Srčano stanje koje izazivaju stresne situacije ili ekstremne emocije se naziva stresna kardiomiopatija. Njega također može potaći ozbiljna bolest ili operacija. Najčešće je privremeno, ali se neki ljudi mogu osjećati loše i nakon izlječenja.

Vrste kardiomiopatije

Osobe sa stresnom kardiomiopatijom mogu osjetiti iznenadnu bol u prsima ili misliti da imaju srčani udar. Stresna kardiomiopatija zahvata samo dio srca, u kojem se nakratko prekida normalna opskrba krvlju. Ostatak srca nastavlja raditi normalno. Ponekad se srce jače steže.

Stresna kardiomiopatija još se naziva i Takotsubo kardiomiopatija, rekurentna Takotsubo kardiomiopatija, sindrom slomljenog srca i sindrom apikalnog baloniranja.

Faktori rizika

Tačan uzrok stresne kardiomiopatije nije jasan. Smatra se da val hormona stresa, poput adrenalina, može nakratko oštetiti srce nekih ljudi. Privremeno stiskanje velikih ili malih arterija srca može igrati ulogu u razvoju sindroma slomljenog srca. Osobe koje imaju stresnu kardiomiopatiju također mogu imati promjenu u strukturi srčanog mišića.

Faktori rizika za razvoj stresne kardiomiopatije uključuju: spol – češća je kod žena nego kod muškaraca, dob – većina ljudi je starija od 50 godina, stanja mentalnog zdravlja – osobe koje su imale ili imaju anksioznost ili depresiju.

Intenzivan fizički ili emocionalni događaj često dolazi prije stresne kardiomiopatije. Sve što uzrokuje snažnu emocionalnu reakciju može potaknuti ovo stanje.

Stresori uključuju vijest o smrti voljene osobe, loše financijske vijesti, pravni problemi, prirodne katastrofe, prometne nesreće, pogoršanje hronične medicinske bolesti, novodijagnosticirano zdravstveno stanje, hirurški zahvat, boravak na jedinici intenzivne njege i upotreba ili odvikavanje od nedopuštenih droga.

Takotsubo kardiomiopatija također je prijavljena nakon situacija gdje je skoro došlo do utapanja.

U sistemskom pregledu 104 slučaja Takotsubo kardiomiopatije (1965. – 2013.) istraživači su primijetili da su mladi pacijenti s Takotsubo kardiomiopatijom češće bile žene i da je vjerojatnije da će fizički stres pogoršati Takotsubo kardiomiopatiju nego mentalni stres.

Simptomi Takotsubo kardiomiopatije 

Simptomi stresne kardiomiopatije mogu se osjetiti u roku od nekoliko minuta do nekoliko sati nakon stresnog događaja. Oslobađanje hormona stresa privremeno omamljuje srčani mišić, stvarajući simptome slične tipičnom srčanom udaru. Znakovi i simptomi stresne kardiomiopatije uključuju iznenadnu, jaku bol u prsima (angina), kratkoća daha, slabljenje lijeve komore srca, nepravilni otkucaji srca (aritmije), nizak krvni pritisak (hipotenzija), lupanje srca i nesvjestica (sinkopa).

Budući da stresna kardiomiopatija ima simptome poput srčanog udara, lako ih je pobrkati. Oba stanja uzrokuju otežano disanje i bol u prsima. Pacijenti sa sindromom slomljenog srca nemaju začepljene koronarne arterije i obično nema trajnog oštećenja srca te dolazi do brzog i potpunog oporavka.

Komplikacije stresne kardiomiopatije su rijetke (javljaju se kod 20 posto pacijenata), a mogu uključivati plućni edem, ruptura lijeve komore srca, blokada protoka krvi iz lijeve komore, zastoj srca, krvni ugrušak u stijenci lijeve komore, hipotenzija (nizak krvni pritisak), abnormalni srčani ritam (aritmija), kardiogeni šok, blokada srca i smrt.

Postavljanje dijagnoze

Stresna kardiomiopatija često se dijagnosticira na hitnom prijemu ili u bolničkom okruženju jer simptomi oponašaju one srčanog udara.

Za dijagnosticiranje sindroma slomljenog srca potrebni su detaljno uzimanje lične i porodične anamneze, postavljanje pitanja o nedavnim stresnim događajima te fizikalni pregled.

Ljudi koji imaju stresnu kardiomiopatiju obično nemaju simptome srčane bolesti prije nego što se stanje dijagnosticira.

Testovi koji pomažu u dijagnosticiranju sindroma slomljenog srca uključuju krvne pretrage, elektrokardiogram (EKG), koronarografija, ehokardiogram i MRI srca.

Liječenje slomljenog srca

Ne postoje standardni tretmani za stresnu kardiomiopatiju. Liječenje je slično liječenju srčanog udara sve dok dijagnoza nije jasna. Većina ljudi ostaje u bolnici dok im ne bude bolje. Mnogi ljudi sa sindromom slomljenog srca potpuno se oporave za mjesec dana.

Ehokardiogram se radi otprilike 4 – 6 sedmica nakon prvih simptoma, kako bi se potvrdilo da je došlo do regresije bolesti. Ponekad se stresna kardiomiopatija ponovno javlja nakon liječenja.

Nakon što postane jasno da je sindrom slomljenog srca uzrok simptoma, mogu se dati lijekovi za smanjenje opterećenja srca. Lijekovi također mogu pomoći u sprječavanju daljnjih epizoda.

Lijekovi koji se daju u ovom slučaju su inhibitori angiotenzin-konvertirajućeg enzima, koji se nazivaju i ACE inhibitori, blokatori receptora angiotenzina 2, koji se nazivaju i ARB, beta blokatori, tablete za izmokravanje, koje se nazivaju i diuretici kao i razrjeđivači krvi, ako postoji krvni ugrušak.