Polensku alergiju izaziva cvjetni prah koji nije vidljiv golim okom. Polenska zrnca veoma brzo se raznose putem vjetra. Mogu se naći u zraku i do 300 kilometara udaljenom od mjesta izvora polena. Ovu vrstu alergije alergiju izazivaju polen drveća, trava i korova. Već u martu neko drveće, poput lijeske, cvjeta i kod osoba koje su alergične na polen ove biljke javljaju se simptomi alergije.
Nasljedna sklonost
Ali, s obzirom na to da je rano proljeće, mnoge osobe smatraju da su simptomi koje imaju zapravo rezultat prehlade. Polenska alergija naziva se još i sezonska jer počinje u rano proljeće, kada cvjetaju lijeska, breza i drugo drveće, zatim tokom ljeta kad cvjetaju korovi i trave, i traje do kraja jeseni, kada cvjetaju neke vrste djetelina.
Polenska alergija je nepoželjna reakcija organizma na cvjetni prah koji se ponaša kao alergen na koji organizam stvara antitijela iz grupe IgE. Mada svi dolazimo u kontakt s cvjetnim prahom, polenska alergija se javlja samo kod osoba koje imaju nasljednu sklonost alergijskog reagiranja na polen.
Simptomi prehlade i polenske alergije naizgled su dosta slični, ali postoje bitne razlike. Alergična osoba kiše, kašlje, iz nosa je prisutna prilično oblina bistra sekrecija, oči suze, očne sluznice su crvene, često i otečene, javlja se svrbež kože oko nosa i očiju, ponekad i cijele kože s osipom, a tu su i svrbež nosa i grebanje u grlu.
Ispod očiju se javljaju tamnocrveni kolutovi kao posljedica prenapunjenosti krvnih sudova i slabijeg otjecanja limfe. Svi ovi simptomi često su udruženi sa subjektivnim osjećajem umora i bezvoljnosti. Važno je znati da sekret iz nosa nikada, ma kako dugo simptomi trajali, ne postaje gnojan.
Prehlada traje sedam do deset dana i najčešće je praćena povišenom temperaturom, drhtavicom, općom slabošću organizma, gubitkom apetita, a iscjedak iz nosa je gnojan.
Prvi simptomi polenske alergije kod nekih osoba se mogu javiti dosta rano, od sedme do desete godine. U većini slučajeva javljaju se oko 20. godine.
Ako osoba može fizički napustiti mjesto gdje živi i otputovati u sasvim drugo klimatsko područje, s vegetacijom na čiji polen nije osjetljiva, simptomi trenutno nestaju, bez ikakve terapije.
Kada se polenska alergija javi prvi put, oboljela osoba teško se može snaći i uvjerena je da se radi o prehladi. Da bi se potvrdila dijagnoza polenske alergije, potrebno je uraditi određene testove i analize krvi.
Kako se rade testovi
Najbolje dijagnostičko sredstvo u potvrdi polenske alergije su kožni ili kutani testovi. Izvode se tako da se na unutrašnju stranu podlaktice injekcijom unesu alergeni u najpovršniji sloj kože. Druga vrsta testa radi se tako da se najprije na kožu kapne kap alergena, a zatim se kroz tu kap površno ubode koža.
Nakon 20 minuta na mjestu gdje su rađeni testovi pojave se crvenilo, otok i svrbež kože ukoliko je osoba alergična na alergen unesen u kožu. Testovi se mogu raditi i na sluznici oka, ali su manje pouzdani u odnosu na one koji se rade na koži.
Osim ovih, postoje i testovi kojima se dokazuju specifična antitijela - IgE - u krvi oboljele osobe. Ovisno o opremljenosti laboratorija, odnosno o ekonomskom potencijalu zdravstvene ustanove, zavisi i spektar testiranja na različite polene, odnosno alergene.
Kako se zaštititi
Osoba koja ima polensku alergiju treba izbjegavati boravak u prirodi u vrijeme kada je koncentracija polena u zraku najveća. To su suhi, sunčani i vjetroviti dani i najbolje ih je provesti u kući, uz zatvorene prozore.
Ali, malo je ljudi koji sebi to mogu priuštiti. Zbog toga, prije izlaska, na lice treba staviti masku gustog tkanja, natopljenu običnom vodom da bi se umanjio unos alergena putem organa za disanje. Treba nositi naočale da bi se, barem donekle, zaštitile sluznice oka od kontakta s alergenima. Kosu treba obavezno pokriti, jer se polenska zrnca, nošena vjetrom, u velikoj količini zadržavaju u kosi, ali i na koži. Po povratku u kuću treba oprati kosu i kožu.
Izbor terapije
Svi raspoloživi lijekovi imaju samo simptomatsko djelovanje. Pri tome se podrazumijeva primjena antihistaminika, dekongestiva sluznica i kortikosteroida.
Oni imaju kratkotrajno djelovanje i zbog toga se moraju primjenjivati svakodnevno, izuzev depo preparata kortikosteroida.
Liječenje koje dugotrajno ima najbolje rezultate je hiposenzibilizacija. Ona se nikada ne provodi u doba polinacije, od aprila do oktobra. S njom treba početi u novembru i završiti je do kraja februara, eventualno do kraja marta. To je dugotrajna terapija koja dovodi do sniženja koncentracije imunoglobulina IgE. Kako bi se postigli zadovoljavajući rezultati, ponekad je treba provoditi nekoliko godina uzastopno.
