Infertilitet ili neplodnost u medicini se definira nemogućnost ostvarivanja trudnoće u toku godinu dana normalnih seksualnih odnosa (bez korišćenja kontraceptivnih sredstava). 

Ostvarivanje trudnoće kod jednog para sa normalnim fertilitetom je u svakom ciklusu 25 posto. Procjenjuje se da oko 80-90 posto plodnih parova ostvari trudnoću u toku prve godine, a u toku dvije godine taj se procenat penje na 95. Ipak, 10-15 posto parova širom svijeta ima problem u ostvarivanju potomstva.

Utjecaj na sterilitet

Uzroci neplodnosti ili smanjene plodnosti su brojni i mogu biti muški, ženski, kombinirani i neobjašnjeni faktrori. Porast steriliteta je jedna od karakteristika savremenog svijeta pa je to i povod i za nova istraživanja o utjecaju stresa na neplodnost ljudi.

Ta istraživanja pokazuju kako je stres jedan od jako važnih faktora koji utječu na sterilitet, naročito u razvijenim industrijskim zemljama, gdje način života i stalni pritisak da se mora više raditi i zarađivati, ostavlja posljedice.

Zbog činjenice da se u 10 posto slučajeva steriliteta ne može dati egzaktno objašnjenje njegovog uzroka, odgovor se traži i u domenu psihologije.

Vjeruje se da je u mnogim slučajevima neplodnosti u pitanju takozvani psihogeni sterilitet, bez obzira na to da li se radi o nemogućnosti začeća prirodnim putem ili o slučajevima u kojima ne dolazi do trudnoće u procesu vantjelesne oplodnje.

 Vrste stresa

Parovi koji se žele ostvariti kao roditelji izloženi su različitim vrstama stresa – od onog što ga izazivaju savremeni život i životne okolnosti, preko preispitivanja lične seksualnosti, pritiska vlastite želje i očekivanja okoline, do brige zbog otkucavanja biološkog sata ili vođenja računa o plodnim danima.

Dodatni stres izaziva i sam postupak vantjelesne oplodnje koji podrazumijeva ubrzan tok fizioloških reakcija. To je apsolutno izazov za kontrolni mehanizam svake žene. Pokazalo se, naime, da je emocionalno stanje žene od izuzetnog značaja i za sam ishod vantjelesne oplodnje.

Za sve stručnjake koji se bave reproduktivnom medicinom ključno pitanje je bilo zašto često ne dolazi do trudnoće, čak i u situaciji u kojoj se čini kako su u postupku vantjelesne oplodnje ostvareni svi preduslovi, kao što su odlični embrioni i dobar endometrij.

Tragajući za odgovorom na ta pitanja obavljen je niz studiju koje su apsolutno potvrdile povezanost između imunoloških promjena na nivou jajnika i same materice sa tim kako se žena osjeća. Radi se o dubinskim negativnim osjećanjima, koja se tiču depresije, anksioznosti i stresa.

 Utjecaj na vantjelesnu oplodnju

Rezultati pokazuju da nivo stresa u svim fazama ima uticaja na ishod vantjelesne oplodnje, ali i kako se taj stepen razlikuje u odnosu na to o kojoj se fazi radi.

Utvrđeno je da u fazi stimulacije jajnika, koja je posebno izazovna za biološku spremnost organizma kod žene, povećanje anksioznosti za jednu mjernu jedinicu umanjuje za 33 posto šansu da žena zatrudni.

U fazi vađenja jajnih ćelija, stres preuzima značajnu dijagnostičku ulogu te, ukoliko nivo stresa poraste za jednu mjernu jedinicu, šansa da žena zatrudni je 17 procenata manja.

Zato je jako važno da se pacijentkinje suoče sa svojim emocionalnim plaštom, jer je uz razgovor sa liječnikom i psihologom od izuzetnog značaja aktivna uloga same žene.

 Šta je vantjelesna oplodnja

Vantjelesna oplodnja ili in vitro fertilizacija (IVF) je metoda liječenja infertiliteta pri kojoj se spajanje jajnih ćelija sa spermatozoidima vrši u laboratorijskim uslovima odnosno izvan tijela žene. Primjenjuje se u slučajevima kada je postavljena tačna dijagnoza, a konvencionalna terapija liječenja steriliteta nije dala željene rezultate.

Postupak obuhvata proces kontrolirane stimulacije ovulacije, punkcije jajnih ćelija iz folikula jajnika, oplodnje jajnih ćelija prethodno obrađenom spermom u medijumu za kultivaciju i embriotransfera oplođene jajne ćelije.