su enzim koji razgrađuje protein gingipain, koji stvara samo bakterija P. gingivalis. Štoviše, nivoi tog enzima bile su proporcionalne težini bolesti. Kada su miševi zaraženi bakterijom, kod njih su se javili simptomi slični Alzheimeru, a kada su kod njih blokirani gingipaini, stanje im se popravilo. Kod ljudi koji nisu imali Alzheimer, nivoi gingipaina bile su značajno niže.

Uz sve navedeno otkriven je i mehanizam koji povezuje genetske sklonosti prema Alzheimeru s djelovanjem bakterije. Naime, ljudi genetski skloni toj bolesti stvaraju poseban oblik imunološkog proteina ApoE koji se uništava tokom bolesti, a švedski naučnici prošle su godine pokazali da gingipaini lakše razgrađuju upravo taj protein nego druge oblike.

 P. gingivalis povezan je i s drugim bolestima

Osim Alzheimera, P. gingivalis bi, prema hipotezi o mikrobima, mogla uzrokovati i brojne druge staračke bolesti.

Sve je više dokaza koji ukazuju na povezanost P. gingivalis s aterosklerozom, odnosno otvrdnjavanjem arterija. Naime, u masnim naslagama u zidovima žila, koje uzrokuju začepljenja, pronađena je bakterija. Kada djelići tih naslaga začepe krvne žile u srcu ili mozgu, mogu uzrokovati srčani ili moždani udar.

Također se pokazalo da liječenje upale desni pomaže u ublažavanju simptoma dijabetesa tipa 2. 

Povišeni nivoi P. gingivalis pronađen su i kod oboljelih od Parkinsona, kod ljudi s oboljelom jetrom te kod osoba s rakom usta, jednjaka, želuca i gušterače.

Također se pokazalo da ubrizgavanje P. gingivalis kod miševa uzrokuje degeneraciju makule, odnosno žute pjege oka.

P. gingivalis otkrivena je i kod ljudi koji su oboljeli od reumatskog artritisa i to prije nego što su se simptomi bolesti pojavili.

Zašto se ne liječi antibioticima

Ako P. gingivalis doista uzrokuje sve te bolesti, postavlja se pitanje zašto je jednostavno ne bismo eliminirali antibioticima? Tu postoje dva problema. Prvi je da je za sada utvrđena samo korelacija – gdje god postoje navedene bolesti, otkrivena je i bakterija P. gingivalis. Drugim riječima, tek će trebati dokazati uzročnost.

Drugi problem je taj što se P. gingivalis skriva u ljudskom organizmu i veoma brzo razvija rezistenciju. Konačno, čak ni cijepljenje nije pravo rješenje jer osobe s upalom desni imaju antitijela, no čini se da prirodno nastala protutijela ne mogu u potpunosti eliminirati bakteriju iz tijela.

Stručnjaci stoga smatraju da bi bilo najbolje onemogućiti djelovanje P. gingivalis blokiranjem gingipaina. Za sada se pokazalo da lijek kompanije "Cortexyme" kod miševa liječi oštećenja uzrokovana Alzheimerom bez da bakterija razvija rezistenciju, a trenutno je u toku i jedno veliko istraživanje na ljudima.

Hipotezu o mikrobima svakako je vrijedno istraživati, posebno u svijetu u kojem je svakim danom sve više starih ljudi kako se prosječni životni vijek produžava. Njihovo liječenje i ublažavanje uskoro će predstavljati golemo opterećenje za zdravstvene sisteme, a ako se P. gingivalis potvrdi kao jedan od ključnih uzročnika, medicinski pristup prevenciji i liječenju mogao bi se iz temelja promijeniti i olakšati traženje novih rješenja.