Ahilova tetiva je najduža i najsnažnija tetiva u ljudskom tijelu. Predstavlja završni dio troglavog mišića potkoljenice koja se hvata za stražnji donji dio kalkaneusa (petne kosti).
Promjena brzine
Do rupture Ahilove tetive, kazao je dr. Edin Buljugić, fizijatar, najčešće dolazi prilikom utjecaja prevelike sile na već napetu tetivu. Sama tetiva puca prilikom započinjanja trčanja ili prilikom promjene brzine kretanja, odnosno naglog ubrzanja ili kretanja u šprint.
- Mišićni rad vrši se kroz ekscentričnu i koncentričnu fazu, a do pucanja tetive dolazi u ekscentričnoj fazi u kojoj se tetiva izdužuje te zbog prevelike napetosti i dodatne sile na nju ona puca, često prilikom naglog pokreta stopala prema gore (dorzalna fleksija) koje je prije toga bilo u poziciji maksimalnog opsega prema dolje (plantarna fleksija) - ističe dr. Buljugić.
Najčešći faktori koji dovode do rupture Ahilove tetive su degenerativne promjene na tetivi, loš izbor obuće, krivi pristup treningu, hronična nefleksibilnost tetive, prekomjerna tjelesna težina, starenje...
Zvuk pucanja
- Postoje različiti simptomi puknuća Ahilove tetive, koji primarno ovise o stepenu i težini puknuća. Vodeći simptom koji pacijenti osjećaju je nagla i oštra bol koja se javlja bez prethodnih simptoma. Pacijenti često opisuju da su imali osjećaj kako su primili udarac u stražnju stranu potkoljenice i čuli glasan zvuk pucanja. Osim boli, javljaju se nemogućnost podizanja na prste i dorzofleksije stopala - navodi dr. Buljugić.
Dijagnoza se, kazuje fizijatar, uspostavlja kliničkim i ultrazvučnim pregledom, gdje se utvrđuje da li je riječ o puknuću Ahilove tetive. Od najveće pomoći pri kliničkoj dijagnostici je Tompsonov test (engl. squeeze test), čija se pouzdanost pri dijagnosticiranju puknuća Ahilove tetive smatra gotovo stopostotnom.
Najbolja prevencija
Prema riječima dr. Edina Buljugića, najbolja prevencija je dobro zagrijavanje i dinamičko istezanje tetive prije aktivnosti, izbor kvalitetne obuće, održavanje odgovarajuće tjelesne težine te preventivni program ekscentričnog jačanja mišića stražnje strane potkoljenice.
Također, tu spada i obraćanje pažnje na pojavu bolova u tetivi i njihovo pravilno tretiranje u tetivi prije nego što dođe do same rupture.
Liječenje može biti hirurško i nehirurško
Liječenje puknuća Ahilove tetive, kaže dr. Edin Buljugić, može biti hirurško i nehirurško.
- U akutnoj fazi treba se usmjeriti na smanjenje boli i otoka aplikacijom leda na tetivu te primjenom uobičajene RICE terapije kod akutne faze bilo koje ozljede (R – rest, I – ice, C – compression, E –elevation). Posebno mjesto u akutnoj fazi zauzima i aplikacija kineziotejpa - navodi Buljugić.
Od fizikalnih procedura se mogu koristiti ES hipotrofične muskulature, krioterapija, magnetoterapija, laser, elektroanalgezija, terapijski UZV, deep oscilation, tekar terapija, ESWT terapija (udarnim valom).
- U kasnijem terapijskom toku primjenjuje se čitav niz kineziterapijskih vježbi, postepeno istezanje, stabilizacija, propriocepcija, biofeedback trening, jačanje muskulature, vježbe u bazenu, plivanje uz postepeno povećavanje opterećenja noge i izbjegavanje stajanja na prstima u početku fizioterapijskog liječenja - napominje Buljugić.
