Hemoroidi (šuljevi) su proširenja unutrašnjih i vanjski hemoroidalnih vena u završnom dijelu debelog crijeva i analnog kanala (čmara). Nastaju povećanjem pritiska u hemoroidalnim venama, što rezultira njihovim proširenjem, a manifestiraju se u četiri stadija. 

Hemoroidi uznapredovalog stadija bolesti zahvataju završni dio debelog crijeva i analni kanal, prolabirajući van njega. U početku tog stadija pokrov hemoroida - sluznica je još očuvana, normalne strukture. Kako bolest napreduje (zbog čestih tromboza i dodatnog mehaničkog oštećenja pri evakuaciji stolice), dolazi do sve izraženijeg ožiljavanja pokrova sluznice i samih hemoroida.

Novi rascjepi

Fibroza/stvaranje ožiljaka vodi progresivnom sužavanju analnog kanala jer zahvata i mišiće stezače čmara (pektenoza). Stezač čmara postaje nekontraktibilan, sve uži. Stolica se sve teže evakuira. Pritom, dolazi do novih rascjepa sa sve težom evakuacijom stolice, sve jačih bolova i napredovanja fibroze. Slijede brojna, najprije lokalna, kasnije udaljena oštećenja cijelog organizma.

Sužen čmarni kanal vodi otežanom i nedovoljnom pražnjenju stolice, njenom bakterijskom raspadanju u rektumu, jer se može evakuirati kao kašasta. Nastaje bakterijska upala rektuma (proctitis), koja se vremenom širi na proksimalnije dijelove debelog crijeva. Progresivna suženja analnog kanala vode novim rascjepima pri evakuaciji stolice i sve jačim bolovima, što je glavni razlog da se bolesnici jave ljekaru.

Najčešće se radi o osobama ženskog spola koje dugo pate od hemoroida (obično od prve trudnoće), iako su ih imale desetinama godina. Slične promjene nalazimo i kod muškaraca koji su dugo patili od hemoroida, a koji sada „nemaju hemoroide“. Ožilna fibroza vanjskih i unutrašnjih hemoroida je razlog da bolesnik ne vidi svoje hemoroide, a to je razlog zbog čega su „nestali“.

Fibroza sluznice zone osjeta stolice i vjetrova koja se nalazi nad hemoroidima sve više umanjuje refleks osjeta stolice potreban za njenu evakuaciju, što vodi sve progresivnijim opstipacijama (zatvorima) ili sve učestalijim stolicama sa osjetom neispražnjenosti koja je i znak nastale upale završnog dijela debelog crijeva.

Stolica se sve više zadržava i sve teže evakuira. Na kraju bolesnici je evakuiraju prstima šake kroz vaginu ili rektum, što vodi novim oštećenjima zida između vagine i rektuma i analnog kanala. Zadržavanje stolice u rektumu dovodi do sve većeg proširenja i istanjenja zida između vagine i rektuma. Nastaju kile, poznate kao rektokele, enterokele koje se sve više uvećavaju, otežavajući defekaciju.

Upaljena sluznica crijeva (proctitis) omogućava lošu apsorpciju toksičnih tvari iz debelog crijeva s teškim posljedicama na cijeli organizam (autoimuna oboljenja, alergije, kožne promjene, bolovi u kostima i zglobovima, oštećenja unutrašnjih organa...), što predstavlja poseban problem kompliciranih hemoroida.

Treći stadij

U osnovi, hemoroidi zapuštenog stadija oboljenja s oštećenjima analnog kanala, nemogućnošću kompletne evakuacije stolice, proctitisom te udaljenim komplikacijama, čine hemoroidalnu bolest.

Liječenje hemoroida i hemoroidalne bolesti mora se provesti prije navedenih komplikacija, najkasnije do trećeg stadija oboljenja. Ako uđete u zakašnjeli, četvrti stadij, kada oštećenja postanu manifestna, svako liječenje može dati loše rezultate. Proces oporavka ovisi o stepenu izraženih oštećenja.

Stoga savjet: ne čekati da hemoroidi uđu u četvrti stadij bolesti, kada će i hirurško liječenje imati upitne rezultate.

Suženje analnog kanala

Poseban problem je oštećenje hiatus recti (prolaza rektuma kroz pelvičnu dijafragmu), koji s godinama (naročito oštećenjima prilikom porođaja) progresivno gubi svoju strukturu i postaje sve insuficijentniji. Suženje analnog kanala, naprezanje i otežana defekacija dodatno ga slabi, što vodi u interne hernijacije i prolapse (propadanja) rektuma kroz hiatus u ampulu recti, kasnije kroz analni kanal sa evidentnim prolapsom crijeva izvan njega.

Kada se čini da smo „izliječeni“

Proširenje ampule recti povlači hemoroide u njenom proširenom dijelu, tako da se oni i zbog izražene fibroze analnog kanala ne vide jer su duboko povučeni u ampulu recti. Bolesnik tada i ne primjećuje svoje hemoroide zbog čega misli da su „nestali“ ili su „izliječeni skupim mastima i čepićima“, što istovremeno predstavlja odgovor na dato pitanje zašto „nestaju hemoroidi“.