Punjene paprike su dio tradicionalne kuhinje. Domaćice su ih spremale kroz vijekove i nikada nisu griješile u izboru. Bilo da ih obožavate ili ih baš nikada ne jedete, jedno je sigurno - punjene paprike u domaćoj gastronomiji uživaju kultni status.

Književna djela

Filovane paprike čine postojan dio kulture stola i folklora, a domaćinstva u kojima se u velikom loncu povremeno ne krčka mljeveno meso s rižom u žuto-zelenim jestivim posudicama - prava su rijetkost.

Njihovu duboku ukorijenjenost u gastronomiji te važnost u svakodnevnom životu potvrđuju i brojna književna djela koja ih spominju, uključujući posljednji roman Miroslava Krleže, a nalaze se čak i u pjesmi hrvatskog benda "Dječaci".

Sama paprika potječe iz Srednje i Južne Amerike, gdje se uzgaja od davnina. Za njen dolazak u Evropu zaslužan je doktor koji je bio član Kolumbove posade prilikom njegovog drugog putovanja u Ameriku. On ju je prvi opisao i donio sjeme u Španiju te se odmah počinje uzgajati i širiti Evropom.

Početak uzgoja

Priča se dalje nastavlja u Mađarskoj, u kojoj je vjerovatno došlo do susreta paprike i pripadajućeg joj punjenja. Turski su osvajači u 16. stoljeću nakon pobjede u bici na Mohačkom polju u Mađarskoj počeli uzgajati papriku. Zbog prikladnog oblika paprike su se pokazale idealne za nadijevanje te su se pridružile grupi tradicionalnih turskih jela naziva dolme.

Teže se probavlja

Protivnici punjenih paprika ovom jelu pripisuju tešku probavljivost. Poznato je da je paprika vrsta povrća koja se malo teže probavlja, a probavljivost punjenih paprika dodatno otežava zaprška, koja se dodaje pri kraju kuhanja. Paprike je moguće ugustiti i dodatkom razmućenog brašna ili kukuruznog škroba u malo hladne vode.