Postoje neki organi i spolne karakteristike koji na ženama djeluju lijepo pa i izazovno, dok su na muškom tijelu sve samo ne to. Jedna od tih karakteristika stručno je nazvana ginekomastija, a riječ je o uvećanju tkiva mliječnih žlijezda kod muškarca.

Nerijetko ćete vidjeti na plaži muškarca koji ne skida majicu, čak se i kupa tako obučen. Nemojte mu se rugati, on jadnik tako pokušava sakriti svoju „slabu tačku“.

Kritične godine

Najčešće se problem javlja u pubertetu: povećane grudi nalazimo kod 65 procenata dječaka između 14. i 15. godine života, no te se grudi vraćaju na normalnu veličini u roku 2-3 godine.

Ginekomastiju nalazimo kod samo 7,7 posto dječaka 17 godina starosti. Znači, kod skoro 60 procenata dječaka izgubi se u tom kratkom periodu. Incidenca se povećava sa starenjem na 60 procenata zahvaćenosti u starijim godinama a ako bismo koristili i strožije kriterijume, incidenca bi bila i 75 posto.

No, nije svaka ginekomastija posljedica uvećanja žljezdanog tkiva. Mnogo je češće riječ o nakupljanju sala – masnog tkiva na mjestu dojki. To nakupljanje masnog tkiva na području gdje mu „mjesto nije“ naziva se pseudoginekomastija ili lažna ginekomastija.

Prava ginekomastija predstavlja isključivo uvećanje žljezdanog tkiva kod dojki muškarca. Postoji naravno i mješoviti – intermedijani – tip kada se uz uvećano žljezdano nalazi i uvećano masno tkivo.   

Uzrok povećanih grudi kod muškarca ne mora biti ginekomastija. Ljudsko tijelo pohranjuje masti na način na koji je genetika već odredila. To znači da kao rezultat genetike neki muškarci određenu količinu viška tjelesnih masti imaju na prsima pa te nakupine sala podsjećaju na ženske grudi.

No, bez obzira na genetiku, ako dobivate previše masti, tijelo više neće imati prostora da sve to pohrani. Iz tog razloga dio masnog tkiva završava kao prsno salo.  

Ginekomastija kao termin za ‘muške grudi kao u žene’ nije povezana sa postojanjem sala na prsima. Ona nastaje kao rezultat nebalansiranih nivoa hormona testosterona i estrogena.

Iz tog razloga se najčešće pojavljuje u periodu puberteta ili u srednjim godinama, nakon pedesete godine života. Može se pojaviti i kao nuspojava uzimanja steroida koji utječu na nivoe hormona. Može biti blaga i ekstremna.

Također se može dogoditi kombinacija dvije nabrojane pojave.

Navest ću primjer iz vlastite prakse. Operirao sam dva brata koji su imali 20 i 22 godine. Jednom od njih sam morao raditi operaciju hirurškim skalpelom (fibrozna ili prava ginekomastija II/III stepena ), a drugom pacijentu sam uradio samo liposukciju (pseudoginekomastija II stepena).

 Dobroćudna, ali…

Ginekomastija je dobroćudno oboljenje ili kliničko stanje, ali, naročito ako uvećanu žlijezdu nalazimo samo na jednoj strani, može se raditi o vrlo ozbiljnoj bolesti. Ne smijemo zaboraviti da i muškarac može oboljeti od karcinoma mliječne žlijezde (dojke).

Problem muših grudi može nastati zbog viška masnog ili žljezdanog tkiva ili kao kombinacija obje vrste tkiva. Ne može se spriječiti, ali se može korigirati korektivnim zahvatima. Tako se mogu napraviti smanjenje grudi kod muškaraca, mastektomija ili liposukcija. 

Prije odluke za korektivnim zahvatom, potrebno je napraviti pregled kod endokrinologa kako bi se izbjegli neki drugi ozbiljniji uzroci bujanja tkiva grudi.

Pravu ginekomastiju treba razlikovati od drugih problema i tumora koji su uglavnom bolni, dok se ginekomastija uvećava koncentrično. Također se razlikuje od rasta grudi kod osoba koje su gojazne. Osobe koje imaju ginekomastiju imaju veći rizik za razvoj maligniteta.

Ultrazvučna pretraga je obavezna, a ponekad se radi mamografija. Mamografija je nepouzdana i/ili nepotrebna s obzirom da se radi o maloj količini tkiva dostupnog palpiranju, a ono se nakon odstranjivanja svakako šalje na na patohistološku analizu.

Najčešća greška koju osobe sa ginekomastijom rade jeste 'bildanje' koje uvećavajući prsni mišić još više naglašava projekciju dojke.

Druga moguća greška jeste težnja ka mršavljenju koja je kontraproduktivna jer u slučajevima fibroznoga povećanja dojki ona i tokom mršavljenja ostaje iste veličine i još se više ističe zbog gubitka masnih ćelija u neposrednoj okolini.

 Skalpel ili liposukcija

Uvećana žlijezda je odstranjivana jedino hirurškim skalpelom - rezom oko bradavice u dužini oko 35 mm - sve do uvođenja liposukcije. Liposukcija može korigirati deformitet čak i III stepena kada je uvećanje žlijezde više na bazi 'masne akumulacije' što je slučaj kod pseudoginekomastije.

Hirurško odstranjivanje je neophodno kod tzv. prave ili fibrozne ginekomastije.

Izuzetno važna je selekcija pacijenata za pravilnu proceduru. Idealan kandidat za klasičnu operaciju ili liposukciju je:

1. jako motiviran da poboljša svoj izgled,

2. ima realna očekivanja,

3. ima više masnog nego fibroznoga tkiva,

4. u starosnoj je dobi od 20-55 godina (retrakcija kože je bolja),

5. bliže je normalnoj ili idealnoj tjelesnoj težini,

6. njegova koža nije sklona stvaranju ružni ožiljaka ili keloida,

7. uzrok ginekomastije nije korištenje anaboličkih sredstava (sklonost recidivu - ponovnom javljanju bolesti).

Operacija se može uraditi u lokalnoj anesteziji, ali kod III stadija preferira se opšta anestezija. Manje složeni slučajevi ginekomastije koji imaju prevagu masnog tkiva mogu se u potpunosti korigirati liposukcijom. Iz tog razloga je to prva metoda izbora u liječenju ginekomastije.

Prednost liposukcije jeste u manjem ožiljku (1-2 ožiljka duga 3-4 mm za svaku dojku) u odnosu na operaciju hirurškim skalpelom (35-40 mm oko bradavice za svaku dojku). Dalje, tehnički je lakša i brža procedura, brži je opravak i vraćanje svakodnevnim aktivnostima.

Operacija kod pravilno odabranog pacijenta u bar 97 posto slučajeva ispunjava njegova očekivanja, dok se u oko 3 posto slučajeva trebaju uraditi manje dodatne korekcije.

Najčešće je riječ o nedovoljno odstranjenom materijalu, asimetriji dojke, višku kože koji se nije rfetrahirao (kod III stepena) ili je riječ o recidivu. Sve se to radi ambulantno i u lokalnoj anesteziji.

Nakon operacije pacijent dobija sredstva protiv bolova. Moguća nuspojava su mučnine radi jakih lijekova. Prvu sedmicu nakon operacije treba izbjegavati vježbanje, plivanje i ostale intenzivne tjelesne aktivnosti. Poslije operacije nosi se steznik, a oteklina se povlači nakon do pet sedmica.