Glavobolja je čest simptom koji onesposobljava bolesnika u svakodnevnom životu, ali rijetko ukazuje na životnu ugroženost. Može se manifestirati kao primarni poremećaj, odnosno migrena, cluster ili tenziona glavobolja ili je simptom neke druge bolesti. 

U grupu primarnih poremećaja spada migrenska vaskularna glavobolja, kombinirana vaskularna i mišićnospastična glavobolja i nemigrenska vaskularna glavobolja. 

Ovo nam je rekla prof. dr. Azra Alajbegović, neurolog i neuropsihijatar u Privatnoj neurološkoj ordinacija "Prof. dr. Azra Alajbegović" - kabinet za glavobolju, EEG i epilepsiju.

Genetska komponenta

- Migrena je umjerena do jaka pulsirajuća jednostrana glavobolja u sljepoočnici ili oko oka, koja je obično praćena mučninom, povraćanjem, osjetljivošću na svjetlo i zvuk. Javlja se jednom do četiri puta mjesečno, traje od četiri sata do tri dana. Migrenske glavobolje su česte. Kod žena se javljaju u 17,6 posto slučajeva, a kod muškaraca u 5,7 posto. Najčešće počinju između 10. i 40. godine života. Nakon 50. godine obično potpuno prestaje. Više od 50 posto bolesnika ima pozitivnu porodičnu anamnezu – kazala je dr. Alajbegović.

Napominje kako je genetska komponenta itekako prisutna. Vjeruje se da je u pitanju multifaktorijalna uzročnost: interakcija nasljedne sklonosti i faktora okoliša. 

Djeca i adolescenti imaju migrenske atake koji traju kraće nego kod odraslih, s različitim kliničkim znacima i simptomima. Razlike su značajne s aspekta procjene migrene i njenoga tretmana. 

Barijere za tretman migrena kod djece i adolescenata su: oklijevanje u postavljanju dijagnoze, restrikcije medikamenata u tretmanu i nedostatak specifične antimigrenske terapije kod ove populacije.

- Patogeneza migrenskog napada je kompleksna. Smatra se da je suženje krvnih sudova odgovorno za auru (početak glavobolje koji predstavlja predznak napada, može biti različito subjektivno prezentiran), a proširenje krvnih žila za sam napad glavobolje. Dijagnoza migrene se bazira na postojanju karakterističnih simptoma i zadovoljavanju dijagnostičkih kriterija za migrenu prema međunarodnoj klasifikaciji bolesti uz odsustvo postojanja patološkog procesa unutar lobanje koji je isključen relevantnom laboratorijskom, neurofiziološkom i neuroradiološkom dijagnostikom – istakla je dr. Alajbegović.

Važno je, dodaje, razlikovati migrensku glavobolju od onih koje su u vezi sa strukturalnim lezijama, vaskularnim poremećajima ili poremećajima kostiju glave, vrata, očiju, sinusa, zuba ili drugih struktura zato što svi ovi nabrojani procesi zahtijevaju specifično liječenje.  

Tretman migrene se bazira na procjeni migrenske skale onesposobljenja (MIDAS).

Teška dehidratacija

- Migrenski status je migrenska kriza koja traje duže od 3 dana, a može trajati i duže od 5 dana (3-7). Osim ove vremenske karakteristike, migrenski status odlikuje jako povraćanje koje može dovesti do teške dehidratacije kod pacijenta. Migrenski status je rijedak i vrlo često je favoriziran zloupotrebom lijekova u toku običnog ataka migrenske glavobolje, koja nije na svom početku pravilno liječena. Migrenski status obično zahtijeva hospitalizaciju, ako ništa drugo zbog intravenske primjene lijeka, pošto je oralni put primjene lijeka onemogućen stalnim povraćanjem. Migrenski status i migrenski moždani infarkt su dva stanja prihvaćena od IHS-a kao komplikacije migrene – kaže dr. Alajbegović.

Treća komplikacija koja nije prihvaćena od IHS-a je transformirana migrena ili promijenjena migrena koja je vrlo ozbiljna komplikacija. Ovdje je migrena izgubila svoj karakter periodičnosti i postala hronična. Najčešće se radi o osobi s migrenama i zloupotrebi lijekova. 

Ova vrsta migrene ima značajan utjecaj na funkcionalnu efikasnost bolesnika i veći psihijatrijski komorbiditet od migrene u napadima. Zahtijeva čestu hospitalizaciju radi detoksikacije od lijekova.

Migrenski moždani infarkt je rijetka komplikacija migrene. Može se javiti kod pacijenata koji imaju migrenu s aurom.

Terapija i provođenje 

- Principi terapije migrenske glavobolje su izbjegavanje provokativnih faktora, liječenje migrenskog statusa i provođenje profilaktičke terapije. Profilaksa se daje ukoliko je frekvencija migrenskih napada veća od jednog napada u sedam dana, napad traje duže od 48 sati, napad ometaju svakodnevne aktivnosti, intenzitet bola postaje nepodnošljiv, a napadi se javljaju nakon produženih aura. U ovim situacijama uvode se različiti medikamenti: beta blokatori, blokatori Ca kanala, triciklični antidepresivi, inhibitori ponovne pohrane serotonina i antikonvulzivi – dodala je dr. Alajbegović.

Koji će se profilaktički lijekovi uvesti kod migrene, zavisi od psihofizičke kondicije bolesnika.

Štedljivo i racionalno s analgeticima

- Što se tiče analgetika, treba ih primjenjivati štedljivo i racionalno, zbog mogućnosti pojave rebound glavobolje s povećanjem potrebe za analgeticima. Nesteroidni antireumatici su vjerovatno najbolji za glavobolje umjerenog intenziteta, a što se tiče opijata, treba ih izbjegavati, ali se mogu dati u specifičnim situacijama i pod strogom kontrolom – kaže dr. Alajbegović.

Uvođenje triptana

Uvođenje triptana u terapiju migrene je potvrdilo značaj serotonergičkih mehanizama i receptora kao terapijskih ciljeva u akutnom liječenju. 

Novi agonisti 5-hidroksitriptamina su novi antimigrenski lijekovi koji djeluju na samu patofiziologiju napada. To su sumatiptan, rizatriptan, zolmitriptan, naratriptan i drugi.