Piše: 

Šećerna bolest može se u trudnoći ispoljiti u dva oblika: pregestacioni i gestacioni dijabetes. Pregestacioni dijabetes je tip 1 ili tip 2 dijabetesa, koji postoji prije začeća. Gestacioni dijabetes definira se kao oštećena tolerancija na glukozu, koja se prvi put zapaža u toku trudnoće i obično nestaje kada se trudnoća završi.

Visoki rizik

Iako u oba slučaja postoji intolerancija na glukozu, pregestacioni i gestacioni dijabetes potpuno su različita stanja.

Pregestacioni dijabetes predstavlja visok akušerski rizik. Loša glikoregulacija prije začeća i u toku organogeneze (prvih mjeseci trudnoće) predstavlja veliki rizik da se pojave malformacije ploda, naročito srčane i neurološke. Trudnice koje imaju pregestacioni dijabetes imaju visok rizik od pojave dijabetesne ketoacidoze i potrebno im je vrlo često i pažljivo praćenje kako bi se riješile njihove kompleksne potrebe za glikoregulacijom. Također, potrebna je česta kontrola fetusa kako bi se predupredile moguće komplikacije.

Kada žena koja ima tip 2 dijabetesa poželi potomstvo, prije svega, mora imati u vidu da bebe žena s dijabetesom imaju veći rizik za urođene mane, a i ona sama izložena je povećanom riziku od pobačaja. Ipak, važno je da zna da dobra priprema prije trudnoće i njega u toku trudnoće spomenute rizike znatno smanjuje.

Najvažnije je da žena ne zatrudni dok glikoregulacija ne bude idealna. To podrazumijeva dobru kontracepciju prije planirane trudnoće. Prije zatrudnjivanja treba isključiti sve lijekove za koje se ne zna kako djeluju na trudnoću. To važi i za većinu tableta koje se koriste za liječenje dijabetesa pa je najbolje prije zatrudnjivanja započeti inzulinsku terapiju.

Kako dijabetesne komplikacije loše utječu na ishod trudnoće, ali i obrnuto, potrebno je prije trudnoće uraditi test na uobičajene komplikacije dijabetesa. Potrebno je testirati mokraću na mikroalbuminuriju, pregledati očno dno kroz široku zjenicu, uraditi EKG, pregled perifernih krvnih sudova i neurološki pregled.

Kao i svim ženama u trudnoći, i ženama s dijabetesom škode pušenje duhana, alkohol ili upotreba psihoaktivnih supstanci. Treba razmotriti i postojanje drugih nasljednih oboljenja. Kao i sve trudnice, i one trebaju uzimati folnu kiselinu u preventivne svrhe.

Kada žena s tipom 2 dijabetesa zatrudni, važno je da u cijeloj trudnoći glikemija bude idealno regulirana. Svaka trudnica s tipom 2 dijabetesa treba imati glukometar i biti dobro educirana za samokontrolu. Glikemiju je obično potrebno raditi ujutro, prije i poslije obroka, prije spavanja i oko četiri sata poslije spavanja (da bi se izbjegle noćne hipoglikemije). Glikemije trebaju biti 4,4 – 6,1 mmol/l prije obroka i manje od 8,6 mmol/l poslije obroka.

Gestacioni dijabetes obično se regulira dijetom, a samo poneka trudnica mora dobivati inzulin i ovaj tip dijabetesa, kada se otkrije, ne predstavlja veliki rizik za majku i bebu. Kod ovog tipa dijabetesa problem je što trudnica najčešće nema nikakvih tegoba pa veliki broj gestacionih dijabetesa ostane nedijagnosticiran.

Moguće komplikacije

Tamo gdje se ne radi sistematsko otkrivanje gestacijskog dijabetesa, na njega se može posumnjati naknadno, kada se rodi beba teža od 4.000 grama ili je javi neka ginekološka komplikacija u vrijeme porođaja. Ovaj tip dijabetesa mora se aktivno tražiti.

Sama trudnoća je dijabetogeno stanje. Hormoni koji stimuliraju rast i razvoj ploda mobiliziraju rezerve žene kako bi one bile na raspolaganju fetusu, i to prvenstveno glukozu. Estrogen i progesteron dramatično rastu u drugom dijelu trudnoće. HPL (humani placentarni laktogen) ima vodeću ulogu u promjenama koje vode ka glukoznoj intoleranciji. Ovaj hormon ima jak antiinzulinski i lipolitički efekt. Periferna osjetljivost na djelovanje inzulina smanjuje se za 50 posto u posljednjem trimestru trudnoće u odnosu na onu u prvom, a produkcija glukoze u jetri 30 posto je povećana.

Kombinacija smanjene osjetljivosti na inzulin i povišena mobilizacija glukoze dovode do pojave dijabetesa u toku trudnoće.

Kako do dijagnoze

Kako trudnica s gestacijskim dijabetesom nema nikakvih tegoba, ovaj poremećaj treba se aktivno tražiti. Testiranje na gestacijski dijabetes radi se između 24. i 28. sedmice trudnoće. Standardni test za rano otkrivanje gestacijskog dijabetesa je opterećenje sa 50 g glukoze i mjerenje glikemije jedan sat poslije opterećenja.

Terapijske procedure

Odmah se mora pristupiti promjeni stila života (svakodnevne šetnje i fizička aktivnost) i pristupanju pravilnom načinu ishrane (hrana s dosta dijetalnih vlakana, a malo masnoća i kalorija). Većina trudnica ovakvim pristupom ima zadovoljavajuću glikoregulaciju. Ako se u roku od dvije sedmice to ne postigne, ordinira se inzulinska terapija. Kako gestacioni dijabetes traje dok traje trudnoća, ova terapija se odmah i bez odlaganja prekida poslije završetka trudnoće.

Na porođaju

Porođaj se, u većini slučajeva, završava normalnim, vaginalnim putem, i to primjenom indukcije (vještačko izazivanje kontrakcija), uz intenzivno praćenje njegovog toka. Ukoliko su majka i plod ugroženi, porođaj se mora okončati hirurškim putem - carskim rezom.