U gornjem (grudnom) dijelu leđa najčešći su bolovi koji nastaju kao posljedica težeg fizičkog rada, pretjerivanja u sportskim aktivnostima, ali i hroničnog zamora mišića uključujući i hronični stres. Isto su tako česte smetnje i bol u grudnom i centralnom dijelu kičme.
Taj centralni, torakalni dio slabo je pokretan, ali je vrlo važan jer pruža uporište mišićima donjeg dijela leđa, vrata i lopatica. Aktivan je i u održavanju tijela u stojećem i sjedećem položaju, ali i prilikom kretanja.
Stanje povezano s bolovima u centralnom dijelu kičme moguće je dijagnosticirati prema sljedećim simptomima:
- širenje boli u grudni koš,
- bolovi u centralnom dijeli kičme,
- utrnuće u centralnom dijelu kičme,
- osjećaj boli na dodir.
Fizička aktivnost prilagođena spolu i uzrastu, kao i zdrav način života, tačnije odgovarajući ritam rada i odmora, doprinose prevenciji ovih problema.
Šta je torakalni sindrom
Bolovi, zatezanje, probadanje, osjećaj napetosti, bolnost na dodir ili trnjenje u grudnom dijelu kičme s mogućim isijavanjem bolova u grudni koš naziva se torakalni sindrom.
Uzroka je više, a najčešće je riječ o degenerativnim promjenama na hrskavici ili pršljanovima torakalnog dijela kičme. Ponekad su uzrok i promjene na zglobovima koji spajaju pršljenove i rebra, a prilikom pokreta ili tokom dubokog disanja mogu se osjetiti neugoda i bol.
Uzrok bolova mogu biti i neki oblici reume, a slabljenje strukture nogu li kukova mogu pratiti određene degenerativne promjene koje opterećuju torakalnu kičmu. Širenje bolova prema naprijed posljedica je iritacije korjenova živaca koji iz leđne moždine izlaze između dva pršljena.
Kad je uzrok bolova mehaničke prirode (npr. degenerativne promjene), bolovi se pojačavaju pri pokretima uključujući kašljanje, kihanje i slično. Bolesnik obično može naći neki položaj u kojem bolovi prestaju ili su znatno manji.
U slučajevima kad su uzrok boli upala ili tumor, bolovi su prisutni stalno, bolesnik ne može naći tzv. neutralni položaj, a pri razgibavanju se bolovi smanjuju.
Obično su prisutni i noću, a nerijetko su praćeni nekim općim simptomima, kao što su opći umor, povišena tjelesna temperatura ili gubitak na tjelesnoj težini.
Smanjen kvalitet života
U upalnim reumatskim bolestima (npr. ankilozantnom spondilitisu) karakteristična je i produžena jutarnja zakočenost, a u kliničkom nalazu često se nađe pojačana zakrivljenost grudne kičme prema naprijed. Slično se događa i nakon osteoporotičnih kompresivnih preloma torakalnih pršljenova. Uz bolove kod tih je bolesnika smanjen kvalitet života.
Treba imati na umu da mnogi prelomi u području torakalne kičme, čiji je uzrok osteoporoza, ostaju neprepoznati jer oko dvije trećine osoba koje na rendgenskim nalazima imaju kompresivni prelom pršljenova nemaju nikakve simptome ili su minimalni.
Kako se bol može prenositi s jednog organa na drugi, najvažnije je bolove torakalne kičme razlikovati od angine pektoris. Anginozni bolovi obično se pojačavaju na napor i hladnoću i nisu povezani s položajem trupa.
Kako se uspostavlja dijagnoza
Za dijagnozu torakalnog sindroma treba ispitati stanje mišićne strukture tijela, stanje zglobova, potencijalne degenerativne bolesti ligamenata i pršljenova, opterećenje na koštane strukture te stanje ramena i kukova.
Osim na temelju podataka koje daje bolesnik i kliničkog pregleda, tačniji uzrok bolova u leđima može se utvrditi radiološkim metodama.
Na raspolaganju su: radiografija, mijelografija, kompjutorizirana tomografija (CT), magnetna rezonanca (MR), spinalna angiografija, dijagnostički ultrazvuk i scintigrafija, odnosno udružene radiološke metode i scintigrafske metode (PET-CT).
Svaka od ovih metoda ima svoje prednosti i ograničenja. Katkad jedna isključuje drugu, ali često se i nadopunjuju u postavljanju konačne dijagnoze.
Koji su faktori rizika
Kada govorimo o faktorima rizika, nije dovoljno voditi računa samo o onima koji se odnose na zdravlje ili anatomiju kičme jer oni mogu biti:
1. demografske prirode (dob, spol, socioekonomski status),
2. fizičke prirode (fizička aktivnost, opterećenje, vrsta posla, zadovoljstvo poslom),
3. bitni su i psihološki faktori (npr. depresija).
4. No, najveći faktor rizika je u svakom slučaju osteoporoza koja je i najčešći uzrok kompresivnih preloma trupa pršljena. Zato je potrebno obratiti pažnju na faktore rizika za ovu bolest – starije godine, posebno žene s niskom tjelesnom masom, osteoporozom i slabom fizičkom aktivnosti.
5. Ostali faktori rizika su porodična historija osteoporoze, rana menopauza, pušenje, alkohol, reumatske bolesti, smanjen nivo vitamina D kao i neki lijekovi (glukokortikoidi).
6. Ozljede pa i prelomi pršljenova mogu nastati prilikom pada pa je važno voditi računa o potencijalnim faktorima rizika - poremećaji osjeta, slabost mišića, prekomjerno uzimanje sedativa i sličnih lijekova te poremećaji svijesti različitih uzroka.
Kako pomaže fizikalna terapija
Liječenje bolesnika koji imaju bolove u torakalnoj kičmi zavisit će o uzroku, težini i proširenosti promjena te općem i lokalnom stanju. Naravno da će se prije svih koristiti analgetici (za smirenje bolova) ili nesteroidni antireumatici. Mogu se koristiti i lijekovi koji smanjuju napetost mišića.
Neki od navedenih lijekova mogu se dobiti u apotekama i bez recepta, a bolesnici mogu koristiti i kreme, gelove i slične priprake koji sadrže analgetik ili antireumatik. Oni se obično primjenjuju tri puta u toku dana. Primjenjuju se i specijalni flasteri, a oni se obično na bolnom mjestu drže 24 sata.
Ovim bolesnicima prijaju različiti oblici fizikalne terapije, najčešće elektroterapija, terapijski ultrazvuk, elektromagnetoterapija i laser. Neke oblike fizikalne terapije bolesnici mogu i sami primijeniti, naprimjer lokalnu toplinu i hladnoću. I jedno i drugo ublažava bol.
U principu lokalna hladnoća, najčešće u obliku hladnih obloga, koristi se u svježim ozljedama ili u akutnim napadima hronične bolesti.
Međutim, neki bolesnici ne podnose hladnoću, pa im više odgovara lokalna toplina (npr. topli oblozi, boce sa zagrijanom toplom vodom i sl.). Lokalna toplina smanjuje napetosti mišića i načelno se preporučuje u hroničnim stanjima.
Medicinska gimnastika
Jedan od najvažnijih oblika funkcionalnog liječenja je medicinska gimnastika. Ona se može provoditi na suhom i u vodi, a najčešće je riječ o vježbama jačanja leđne muskulature.
Uz to, od bolesnika s ankilozantnim spondilitisom treba uporno zahtijevati da izvode vježbe disanja, njima je obavezan i kardiovaskularni fitness program. U cilju sprečavanja kontraktura kod tih je bolesnika preporučljivo ležanje u potrbušnom položaju najmanje dva puta dnevno po 20 do 30 minuta.
Od sportskih aktivnosti najkorisnije je plivanje, naročito leđno. Preporučuju se i neki drugi sportovi, na primjer atletika. Za osobe s tegobama vezanima uz torakalnu kičmu nisu pogodni kontaktni sportovi.
Ako je uzrok bolova ozljeda, posebno ako je riječ o prelomu pršljenova, moguća je vanjska stabilizacija kičme pomoću steznika, mada ih nije preporučljivo duže nositi zbog moguće atrofije mišića koji se nalaze uz kičmu. efekt.
Kad se radi o neinfektivnim upalnim reumatskim bolestima, uz nesteroidne antireumatike i fizikalnu terapiju, u liječenju promjena na kičmi u novije se vrijeme koriste biološki lijekovi.
Izuzetno je bitna prevencija osteoporoze pa je osim prilagođavanja životnih navika potrebo uzimati i D vitamin, u nekim slučajevima i kalcij te lijekove koji izgrađuju kost ili smanjuju njenu razgradnju.
Osteoporoza povećava i rizik smrtnosti
U slučajevima hroničnih i težih patoloških stanja smanjuje se kvalitet života, a može se povećati i rizik smrtnosti. Tako je u jednoj kliničkoj studiji, nakon prosječno 3,8 godina praćenja, kod klinički prepoznatih osteoporotskih preloma pršljenova taj rizik bio 8,64.
I kada se vide samo na rendgenskim slikama, prelomi pršljenova kod osoba u dobi od 50 do 80 godina povećavaju rizik smrtnosti u sljedećih 10 godina i to 2,4 puta u muškaraca i 2,3 puta u žena. Naravno, upitno je koliko sami prelomi pridonose tom povećanom riziku, a koliki je utjecaj drugih faktora.
Kad je problem školska torba
Tačnih podataka o torakalnoj boli nema jer su toliko različite da se kreću od 3,5 do 35 procenata pojavnosti u općoj populaciji.
Tegobe se javljaju i u mlađoj životnoj dobi, tako da čak 10 posto adolescenata ima iskustvo sa boli u leđima koja je často povezano s nošenjem teške školske torbe.
