U moru sivih vijesti koje ispunjavaju našu svakodnevicu, Bosna i Hercegovina se, ipak, posljednjih dana imala čemu radovati. Proslavili smo medalje naših fenomenalnih sportista, koji su zaslužili maksimalnu podršku, i to ne samo od javnosti već od svih nivoa vlasti.

Šta više reći o reprezentaciji Bosne i Hercegovine u sjedećoj odbojci. Koliko puta se već proslavio trijumf „Zlatnih ljiljana“, kojima se podrška vlasti mjeri u promilima.

Međutim, heroj ovogodišnjeg izdanja Paraolimpijskih igara u Parizu je Ismail Barlov.

Veličanstven, čudesan, iznad svih nivoa ljudskog poimanja, a govorimo o dječaku, koji je tek zakoračio u svoje tinejdžerske godine.

Iako vrlo mlad, uspio je napraviti veliku stvar i ujediniti, makar na tren, ovu u mnogočemu rascjepkanu državu. Na jedan moment nisu bili bitni naši političari i ko je šta kome kazao, ko je koga nazvao „kretenom“...

Snimak iz Pariza kako slavi osvajanje srebrene medalje s ostalim bh. paraolimpijcima je dovoljan da vam bude toplo oko srca.

Ali, možda i najvažnije, da vas nauči jednu izuzetno važnu životnu lekciju – predaja, jednostavno, nije opcija. Sreća trenutaka poput onih koje su doživjeli naši sportisti u Parizu vrijedi koliko i zalaganje. Čak i da nisu došle medalje kao nagrada.

Mada, kako to inače i biva kod nas, rijetko ko bi ih se i sjetio u tim trenucima. Ali ovo je sada vaš moment, vaše vrijeme za slavlje. Niko vam nije ništa poklonio i, ma koliko pričali, neće.

Stoga, majstori, naklon do poda.