<p>Dodaci prehrani često se čine kao jednostavan način za poboljšanje zdravlja. Ipak, iako mnogi dodaci mogu biti korisni, postoje i oni koji mogu izazvati nuspojave. Posebno treba paziti na proizvode koji mogu negativno utjecati na zdravlje crijeva, narušavajući ravnotežu crijevne mikrobiote i uzrokujući probavne smetnje.<br></p><p>Stoga su ljekari dr. Kevin Hofman (Huffman) i dr. Majkl Mekini (Michael O. McKinney) upozorili na dodatke koje bismo trebali izbjegavati ako želimo zaštititi zdravlje svojih crijeva.</p><h2>Visoke doze antioksidansa</h2><p>Iako su antioksidansi u umjerenim količinama korisni, prekomjeran unos može narušiti osjetljivu ravnotežu između slobodnih radikala i antioksidansa u tijelu.</p><p>- Treba biti oprezan s visokim dozama antioksidansa. Beta-karoten i dodaci s visokim dozama vitamina E možda zvuče bezopasno, ali istraživanja pokazuju da mogu narušiti ravnotežu crijevnih bakterija. Visoke doze beta-karotena povezane su s povećanim rizikom od raka pluća kod pušača, dok su dodaci vitamina E u visokim dozama povezani s povećanim rizikom od krvarenja - upozorava dr. Hofman za SheFinds.</p><h2>Prebiotici</h2><p>Prebiotici su općenito korisni za zdravlje crijeva, ali u prevelikim količinama ili neodgovarajućem obliku mogu izazvati probleme. Služe kao hrana za korisne bakterije u crijevima, no prekomjerno unošenje može dovesti do pretjerane fermentacije, što uzrokuje nadutost, plinove i nelagodu.</p><p>- Ako već imate problema s crijevima, poput sindroma iritabilnog crijeva (IBS), prebiotici mogu pogoršati nadutost i plinove - napominje dr. Hofman.</p><h2>Multivitamini s previše cinka</h2><p>Visoke doze cinka mogu iritirati sluznicu želuca i izazvati probavne smetnje. Osim toga, prekomjeran unos cinka može narušiti ravnotežu crijevnih bakterija te štetiti korisnim mikroorganizmima koji podržavaju probavu i cjelokupno zdravlje crijeva.</p><p>Dr. Mekini objašnjava: </p><p>- Cink je ključan za imunološki sistem, ali u prekomjernim količinama postaje toksičan. To može izazvati iritaciju i upalu crijevne sluznice te poremetiti ravnotežu bakterija u želucu, uzrokujući probavne probleme.</p><p>Kako bismo izbjegli ove rizike, trebamo se pridržavati preporučenih količina cinka i posavjetovati se s ljekarom prije uzimanja multivitamina s visokim dozama ovog minerala, piše Index.hr.</p>

Obavezno se konsultirajte s ljekarom prije uzimanja

Ova tri uobičajena dodatka prehrani mogu narušiti zdravlje crijeva

<p>Lijekovi mogu izazvati brojne nuspojave, ali žene obično ne znaju da također mogu utjecati na menstrualni ciklus.</p><p>Lijekovi poput aspirina i kontracepcijskih pilula mogu uzrokovati menstrualne promjene, s efektima koji variraju od blagih do ozbiljnijih, zbog čega je važno pažljivo ih pratiti.</p><h2>Nesteroidni protuupalni lijekovi </h2><p>Nesteroidni protuupalni lijekovi (engl. non-steroidal anti-inflammatory drugs ili skraćeno NSAID) pomažu smanjiti bol, upalu i temperaturu.</p><p>NSAID mogu sniziti razinu prostaglandina, što može biti od koristi ženama s obilnim menstrualnim tokovima jer smanjuju menstruacije.</p><h2>Razrjeđivači krvi</h2><p>Propisani su za prevenciju krvnih ugrušaka, a mogu povećati rizik od abnormalnog krvarenja iz maternice, što može dovesti do umora i utjecati na kvalitetu života.</p><h2>Hormonska kontracepcija</h2><p>Koristi se za sprječavanje trudnoće, a može uzrokovati probojno krvarenje, pogotovo u prvim mjesecima upotrebe. Također može utjecati na dužinu i težinu menstruacije. Rijetko, hormonska kontracepcija može dovesti do teških komplikacija kao što su krvni ugrušci ili moždani udar.</p><h2>Hormonska terapija</h2><p>Hormonska terapija često se koristi za ublažavanje simptoma menopauze, a može stanjiti sluznicu maternice i rezultirati malim ili nikakvim menstrualnim krvarenjem.</p><h2>Hemoterapija</h2><p>Liječenje raka koje može uzrokovati privremenu neplodnost, prekid menstruacije, s normalnim ciklusima koji se obično obnavljaju unutar 6 – 12 mjeseci.</p><h2>Lijekovi za štitnjaču</h2><p>Lijekovi poput levotiroksina, koji se koriste za hipotireozu, mogu poremetiti menstrualni ciklus.</p><h2>Lijekovi protiv epilepsije</h2><p>Lijekovi poput valproata, koji se koriste za liječenje epilepsije, mogu dovesti do neredovnih menstruacija i potencijalno utjecati na plodnost.</p><h2>Antidepresivi</h2><p>Ovi lijekovi, pogotovo paroksetin, venlafaksin i sertralin, ponekad mogu uzrokovati menstrualne probleme poput grčeva, obilnog krvarenja ili izostanka menstruacije.</p><h2>Dodatni savjeti</h2><p>Ako bilo koji lijek pogoršava uobičajene simptome PMS-a, kao što su grčevi ili promjene raspoloženja, ili značajno poremeti vašu menstruaciju, obratite se svojem liječniku za daljnje upute.</p><p>Određeni lijekovi, posebno neki oblici hormonske kontracepcije, mogu u potpunosti potisnuti menstruacije, bilo kao dio plana liječenja ili po izboru. Uvijek se obratite svojem liječniku ako ste zabrinuti u vezi s tim.</p><p>S druge strane, neki lijekovi, poput nesteroidnih protuupalnih lijekova, hormonske kontracepcije i antidepresiva, mogu pomoći u upravljanju menstrualnim simptomima, uključujući teško krvarenje i promjene raspoloženja. Ako mislite da bi lijekovi bili potrebni za rješavanje simptoma povezanih s mjesečnicom, obratite se svojem liječniku za savjet.</p>

Aspirin i kontracepcijske pilule mogu uzrokovati menstrualne promjene, s efektima koji variraju od blagih do ozbiljnijih

Lijekovi koji utječu na menstrualni ciklus žena

<p>Jedan od ključnih aspekata moderne medicine i osigurava da pacijenti kroz postupke prođu što bezbolnije, a ono što bi vas moglo opustiti pred neki zahvat, jeste posjedovanje informacija o vrstama anestezije.</p><h2>Vrste anestezije</h2><p>Anestezija se može kategorizirati u nekoliko vrsta, od kojih svaka odgovara različitim medicinskim potrebama.&nbsp;</p><p>Općenito, spadaju u lokalnu, regionalnu i opću anesteziju.&nbsp;</p><p>U hirurškim uvjetima anestezija je ključna za kontrolu boli i udobnost pacijenta. Primarne vrste koje se koriste su:</p><p>1. opća anestezija – ova vrsta dovodi pacijenta u potpunu nesvijest i često se koristi za velike operacije; uključuje udisanje plinova ili intravenoznih lijekova za izazivanje stanja dubokog sna</p><p>2. regionalna anestezija – uključuje umrtvljivanje većeg dijela tijela, poput ekstremiteta ili donje polovice tijela; tehnike uključuju spinalnu i epiduralnu anesteziju, koje blokiraju osjet u određenim regijama</p><p>3. lokalna anestezija – primijenjena izravno na mali dio tijela, lokalna anestezija se koristi za manje hirurške zahvate; umrtvljuje samo ciljano područje.</p><h2>Anestezija u stomatologiji</h2><p>Stomatološki zahvati razlikuju se po složenosti, kao i vrsti anestezije koja se koristi. Glavne vrste uključuju:</p><p>1. lokalna anestezija – obično se koristi za postupke poput ispuna ili vađenja, umrtvljuje samo područje oko zuba</p><p>2. sedacija – blaga do umjerena sedacija može pomoći anksioznim pacijentima da ostanu mirni; ne mora nužno uspavljivati ​​pacijente, ali ih čini manje svjesnima postupka</p><p>3. opća anestezija – u rijetkim slučajevima, za složene stomatološke operacije ili za pacijente s jakom anksioznošću, može se koristiti opća anestezija.</p><h2>Anestezija za carski rez</h2><p>Carski rez je veliki hirurški zahvat koji obično zahtijeva specifične vrste anestezije kako bi se osigurala sigurnost i majke i djeteta:</p><p>1. spinalna anestezija – uključuje injekciju anestetika u spinalnu tekućinu, čime se postiže potpuna obamrlost od prsa prema dolje; često se preferira zbog brzog početka i učinkovitosti</p><p>2. epiduralna anestezija – slična je spinalnoj anesteziji, ali se primjenjuje u epiduralni prostor kičme; ova vrsta omogućuje kontinuirano ublažavanje boli tokom porođaja; također se često koristi tokom carskih rezova.</p><h2>Vrste lokalne anestezije</h2><p>Lokalna anestezija koristi se za umrtvljivanje određenog područja i vitalna je za mnoge manje zahvate. Vrste uključuju:</p><p>1. topikalna anestezija – nanesena izravno na kožu ili sluznicu, pruža privremenu obamrlost; obično se koristi za manje zahvate na koži ili stomatološke radove</p><p>2. infiltracijska anestezija – ubrizgava se izravno u tkiva oko područja koje treba utrnuti; često se koristi u stomatološkim zahvatima i manjim operacijama.</p><h2>Opća anestezija</h2><p>Opća anestezija uključuje nekoliko metoda za postizanje nesvjestice i osiguravanje bez osjeta tokom većeg zahvata:</p><p>1. inhalacijska anestezija – primijenjena kroz masku ili cijev za disanje, uključuje plinove poput dušikovog oksida ili sevoflurana</p><p>2. intravenska anestezija – daje se IV linijom; lijekovi poput propofola ili ketamina koriste se za brzo izazivanje nesvjestice.</p><h2>Spinalna i epiduralna anestezija – razlike</h2><p>I spinalna i epiduralna anestezija koriste se za regionalno ublažavanje boli, ali se razlikuju u primjeni i učincima:</p><p>1. spinalna anestezija – ova vrsta uključuje ubrizgavanje anestetika u cerebrospinalnu tekućinu koja okružuje leđnu moždinu; omogućuje duboku i brzu anesteziju od prsa prema dolje i obično se koristi za carske rezove i određene operacije</p><p>2. epiduralna anestezija – primijenjena u epiduralni prostor oko leđne moždine, ova metoda omogućuje kontinuiranu infuziju anestetika i može se prilagoditi prema potrebi; često se koristi za ublažavanje porođajne boli i pruža dugotrajnije olakšanje.</p><h2>Odabir prave vrste anestezije</h2><p>Odabir odgovarajuće vrste anestezije uključuje suradnju između pacijenta i zdravstvenog tima. Faktori poput prirode postupka, historije zdravlja pacijenta i osobnih preferencija igraju ključnu ulogu u ovom procesu donošenja odluka.</p><p>Primjerice, opća anestezija može biti potrebna za opsežne operacije, dok lokalna ili regionalna anestezija mogu biti dovoljne za manje invazivne postupke.</p><p>U stomatološkim uvjetima izbor između lokalne i sedativne anestezije često ovisi o složenosti postupka i razini udobnosti pacijenta. Kad je u pitanju carski rez, izbor između spinalne i epiduralne anestezije ovisit će o specifičnim potrebama porođaja i stanju pacijentice.</p><p>Temeljitim razgovorom o ovim opcijama sa svojim medicinskim stručnjacima možete osigurati sigurnije i ugodnije iskustvo prilagođeno vašim individualnim zahtjevima.</p>

Može se kategorizirati u nekoliko vrsta, od kojih svaka odgovara različitim medicinskim potrebama

Vrste anestezije: Evo šta trebate znati ako se spremate za neki zahvat

<p>Kada vam je propisan antibiotik, vjerojatno ćete dobiti i upozorenje koju hranu izbjegavati za vrijeme uzimanja istog.  Antibiotik i hrana mogu djelovati antagonistički, odnosno pojedine namirnice mogu pogoršati nuspojave prilikom uzimanja antibiotika ili pak utjecati na njihovu apsorpciju. S druge strane, neka hrana ide uz antibiotike jer se bolje podnose s hranom.<br></p><h2>Pravilna prehrana</h2><p>Pravilna prehrana je uvijek važna i trebali biste je se pridržavati stalno. Iako pravilna prehrana ima neke opće smjernice, sama prehrana je prilično individualna. Prilikom uzimanja antibiotika potrebno je dodatno prilagoditi, kako bi se isključile ili uključile određene namirnice. </p><p>Ako nemate naviku redovno piti vodu i u skladu s potrebama svojeg organizma, uz antibiotike biste ipak trebali piti biljne čajeve bez dodanog šećera, tople hranjive supe, elektroliti, kokosova voda.&nbsp;</p><p>S druge strane, vrsta pića i tekućina koje trebate izbjegavati kad ste na terapiji antibioticima su alkohol, gazirana pića, kafa, crni čaj, mlijeko i sok od grejpa. </p><h2>Mliječni proizvodi</h2><p>Što se tiče hrane koju je poželjno izbjegavati kod liječenja antibioticima, ona se odnosi na neke namirnice ili skupine namirnica. Nije poželjno uzimati mliječne proizvode jer kalcij iz mliječnih proizvoda može umanjiti ili blokirati apsorpciju antibiotika. </p><p>Međutim, slobodno konzumirajte jogurt koji nam je potreban zbog korisnih bakterija, a nerijetko se preporučuje i uzimanje probiotika, budući da antibiotici mogu naštetiti i dobrim bakterijama u crijevima. </p><p>Idući mineral koji je potencijalno nepoželjan kod uzimanja antibiotika je magnezij, koji također smanjuje apsorpciju antibiotika. Naime, magnezij stvara kompleks s određenim vrstama antibiotika poput tetraciklina. Ovo posebno vrijedi i kod uzimanja suplementacije magnezija. </p><h2>Obnova ravnoteže</h2><p>Za neke druge vrste hrane, tj. kombinacije kao što su jaja i antibiotici, posavjetujete se jer o vrsti samog antibiotika ovisi i interakcija s hranom.&nbsp;</p><p>Nakon što ste propisno završili terapiju antibioticima potrebno je ponovno korigirati prehranu kako bi se obnovila crijevna flora i dobre bakterije. </p><p>Nakon što ste završili s terapijom antibiotika u svoju prehranu uvrstite probiotike i fermentirane namirnice, vlakna i hranu bogatu omega-3 masnim kiselinama. </p><p>Probiotici sadrže dobre bakterije, poput jogurta, kefira, kiselog kupusa i kimchija. U redu je postupno vraćati ove namirnice u prehranu. Probiotici će obnoviti narušenu ravnotežu dobrih bakterija u crijevima.&nbsp;</p><p>Unos vlakana, poput žitarica, obilja povrća i voća te mahunarki, od ključne su važnosti za zdravlje crijeva. Vlakna djeluju kao prebiotici, odnosno hrana za dobre crijevne bakterije. </p><p>Uvrstite i lanene i chia sjemenke, plavu ribu poput skuše, lososa i srdele kako biste unijeli dovoljno omega-3 masnih kiselina koje djeluju protuupalno. Istovremeno, nemojte odmah navaliti na hranu koja izaziva upale u tijelu. Dajte vremena crijevnoj flori da se obnovi, kako biste i skratili vrijeme boležljivosti.</p>

Pravilna prehrana je uvijek važna i trebali biste je se pridržavati stalno

Hrana koju ne smijete jesti uz antibiotike: Neke namirnice pogoršavaju nuspojave

<p>Suplementi su namijenjeni ispravljanju određenih nedostataka u prehrani, održavanju odgovarajućeg unosa određenih hranjivih tvari ili podršci određenim fiziološkim funkcijama. Oni nisu lijekovi i kao takvi ne mogu imati definirano farmakološko, imunološko ili metaboličko djelovanje. Ipak, često mogu, korišteni ispravno, poboljšati mnoga medicinska stanja.<br></p><h2>Obavite testiranje</h2><p>Potrebno je znati da dodaci ishrani nisu definirani kao proizvodi koji u potpunosti zamjenjuju prirodnu ishranu. To se posebno odnosi na svježe voće i povrće obzirom na to da dijetetski suplementi ne predstavljaju jednostavnu kopiju namirnica. U tom smislu individualna analiza jelovnika svakog od nas ima veliki značaj u procjeni našeg nutritivnog statusa.</p><p>Ljudi se razlikuju u svojim potrebama za vitaminima i mineralima. Mnogi faktori mogu utjecati na različite ljudske potrebe za mikronutrijentima, kao i na to kako ih apsorbiramo i koristimo.</p><p>Ako sumnjate na višak ili nedostatak određenih mikronutrijenata, obavite testiranje razina u krvi kako biste bili sigurni u stvarno stanje. Nakon eventualno ustanovljenog deficita, preporučuje se ciljana suplementacija u svrhu uklanjanja dijagnosticiranog nedostatka ili postizanja optimalnih razina određenog nutrijenta.&nbsp;</p><p>Posavjetujte se sa stručnjacima oko biranja suplemenata, kada želite znati ometaju li vaše zdravstveno stanje, utječu li na apsorpciju lijekova koje koristite ili kakva je iskoristivost određenog mikronutrijenata iz proizvoda.</p><h2>Hijerarhija važnosti</h2><p>Zaključak je kako je unos većine nutrijenata neprocesiranom ili minimalno procesiranom hranom put kojem treba težiti. Ne samo zbog cjelokupnog zdravlja nego i zbog apsorpcije određenih (mikro)nutrijenata i njihove međusobne interakcije kad su u neprocesiranom obliku. </p><p>Teško je pogriješiti s cjelovitom, neprerađenom hranom. Također, čini se da većina koristi od mikronutrijenata dolazi iz dobro uravnotežene prehrane, a manje od suplemenata, koji trebaju zauzeti mjesto u hijerarhiji važnosti koje im pripada.</p><h2>Neefikasno djelovanje</h2><p>Iako su neki dodaci prehrani sigurni i većina ljudi ima koristi od kvalitetnih opcija suplemenata, mnogi dodaci prehrani su neefikasni, a čak mogu biti i štetni ako se uzimaju kada nisu potrebni.</p>

Ako sumnjate na višak ili nedostatak nutritijenata obavite testiranje razina u krvi kako biste bili sigurni u stvarno stanje

Da li su suplementi štetni ili korisni: Dodaci ishrani ne zamjenjuju balansiranu ishranu

<p>Obzirom na veliki porast temperatura širom svijeta, korisnici antidepresiva moraju biti svjesni rizika i poduzeti određene mjere.</p><h2>Sprečavaju hlađenje</h2><p>Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) objašnjava da nekoliko vrsta antidepresiva može spriječiti sposobnost tijela da se samo ohladi.<br></p><p>To uključuje selektivne inhibitore ponovne pohrane serotonina (SSRI), inhibitore ponovne pohrane serotonina i norepinefrina (SNRI) i tricikličke antidepresive (TCA).</p><p>Antidepresivi se ne koriste samo za depresiju, već i za anksioznost, hronične bolove, nesanicu i migrene. Mnogi nisu svjesni da ovi lijekovi povećavaju rizik od bolesti povezanih s vrućinom.</p><h2>Poremećaj hipotalamusa</h2><p>Osobe s poremećajima raspoloženja često imaju niže razine serotonina, a većina antidepresiva djeluje tako da održava više razine ovog neurotransmitera u mozgu. Međutim, serotonin također utječe na hipotalamus, područje mozga koje regulira tjelesnu temperaturu.</p><p>Visoke razine serotonina mogu uzrokovati da hipotalamus podigne unutarnji termostat tijela, zbog čega tijelo stvara dodatnu toplinu (metabolička termogeneza).</p><p>Antidepresivi također mogu promijeniti proizvodnju znoja, što dovodi do premalog znojenja (ometanje hlađenja) ili previše znojenja (što uzrokuje dehidraciju). Osim toga, neki antidepresivi smanjuju osjećaj žeđi, povećavajući rizik od dehidracije.</p><p>Ovi lijekovi mogu dodatno poremetiti kontrolu hipotalamusa nad radom bubrega te tako smanjiti razinu natrija u krvi i uzrokovati neravnotežu elektrolita koja komplicira rehidraciju.</p><h2>Toplotna iscrpljenost</h2><p>Simptomi i liječenje bolesti uzrokovanih vrućinom</p><p>Simptomi toplotne iscrpljenosti su: povišena tjelesna temperatura, jako znojenje, glavobolja, mučnina, vrtoglavica, slabost, žeđ, razdražljivost, smanjeno izlučivanje urina.</p><p>Liječenje se sastoji od sljedećeg:</p><p>1. odmorite na hladnom mjestu</p><p>2. lezite i podignite noge</p><p>3. uklonite višak odjeće i ohladite kožu hladnim oblozima, hladnom kupkom ili kupanjem u jezercu ili potoku</p><p>4. često pijte vodu ili sportska pića.</p><p>Ako simptomi potraju, potražite liječničku pomoć jer toplotna iscrpljenost može eskalirati do toplotnog udara, koji je opasan po život.</p><h2>Toplotni udar</h2><p>Simptomi toplotnog udara su: vrlo visoka tjelesna temperatura, obilno znojenje ili vruća, suha koža, zbunjenost ili promijenjeno mentalno stanje, napadi i gubitak svijesti.</p><p>Hitne radnje koje trebate poduzeti su sljedeće:</p><p>1. odmah nazovite hitnu službu</p><p>2. koristite metode brzog hlađenja, poput hladne vode ili ledene kupke</p><p>3. ako kupka nije dostupna, natopite odjeću hladnom vodom ili stavite hladne krpe ili led na ključna područja (glava, vrat, pazusi i prepone)</p><p>4. kružite zrakom oko osobe kako biste ubrzali hlađenje.</p><p>Sprječavanje bolesti uzrokovanih vrućinom sastoji se od više koraka.</p><p>Važno je pratiti prognozu i biti u toku s visokim temperaturama i upozorenjima o vrućini.</p><p>Nosite prikladnu odjeću, onu laganu i široku.</p><p>Koristite kremu za sunčanje širokog spektra, kako bi spriječili opekotine koje ometaju hlađenje.<br></p><p>Obratite pažnju na hidrataciju, redovno pijte vodu ili sportska pića i izbjegavajte alkohol i energetska pića.</p><p>Ograničite boravak na otvorenom i ostanite u kući tokom najvećih vrućina, odlučite se za jutarnje ili večernje izlaske.</p><p>Izbjegavajte naporne aktivnosti i održavajte svoj dom hladnim.</p><p>Posavjetujte se sa svojim liječnikom i razgovarajte o prilagodbi doze antidepresiva, kako biste bolje upravljali osjetljivošću na toplinu.</p>

Neke vrste sprečavaju tijelo da se samo ohladi

Toplotni udar može dovesti i do srčanog udara, pa i smrtnog ishoda

Oprez ako konzumirate antidepresive: Korisnici pod većim rizikom od toplotnog udara

<p>Neki antibiotici i lijekovi za akne mogu učiniti vašu kožu osjetljivijom na sunce, međutim, čak i lijekovi koji se izdaju bez recepta, poput aspirina i antihistaminika, mogu uzrokovati opekline od sunca i osip.</p><p>Lijekovi koji mogu dovesti do osjetljivosti na sunce koriste se za različita stanja, kao što su alergije, artritis, depresija, dijabetes, hipertenzija i rosacea. Ova reakcija, poznata kao “fotoosjetljivost“, može biti nešto što ste već iskusili.</p><h2>Pojam fotoosjetljivosti</h2><p>Fotosenzitivnost se javlja kada neka tvar, poput lijekova, čini vašu kožu osjetljivijom na sunčevu svjetlost. Lijek stupa u interakciju sa sunčevim ultraljubičastim svjetlom (UVA i UVB), uzrokujući toksične i upalne reakcije koje oštećuju stanice kože. Ovo stanje može utjecati na one koji uzimaju lijekove za srčane probleme ili hemoterapiju, među ostalima.<br></p><p>Postoje dvije vrste fotoosjetljivosti:</p><p>1. fototoksičnost – ovo nalikuje opeklinama od sunca i pojavljuje se samo na koži izloženoj suncu, obično unutar nekoliko sati</p><p>2. fotoalergija – ovo je alergijska reakcija koja može zahvatiti dijelove kože koji nisu izloženi suncu, a koja se manifestira kao crvenilo, ljuskanje, svrbež, mjehurići ili fleke poput koprivnjače. Simptomi se obično pojavljuju 24 – 72 sata nakon izlaganja suncu i mogu potrajati čak i nakon prestanka uzimanja lijeka.</p><h2>Ko je pod rizikom</h2><p>Dok vas liječnici mogu obavijestiti o riziku osjetljivosti na sunce, nepredvidivo je tko će biti pogođen. Ljudi na istoj dozi lijeka mogu različito reagirati na izlaganje suncu.</p><p>Fotoosjetljivost izazvana lijekovima utječe na sve pojedince, bez obzira na boju kože, iako se može činiti blažom kod osoba tamnije puti. Tamnija koža ima više melanina, koji pruža određenu zaštitu od ultraljubičastih zraka.</p><p>Međutim, čak i oni s tamnijom puti trebaju poduzeti mjere opreza.</p><p>Pratite svoju kožu zbog neobičnih reakcija. Ako ste zabrinuti, obratite se liječniku koji vam je propisao lijek. Oni vam mogu dati savjet o postupanju s nuspojavama i trebate li posjetiti dermatologa.</p><p>Ako osjetite simptome slične gripi ili imate mjehuriće na koži, potražite liječničku pomoć.</p><h2>Zaštitite kožu</h2><p>Idealno je izbjegavati sunce. Ako morate biti vani, potražite hladovinu i izbjegavajte vrijeme najjačeg sunca (10 – 16 sati).</p><p>Čak i u zatvorenom prostoru, budite oprezni jer UVA zrake mogu prodrijeti kroz staklo. Korištenje kreme za sunčanje širokog spektra SPF 30+, nošenje zaštitne odjeće i ponovno nanošenje kreme za sunčanje svaka dva sata ključni su koraci za zaštitu od sunca.</p><p>Za ublažavanje nadražene kože i manjih opeklina od sunca, tuširajte se hladnom vodom, koristite obične hidratantne kreme na bazi vazelina ili aloe vere i ostanite hidratizirani.</p><p>Izbjegavajte proizvode za njegu kože s nadražujućim sastojcima poput formaldehida i određenih konzervansa. Odlučite se za kreme za sunčanje s cinkovim oksidom ili titanijevim dioksidom kako biste smanjili iritaciju kože.</p><h2>Kozmetički tretmani&nbsp;</h2><p>Retinoli, retinoidi i tretmani za lice mogu povećati fotoosjetljivost. Posavjetujte se s dermatologom prije korištenja ovih proizvoda ako uzimate lijekove koji utječu na osjetljivost na sunce.</p><p>Neka vam nanošenje kreme za sunčanje postane dnevna rutina, poput pranja zubi. Dosljedna upotreba kreme za sunčanje može spriječiti probleme povezane s izlaganjem suncu i dugoročno vam pomoći.</p>

Fotoosjetljivost izazvana lijekovima utječe na sve pojedince, bez obzira na boju kože, iako se može činiti blažom kod osoba tamnije puti

Utjecaj lijekova na kožu prilikom izlaganja suncu: Čak i aspirin može uzrokovati opekline

<p>Na sam pomen kortikosteroida mnogi ustuknu i razmišljaju da li uopće koristiti te lijekove, ali to rade s punim pravom. Međutim, u dogovoru s ljekarima korištenje može proći bez nuspojava, a za lakše prihvatanje, važno je dobro se informirati o svim dobrim i lošim stranama lijeka.</p><h2>Sintetički proizvedeni</h2><p>Kortikosteroidi spadaju u klasu sintetički proizvedenih lijekova koji su vrlo često na lošem glasu, većinom zbog blagih ili ozbiljnih nuspojava koje se javljaju nakon uzimanja ove vrste lijeka.&nbsp;</p><p>No, kortikosteroidi su ipak cijenjeni zbog svog efikasnog i snažnog djelovanja koje sa sobom, naravno, nosi i neizbježne nuspojave. Najčešća primjena kortikosteroida javlja se kod liječenja stanja i bolesti kao što su psorijaza, astma, ulcerozni kolitis i artritis, a za vrijeme trajanja COVID-19 pandemije, pacijenti kojima je ustanovljena pneumonija često su bili liječeni kortikosteroidima poput deksametazona i metilprednizolona.</p><p>Iako su proizvedeni sintetički, kortikosteroidi su istovjetni steroidnim hormonima koji se u ljudskom tijelu prirodno proizvode na vanjskom dijelu nadbubrežnih žlijezda.&nbsp;</p><p>Naime, na vrhovima bubrega postoje male nadbubrežne žlijezde sastavljene od dva integralna dijela – srži i kore. Srž luči adrenalin i noradrenalin, a kora luči čak tridesetak hormona kortikosteroida.</p><h2>Vrste kortikosteroida</h2><p>Govoreći o kortikosteroidima, može ih se lako podijeliti na dvije glavne grupe, a to su protuupalni glukokortikoidi koji suzbijaju i upale i imunitet te razgrađuju masti, proteine i ugljikohidrate, i mineralokortikoide koji su važni za ravnotežu soli i vode u ljudskom tijelu.&nbsp;</p><p>Nadalje, kortikosteroidi su iznimno važni za cijeli dijapazon fizioloških procesa poput razine elektrolita u krvi, metabolizam ugljikohidrata, katabolizam proteina, regulaciju raznih upala, a utječu čak i na ljudsko ponašanje.</p><h2>Djelovanje lijeka</h2><p>Djelovanje kortikosteroida na ljudsko tijelo uistinu je raznovrsno. Kortikosteroidi pomažu pri smanjenju produkcije hemikalija koje su uzročnici upala, a pri tome smanjuju bol, crvenilo i oticanje na našem tijelu.&nbsp;</p><p>Oni također pomažu u regulaciji tekućina i natrija u tijelu, a rezultat toga je dobro kontroliran krvni pritisak i manja količina natrija koja se izlučuje putem urina.&nbsp;</p><p>Još jedan način na koji kortikosteroidi djeluju na tijelo je to da imitiraju neke prirodne hormone poput kortizola, a time se također smanjuju upale, ali se i supresira imunološki sistem osobe koja lijekove uzima.</p><p>No, kortikosteroidi se mogu uzimati i lokalno, na koži ili u očima, sve u svrhu smanjenja crvenila, svrbeži i oticanja budući da ovi lijekovi aktiviraju prirodne tvari koje se nalaze u našoj koži.&nbsp;</p><p>Pri uzimanju kortikosteroida, može se primjetiti da su lijekovi dostupni u različitim oblicima kao što su sprejevi za usta ili nos u vidu inhalatora, tablete koje se uzimaju oralnim putem, injekcije koje se daju u mišiće ili krvne žile, te već spomenuti topikalni kortikosteroidi u obliku kreme, losiona, ili gela.</p><h2>Kada se koristi</h2><p>Stanja koja su pogodna za uzimanje kortikosteroida vrlo su raznovrsna.&nbsp;</p><p>Osim stanja koja su već navedena poput reumatoidnog artritisa ili astme, pri savjetovanju s vašim liječnikom, može se dogoditi da vam prepiše kortikosteroide i za Chronovu bolest, sinusitis, atopični ekcemi, upale oka, uha, ili sinusa, otkazivanje bubrega, urtikarija, polimialgija, multipla skleroza, alergijski rinitis, transplantacija organa.</p><p>Uz sva ova stanja, kortikosteroidi se također mogu koristiti kao zamjena za hormone koje naše tijelo nije u stanju samo proizvesti zbog posljedice nekih bolesti, kao što je Addisonova bolest.&nbsp;</p><p>Kod ovakve vrsti bolesti kore nadbubrežnih žlijezda su pod konstantnim napadom te ne mogu proizvesti hormon kortikosteroida, a tu na scenu stupaju kortikosteroidni lijekovi.</p><h2>Zašto su opasni</h2><p>Kod većeg dijela javnosti, uvriježeno je mišljenje da su kortikosteroidi opasni. Stoga nije ni čudno da određeni dio ljudi izbjegava kortikosteroide želeći izbjeći moguće negativne posljedice uzimanja ovih sintetički proizvedenih lijekova.&nbsp;</p><p>Nuspojave kortikosteroida, svojim oblikom i težinom najčešće variraju od blagih do ozbiljnih, a to je povezano i s učestalosti uzimanja kortikosteroida te dozom i dužinom uzimanja lijekova.&nbsp;</p><p>Neke od najčešćih nuspojava lijekova su pojačan rast dlaka na licu, usporeno zarastanje rana, glaukom, povišen krvni pritisak, edemi (zadebljanja ili oticanja) na nogama, umor, akne, slabost u mišićima, glavobolja, katarakt, nepravilnosti menstrualnog ciklusa, modrice na koži, čirevi na želucu, moonface (nakupljanje vode u licu), promjene u raspoloženju, anksioznost, depresija, otežano spavanje, promjena razine šećera u krvi.</p><p>Uz toliko opsežan popis nekih od nuspojava, nije čudno da neki ljudi izbjegavaju kortikosteroide ili oko njih stvaraju famu veću no što je potrebno.&nbsp;</p><p>Naime, uz savjetovanje s liječnikom i pridržavanja svih navedenih uputa koje će vam vaš liječnik reći, ne bi trebalo doći do većih problema.&nbsp;</p><p>Ukoliko nakon terapije kortikosteroidima primjetite bilo kakve nuspojave, ne gubite vrijeme i odmah se savjetujte s vašim liječnikom kako bi spriječili nastanak daljnjih smetnji ili otklonili postojeće.</p><h2>Najčešće nuspojave</h2><p>Kod dugotrajnog uzimanja kortikosteroida posebno je važno pratiti sve promjene, kako fizičke, tako i one psihičkog karaktera.&nbsp;</p><p>Dugotrajan unos kortikosteroida može uzrokovati psihotično ponašanje, psihijatrijske poremećaje, promjene ličnosti, a ponekad čak i nesanicu, pretilost i konvulzije.&nbsp;</p><p>Međutim, jedno od najtežih i najbolnijih stanja koje mogu uzrokovati kortikosteroidi je nekroza zgloba kuka, što bi čak moglo rezultirati i operacijom, stoga kortikosteroide uvijek moramo uzimati s povećanom dozom opreza, ali ih se nikako ne bi trebali bojati.&nbsp;</p><p>S druge strane, još se mora pripaziti i na miješanje kortikosteroida s nekim drugim lijekovima, kao što su lijekovi za dijabetes, lijekovi protiv temperature i bolova (tzv. painkillers), te određeni lijekovi koji pomažu u razrjeđivanju krvi u tijelu, budući da kortikosteroidi mogu smanjivati ili povećavati efekat istih lijekova.</p><h2>Kortikosteroidi i alkohol</h2><p>Mnogi ljudi, posebno oni u mlađim godinama, pri uzimanju kortikosteroida imaju na umu jednu posebno bitnu stvar. Smije li se uzimati alkohol uz preporučenu terapiju kortikosteroidima.&nbsp;</p><p>Naravno, ako niste previše upućeni, najbolji način da se riješite sumnji je taj da izbjegavate alkohol. No, istina je ponešto drugačija.&nbsp;</p><p>Konzumacija alkohola kao takva za vrijeme uzimanje kortikosteroida nije zabranjena. Međutim, trebali bi biti svjesni svih posljedica unosa alkohola i miješanja s kortikosteroidima.&nbsp;</p><p>Moguće je da se neće dogoditi ništa posebno, ali moguće je i da kortikosteroidi tada imaju smanjen efekat i djelotvornost, tako da preporučujemo da izbacite unos alkohola u tijelo za vrijeme terapije kortikosteroidima.</p><h2>Kortikosteroidi i hrana</h2><p>Osobe kojima je prepisana terapija kortikosteroidima često znaju primjetiti kako im je apetit povećan i jedu više nego što je to inače slučaj.&nbsp;</p><p>Preporučuje se unositi hranu koja je bogata kalcijem i vitaminom D, a posebno onu koja je bogata proteinima.&nbsp;</p><p>Ako primjetite povećanje tjelesne težine nakon uzimanja kortikosteroida, kao naprimjer višak masti u predjelu trbuha ili nakupljanje vode s osjećajem nadutosti, najbolje je početi redovno vježbati i smanjiti unos soli u tijelo. Što se tiče načina uzimanja kortikosteroida oralnim putem, najbolje je uzimati ih pri jelu ili tik nakon što smo pojeli obrok.</p><h2>Kortikosteroidi i dojenje</h2><p>Potreba za kortikosteroidima u određenim slučajevima i pri različitim oboljenjima može se dogoditi i u periodu života kada ste trudni ili dojite. U toj škakljivoj situaciji, može biti nejasno smijete li uopće uzimati kortikosteroidne lijekove. No, tu su stvari malo kompliciranije i mora se odvagnuti kakve su potencijalne koristi, a kakva šteta može nastati u ljudskom tijelu, ovisno o vrsti konkretnog stanja ili bolesti.&nbsp;</p><p>Stoga je najbolja opcija, kao i u većini slučajeva, posavjetovati se sa liječnikom koji će moći jasnije odlučiti trebate li uzimati kortikosteroide ili ih je ovaj put bolje preskočiti.</p><h2>Simptomi nakon uzimanja kortikosteroida</h2><p>Budući da sad znamo da kortikosteroidi nisu nimalo bezazleni, treba obratiti pažnju na još jednu bitnu stvar. Terapija kortikosteroidima može biti kratkotrajna ili nešto duža.&nbsp;</p><p>U svakom slučaju, takva vrsta terapije nipošto se ne smije iznenadno i naglo prekidati, jer bi to moglo dovesti do povraćanja i mučnine. Zašto?&nbsp;</p><p>Moguće je da dođe do nadbubrežne krize, stanja u kojemu tijelo ne može izlučivati dovoljne količine kortizola, sve u svrhu nadomještanja uzimanja kortikosteroida.&nbsp;</p><p>Preporučuje se dozu smanjivati kroz određeni vremenski period kako ne bi došlo do naglog prekida uzimanja lijeka, a time ćete izbjeći i silne neugodnosti poput mučnine i povraćanja.</p><h2>Prirodni kortikosteroidi</h2><p>Osim sintetički proizvedenih kortikosteroida, nerijetko se zna dogoditi da ljudi posegnu i za drugim, alternativnim metodama liječenja stanja za koje se inače koriste kortikosteroidne kreme i masti.&nbsp;</p><p>Neke od najučestalijih alternativa kortikosteroidima su tzv. prirodni kortikosteroidi poput krema temeljenih na biljnim i prirodnim sastojcima.&nbsp;</p><p>Jedna od biljaka koja je svojim djelovanjem najsličnija kortikosteroidima jest gavez. Iako je djelovanje gaveza dosta slabije od sintetičkih kortikosteroida, možete biti sigurni kako nakon uzimanja kreme koja sadrži ekstrakte biljaka poput gaveza (uz npr. kadulju, mentu, i stolisnik) neće doći do neželjenih nuspojava.</p><p>Gavez je vrlo dobar u regeneraciji kože i tkiva, a stoga se često koristi kod zarastanja rana, posjekotina, lomova i oteklina. Ono zbog čega gavez ili gavezova mast pomažu kod zarastanja rana znano je kao alantoin, što je zapravo glavna aktivna tvar gaveza koja doprinosi rastu stanica u kostima te u potkožnom i vezivnom tkivu.&nbsp;</p><p>Najveći dio alantoina nalazi se u samom korijenu gaveza. Na kraju, važno je još jednom napomenuti da si nikako ne bi trebali sami propisivati terapiju, niti gavezom, niti kortikosteroidima. U oba slučaja, najbolje rješenje je savjetovanje s liječnikom koji će vam mnogo jasnije, preciznije, sigurnije, i jednostavnije pripisati i objasniti terapiju kortikosteroidima, ukoliko je ona potrebna, a kad ste već u liječničkoj ordinaciji, možete se raspitati i o gavezovoj masti i svim prednostima koje nam ovaj prirodni lijek nudi.</p><h2>Zabrana uzimanja</h2><p>Kao i kod većine drugih lijekova, i u slučaju uzimanja kortikosteroida postoje situacije u kojima se oni ne bi trebali koristiti, no zato vam mi donosimo popis većine stanja kada se kortikosteroidi nikako ne bi trebali davati:</p><p>1. Osobe koje imaju mentalne probleme</p><p>2. Osobe koje boluju od ovisnosti, npr. ovisnost o alkoholu</p><p>3. Osobe s aktivnim upalama ili upalama koje se hronično šire</p><p>4. Osobe koje boluju od dijabetesa</p><p>5. Osobe s povišenim krvnim pritiskom</p><p>6. Osobe s oboljenjima srca</p><p>S obzirom na to da se danas kortikosteroidi često pripisuju za razne vrste stanja i oboljenja, važno je biti jako dobro informiran te se upoznati sa svim mogućim neželjenim posljedicama i nuspojavama pri uzimanju ovih sintetičkih lijekova.&nbsp;</p><p>Kao i kod svih lijekova koji se daju na recept, najbolje je pridržavati se liječničkih smjernica i dobro čitati što piše na uputama koje se nalaze uz kortikosteroide. Ukoliko sumnjate na to da uzimate terapiju prekratko ili predugo, savjetujte se s liječnikom kako bi smanjili šanse za moguće neželjene posljedice, jer na kraju krajeva, svako je odgovoran za vlastito zdravlje, a najbolji saveznik za naše zdravlje smo, uz liječnike, mi sami.&nbsp;</p><p>Kad je riječ o lijekovima koji su potencijalno opasni po naše zdravlje, vjerojatno će se svi složiti da je bolje uživo se posavjetovati s liječnikom nego tražiti informacije u bespućima interneta.</p>

Izazivaju jako ozbiljne i nimalo bezazlene nuspojave

Kortikosteroidi su moćni saveznici protiv bolesti: Ipak budite oprezni ukoliko ih koristite

<p>Analgetici su lijekovi za suzbijanje bolova (nazvani od starogrčkog algos = bol). Bol možemo definirati kao individualno, neugodno osjetno i emocionalno iskustvo povezano sa stvarnim ili potencijalnim oštećenjem tkiva.<br></p><h2>Dvije vrste</h2><p>Za liječenje boli najčešće se koristi farmakološka terapija (analgetici i nesteroidni protuupalni lijekovi, opioidi i drugi pomoćni lijekovi najčešće iz skupine antikonvulziva i antidepresiva). Bol možemo liječiti ili liječenje nadopuniti nefarmakološkim metodama liječenja boli (razgovorom s bolesnikom, psihološkom podrškom, metodama fizikalne terapije, akupunkturom, aromaterapijom, autogenim treningom i dr.).</p><p>Dvije su glavne grupe analgetika: neopioidni i opioidni. Neopioidne dijelimo na nesteroidne protuupalne lijekove (nesteroidni antireumatici, NSAR), te na druge neopioidne analgetike, u koje ubrajamo paracetamol. Paracetamol i NSAR uglavnom su efikasni u liječenju blage do srednje jake boli.</p><p>Mnoge analgetike (uglavnom blaže) nalazimo u slobodnoj prodaji, kao acetilsalicilnu kiselinu, ibuprofen, ketoprofen, naproksen i paracetamol. Prihvatljivo su neškodljivi uzimamo li ih ciljano i kraće vrijeme. Svi nabrojani, osim paracetamola, suzbijaju i upalu pa se svrstavaju u nesteroidne antireumatike (NSAR).&nbsp;</p><p>U uputama za korištenje kod većine tih lijekova stoji upozorenje da ih se u analgetske svrhe ne treba uzimati duže od 7 do 10 dana. Ako se simptomi (uglavnom bol) ne poboljšavaju ili se čak pogoršavaju, savjetujemo javiti se svom obiteljskom liječniku.</p><h2>Acetilsalicilna kiselina</h2><p>Acetilsalicilna kiselina (andol, aspirin, ASKA, cardiopirin) najstariji je i najjeftiniji analgetik koji se može kupiti bez recepta.  Djeluje tako što spušta prag percepcije boli, mijenja promjer krvnih žila, snižava tjelesnu temperaturu, ima važnu ulogu u zgrušavanju krvi (sprječava zgrušavanje).</p><p>Često lijekovi koji sadrže acetilsalicilnu kiselinu uzrokuju probavne smetnje u vidu žgaravica, ponekad mogu dovesti do krvarenja, nastanka peptičkog vrijeda (rane na sluznici želuca), itd. Kako bi se takav efekat izbjegao ili umanjio postoje i preparati koji sadrže zaštitnu ovojnicu koja se razgrađuju tek u tankom crijevu. No, takvi preparati pogoduju neravnomjernoj i nepredvidljivoj apsorpciji.</p><p>Sve navedene lijekove treba uzimati u dogovoru s liječnikom jer istovremeno uzimanje s drugim lijekovima ili u određenim zdravstvenim stanjima može uzrokovati komplikacije i po život opasna stanja. Osim toga, valja voditi brigu o alergijama i potencijalnim alergijskim reakcijama. Alergija na aspirin manifestira se najčešće osipom ili teškim smetnjama disanja, a velike doze uzrokuju zujanje u ušima (tinitus).</p><h2>Nesteroidni antireumatici</h2><p>U skupinu nesteroidnih antireumatika spadaju ibuprofen (Brufen, Rapidol), ketoprofen (Ketonal, Knavon), naproksen (Nalgesin), diklofenak (Diclac, Voltaren), deksketoprofen (Dexomen), indometacin  i drugi. Imaju trostruki efekat, djeluju protuupalno, antipiretski (snižavaju tjelesnu temperaturu) i analgetski (smanjuju bol). Dostupni su preko recepta, ali se mogu kupiti i bez njih.</p><p>Pri kupnji ovih lijekova bez preporuke liječnika, bitno je čitati uputstva o lijeku i strogo se držati preporučenih dnevnih i maksimalnih doza.</p><p>Najčešće nuspojave koje nesteroidni antireumatici izazivaju su probavne smetnje. Mogu dovesti do mučnina, povraćanja, žgaravice i ulkusnih bolesti. Rjeđe nuspojave su i pospanost, omaglica, zujanje u ušima, smetnje vida, zadržavanje tekućine i otežano disanje.&nbsp;</p><p>I s ovom vrstom lijekova treba voditi računa o kombiniranju s drugim lijekovima (kao i s namirnicama i pićima) i svakako se konsultirati s porodičnim liječnikom.</p><p>Osobe koje su alergične na acetilsalicilnu kiselinu nerijetko su alergične i na ibuprofen, ketoprofen i naproksen. U slučaju pojave osipa, svrbeža ili otežanog disanja treba se što prije javiti liječniku ili na hitnu službu.</p><h2>Paracetamol (acetaminofen)</h2><p>Suzbija bol i snižava povišenu tjelesnu temperaturu. Budući da paracetamol gotovo da nema želučanih nuspojava, bolesnici koji ne podnose acetilsalicilnu kiselinu ni druge NSAR, na njega često povoljno reagiraju. Uzimanje većih doza u dužem vremenskom periodu nosi određene rizike, uključujući nefrotoksičnost (oštećenje bubrega).&nbsp;</p><p>Maksimalno dopuštena dnevna doza paracetamola je 4 g. Predoziranjem, odnosno unosom više od 15 grama paracetamola, dolazi do teškog oštećenje jetre (hepatoskičnosti).</p><p>Mnogi pripravci namijenjeni smirivanju bolova i simptoma prehlade, alergije, kašlja, gripe i sinusnih tegoba koje možemo nabaviti u slobodnoj prodaji, sadrže i paracetamol. Zato treba paziti da se istodobno ne uzima više pripravaka koji ga sadrže.</p><h2>Opioidni analgetici</h2><p>Opioidni analgetici prirodne su ili sintetske tvari koje se vežu za specifične opioidne receptore u središnjem nervnom sistemu. Korisni su za liječenje jake ili hronične boli. Kod uzimanja opioidnih anlagetika često se javlja fizička ovisnost, psihička rjeđe. Kod dugotrajne primjene koriste se oralni ili transdermalni pripravci (flasteri).</p><p>Najčešće nuspojave opioida su ovisnost, stvaranje tolerancije, depresija disanja (usporavanje disanja, moguće i prestanak disanja), sedacija (smanjena svjesnost), opstipacija (zatvor), mučnina i povraćanje.</p><p>U liječenju boli primjenjuju se i antiepileptici (najčešće se primjenjuju za liječenje neuropatske boli koja je nastala oštećenjem nerava), antidepresivi, anksiolitici, kortikosteroidi i lokalni anestetici.</p><p>Ovi lijekovi ne mogu se dobiti bez recepta. Najčešće korišteni opioidni analgetici su mješavina tramadola i paracetamola (Doreta, Zaldiar, Zaracet, Zotramid, itd.)</p><h2>Izbor lijeka</h2><p>Kod odluke o primjeni lijeka važno je u obzir uzeti niz faktora: vrstu i intenzitet boli, zdravstveno stanje, dob, interakciju lijekova i dr. Kombinirana upotreba analgetika s različitim mehanizmima djelovanja može rezultirati sinergističkim efektom koji može rezultirati boljom učinkovitošću, primjenom nižih doza i rjeđom pojavom štetnih događaja povezanih s dozom.&nbsp;</p><p>Najčešće propisivane, na tržištu (na recept) dostupne kombinacije su kombinacije paracetamol + tramadol, tramadol+ deksketoprofen (Skudexa).</p><h2>Važno zapamtiti</h2><p>Djeci analgetike treba davati s posebnim oprezom.</p><p>Aspirin se ne smije davati djeci mlađoj od 16 godina.</p><p>Obavezno čitati uputstva o lijeku i pridržavati ih se.</p><p>U dane mjesečnice treba izbjegavati analgetike s acetilsalicilnom kiselinom (andol, aspirin).</p><p>Budući da većina analgetika može izazvati želučane tegobe ne preporuča ih se uzimati za vrijeme trajanja nekih gastrointestinalnih smetnji (npr. bol u trbuhu). Najbolje je za savjet upitati liječnika.</p><p>Doživljaj boli je individualan (svaka osoba na svoj način podnosi i doživljava bol).</p><p>Ne podnosimo svi jednako sve analgetike (niti sve lijekove).</p><p>Moguće su alergijske reakcije (i vrlo opasne).</p><p>Ne savjetuje se uzimanje analgetika (pogotovo opiodnih) bez konzultacija s porodičnim liječnikom.</p>

Kod uzimanja opioidnih anlagetika često se javlja fizička ovisnost, psihička rjeđe

Šta morate znati o analgeticima: Aspirin se ne smije davati djeci mlađoj od 16 godina

<p>Tokom trudnoće je jako važno uzimati folnu kiselinu i svaki doktor će to preporučiti trudnicama. Međutim, važno je da i same trudnice znaju zašto je to važno i čemu služi.</p><h2>Sirove namirnice</h2><p>Folna kiselina je vrsta B vitamina koja je potrebna kod proizvodnje crvenih krvnih zrnaca, a igra važnu ulogu prilikom rasta stanica embrija i razvoja fetusa.</p><p>Obično se nalazi u povrću tamno zelenih listova poput špinata, prokulice, šparoga zatim u grahu, grašku, leći, citrusima, cjelovitim žitaricama, avokadu te jetri i jajima.</p><p>Folna kiselina se gubi toplinskom obradom pa se preporučuje jesti što je više moguće sirovih namirnica.</p><h2>Manjak folne kiseline</h2><p>Folna kiselina se ne proizvodi u tijelu prirodnim putem te njen nedostatak u prehrani na duži period može uzrokovati brojne probleme sa zdravljem.</p><p>Simptomi nedostatka folne kiseline mogu se očitovati kroz proljev, natečeni jezik, slabokrvnost popraćenu sa slabošću organizma, nedostatkom zraka, zdravstvenim komplikacijama u trudnoći, zaboravnosti pa čak i depresiji. Niske razine folne kiseline mogu uvelike pridonijeti nemogućnosti začeća.</p><p>Kod trudnica niske razine mogu utjecati na oštećenje nervnog sistema embrija, prerani porod, malenu težinu i visinu djeteta pa čak i spontane pobačaje. Neovisno o trudnoći niske vrijednosti folne kiseline u organizmu dovedene su u vezu s pojedinim vrstama tumora.</p><p>Iako se često folna kiselina najčešće spominje u vezi sa ženama i trudnicama, folna kiselina je također potrebna i muškarcima. U suradnji sa cinkom znatno utječe na poboljšanje kvalitete spermija, a time i na muškarčevu plodnost.</p><p>Ženama se preventivno preporuka početi uzimati folnu kiselinu i do tri mjeseca prije začeća te tokom prva tri mjeseca trudnoće, a po dogovoru s doktorom tokom cijele trudnoće.</p><h2>Udvostručene potrebe&nbsp;</h2><p>Posebno tokom trudnoće potreba za folnom kiselinom se skoro udvostručuje, a unos putem hrane ne zadovoljava sve potrebe u cijelosti.</p><p>Ipak budite na oprezu jer se s folnom kiselinom moguće predozirati, iako je topiva u vodi, a višak se ispire iz tijela kroz urin ili imati alergijske reakcije na uzimanje. Ako ste zaboravili na vrijeme uzeti tabletu ili kapsulu nemojte to nadoknaditi uzimanjem dvostruke doze odjednom.</p><p>U medicinske svrhe folnom kiselinom se uz pomoć vitamina B21, liječe pojedine vrste slabokrvnosti.</p>

Preporučuje se jesti sirove namirnice jer se gubi toplinskom obradom

Važnost folne kiseline: Posebnu ulogu igra u trudnoći

<p>Lako je moguće da vam pojam benzodiazepini nije poznat, a da istovremeno imate neki iz te klase lijekova u kućnoj apoteci ili na noćnom ormariću. Problem je što se o njima ne znaju osnovne stvari, za koje su bolesti indicirani, kad ih nije uputno uzimati, koje su im nuspojave i s čime se ne smiju miješati.</p><h2>Velika potrošnja</h2><p>Benzodiazepini su klasa lijekova u koje spada većina tableta za smirenje, poznatih i kao trankvilizanti, sedativi, anksiolitici, sredstva za spavanje i hipnotici, pri čemu su neki od navedenih izraza sinonimi.</p><p>Na tržištu ima mnogo benzodiazepina, koji se međusobno razlikuju po snazi i brzini djelovanja. Njihova generička imena su alprazolam, bromazepam, lorazepam, diazepam, klonazepam, oksazepam itd., dok tržišni nazivi variraju ovisno o kompaniji koja ih proizvodi.</p><p>Kada se govori o velikoj potrošnji lijekova za nervni sistem, uglavnom se misli na sredstva za smirenje iz klase benzodiazepina. S obzirom da su benzodiazepini skupina lijekova sa smirujućim i opuštajućim efektom na središnji nervni sistem, kao takvi vrlo su važni u psihijatriji.</p><h2>Indikacija za korištenje</h2><p>Najčešći simptomi na koje benzodiazepini djeluju su nesanica, tjeskoba, strah, strepnja, napadi panike, zabrinutost, napetost, unutarnji nemir, uzrujanost (nervoza), tuga, opsesivne misli i prisilne radnje. Međutim, propisuju se i za mišićne bolove, glavobolju i povišen krvni pritisak.</p><p>Benzodiazepinska sredstva za smirenje svoju primjenu nalaze ponajprije za ublažavanje simptoma anksioznih poremećaja, kao što su generalizirani poremećaj, panični poremećaj, fobični poremećaj, opsesivno-kompulzivni poremećaj i drugi srodni poremećaji.</p><p>Koriste se i kod depresije, ali nikad samostalno niti kao glavno terapijsko sredstvo.</p><h2>Djelovanje lijeka</h2><p>Benzodiazepini djeluju tako da pojačavaju djelovanje neuroprijenosnika GABA-e. GABA je hemijska tvar za prijenos neuronskih signala koji djeluju umirujuće na nervni sistem, a benzodiazepini potiču vezivanje GABA-e za receptore (prijemnike) na nervnim stanicama, povećavajući njenu raspoloživost u nervnom sistemu i donoseći smirenje.</p><p>Popularnost benzodiazepina (tableta za smirenje) proizlazi iz njihova brzog djelovanja i dobre podnošljivosti, pod uvjetom da se poštuju mjere predostrožnosti, koje uključuju kratko vrijeme neprekidnog uzimanja, ne duže od deset sedmica, a po mogućnosti do četiri sedmica, nemiješanje dva ili više benzodiazepina, nemiješanje benzodiazepina s drugim sedativima, nemiješanje s alkoholom i suzdržavanje od vožnje i upravljanja strojevima.</p><p>Nažalost, mnogi pacijenti ne poštuju ove preporuke, čak i neki liječnici krše pravilo o vremenski ograničenom propisivanju benzodiazepina. Tako je moguće da liječnik pojedinom pacijentu izdaje benzodiazepin neprekidno nekoliko godina, iako postoje mnogo kvalitetnije opcije dugoročna tretiranja anksioznih poremećaja.</p><h2>Teško odvikavanje</h2><p>Benzodiazepini brzo smiruju stresno stanje i, u višim dozama, uvode u san. Ali, nakon nekoliko sedmica njihova djelotvornost slabi, pa su za jednak efekat potrebne sve više doze. Zbog postupne tolerancije na lijek, poslije mjesec ili dva terapije benzodiazepinom, mnogi pacijenti koji pate od nesanice uočit će da im prethodna doza nije dovoljna za usnivanje ili osjećaj spokoja.&nbsp;</p><p>Uzima li se ovakav lijek vrlo dugo, moguće je da mu "šaka" tableta neće dostajati za željeni efekat. Dodatni problem kod hroničnog uzimanja benzodiazepina je stvaranje ovisnosti. Kod naglog prestanka uzimanja benzodiazepina pacijenta može zahvatiti apstinencijska kriza, poznata i kao sindrom sustezanja. Najčešće tegobe su nesanica, tjeskoba, uznemirenost, razdražljivost, potištenost, želučane smetnje i mišićni grčevi. To neugodno stanje uporedivo je s onim koje doživljavaju alkoholičari ili pušači kad se pokušaju odviknuti ili kad ostanu bez svoje droge.&nbsp;</p><p>Pacijentu će, znači, biti teško prestati uzimati lijek, a sve je teže što ga je duže uzimao. Dobra je vijest da nitko ne mora doći do ovog stanja, pa ni oni koji pate od kronične anksioznosti ili depresije. Kasnije ćemo vidjeti kako.</p><h2>Neželjeni efekti</h2><p>Većina je nuspojava benzodiazepina blaga, pod uvjetom da se pacijent pridržava uputa. Kod manjeg broja pacijenata javljaju se mišićna slabost, mentalna zbrkanost (konfuzija), teškoće s pamćenjem, glavobolja i želučane smetnje.</p><p>Znamo li da je svrha benzodiazepina smirenje ili uvođenje u san, logično je da pacijent neće nakon uzimanja takvog lijeka sjesti za volan, raditi s motorkom ili baviti se nečim što zahtijeva budnost, koncentraciju i koordinaciju pokreta.</p><p>Ako prekorači propisanu dozu, pacijent može biti snen i sediran duže negoli je predviđao i priželjkivao.</p><p>Događa se da osoba u određeno doba dana ima neku obavezu te da je odluči odraditi, iako djelovanje lijeka nije prošlo, što predstavlja plodno tlo za pogreške ili nesreću.</p><p>Još je gore ako se benzodiazepini kombiniraju s alkoholom, jer jedno drugom pojačavaju djelovanje. Kombinacija ovih sredstava može dovesti i do smrti, što se, nažalost, dogodilo popularnim pjevačicama Ejmi Vajnhaus i Vitni Hjuston (Amy Winehouse i Whitney Houston).</p><p>Moguća nuspojava benzodiazepina je i potištenost, što je ozbiljan problem za oboljele od depresije koji uzimaju sredstva za smirenje uz antidepresive ili čak umjesto njih. Takva pogrešna terapija često je posljedica samoliječenja, a katkad i neispravno postavljene dijagnoze. Zbog prevladavajućih predrasuda, mnogim je ljudima lakše priznati da su pod stresom, uzrujani i napeti, nego da su depresivni. U skladu s takvim uvjerenjem, ljudi su manje voljni uzimati antidepresive te posežu za sredstvima za smirenje, iako im ne trebaju ili će im upravo oni škoditi.</p><p>Presudno je imati na umu da benzodiazepini nisu lijekovi protiv depresije, jer nisu antidepresivi, nego upravo obrnuto, depresori nervnog sistema. Stoga se kod osobe koja pati od depresije, a uzima benzodiazepine, mogu pogoršati depresivni simptomi.&nbsp;</p><p>Benzodiazepini su prihvatljivi samo ako pacijent ima čisti anksiozni ili miješani depresivno-anksiozni poremećaj, ali ni u tom se slučaju sredstva za smirenje ne smiju uzimati dugotrajno bez prekida.</p><h2>Druga terapijska opcija</h2><p>Mnogim osobama koje trpe od anksioznosti nije dovoljna terapija sredstvima za smirenje tokom jednog ili dva mjeseca, jer je moguće da imaju duboko ukorijenjenu anksioznost ili su izloženi dugotrajnim stresnim okolnostima.&nbsp;</p><p>Uz to, mnogi oboljeli od anksioznosti ujedno imaju i depresiju, pa im sredstva za smirenje mogu i škoditi. U svim slučajevima nužno je tražiti druge terapijske opcije. Srećom, one postoje i zovu se antidepresivi.</p><p>Iako ime ovih lijekova sugerira da su namijenjeni samo liječenju depresije, antidepresivi imaju mnogo širu primjenu. Velik broj antidepresiva, uključujući fluvoksamin, paroksetin, escitalopram i maprotilin, imaju i anksiolitičko djelovanje.</p><p>Budući da antidepresivi ne izazivaju navikavanje niti ovisnost, može ih se uzimati i na duži rok.</p><p>Međutim, za razliku od benzodiazepina, antidepresivi u pravilu ne ostvaruju odmah terapijske efekte. Stoga je uobičajeno na početku terapije istovremeno primjenjivati obje vrste lijekova i nakon nekoliko sedmice postupno smanjivati dozu benzodiazepina.&nbsp;</p><p>U tom roku je antidepresiv već dosegnuo terapijski efekat, pa benzodiazepin više nije nužan. Ipak, i u kasnijem toku liječenja može se povremeno, prema potrebi, uzimati benzodiazepine u posebno stresnim stanjima.</p><h2>Biljni pripravci za smirenje</h2><p>U slučaju hronične anksioznosti ili nesanice, uspješno se primjenjuju i biljna sredstva hemijskih svojstava sličnih sintetičkim sredstvima za smirenje.</p><p>Valerijana (Valeriana officinalis) je biljka s cvijetom ugodna mirisa, čiji pripravci pouzdano smiruju i uspavljuju. Uzima se u obliku čaja, tinkture ili ekstrakta.</p><p>Pasiflora (Pasiflora incarnata) je također od velike pomoći kod stresnih stanja. Neki biljni trankvilizanti sadrže i valerijanu i pasifloru, pa tako djeluju združeno.</p><p>Metvica (Mentha) ima širok raspon djelovanja, pa pomaže kod psihičke napetosti, mišićnih grčeva i želučanih smetnji, a najčešće se unosi u obliku čaja.</p><p>Kava kava (Piper methysticum) ima oraspoložujuće i sedativno djelovanje, bez štetnih nuspojava svojstvenih benzodiazepinima, pa je pogodna za anksioznu depresiju.</p><p>Popularna je i gospina trava (Hypericum perforatum), koja je primarno antidepresiv, ali djeluje i protiv blaže do umjerene anksioznosti.</p><p>Bez obzira za koji biljni pripravak se odlučili, prije njihova korištenja uputno je posavjetovati se s liječnikom kako bi se izbjegle moguće štetne interakcije s lijekovima.</p>

Na tržištu ima mnogo benzodiazepina, koji se međusobno razlikuju po snazi i brzini djelovanja

Oprezno s lijekovima za smirenje: Dugoročno korištenje dovodi do brojnih posljedica

<p>Fiziološka otopina je svima poznata, koristi se u brojne svrhe, a njena primjena u medicini počela je sredinom 19. stoljeća, a danas je najčešće koristimo u infuzijama, otopinama za inhalaciju, ispiranje nosa djeci itd.&nbsp;</p><h2>Razni eksperimenti</h2><p>Ključnu ulogu u njezinoj popularizaciji imao je britanski liječnik Vilijam Bruk Ošonesi (William Brooke O’Shaughnessy) koji je 1831. objavio rezultate svojih istraživanja o primjeni fiziološke otopine koju je koristio u raznim eksperimentima na životinjama i ljudima, ponajviše oboljelima od kolere.&nbsp;</p><p>Fiziološka otopina je postala koristan alat u medicini zato što ima sličan osmotski pritisak kao tjelesne tekućine, što znači da se može primijeniti intravenski ili intramuskularno, pri čemu ne narušava ravnotežu elektrolita i drugih tjelesnih funkcija.&nbsp;</p><p>Primjena fiziološke otopine u medicini ima dugu historiju i igra ključnu ulogu u liječenju različitih medicinskih stanja.</p><h2>Šta je fiziološka otopina?</h2><p>Fiziološka otopina je pH neutralna mješavina vode i soli, u koncentraciji koja je prirodno prisutna u ljudskom tijelu. Tako u 100 mililitara fiziološke otopine ima 0,9 grama soli, odnosno natrijeva klorida, po čemu je slična koncentraciji soli u ljudskoj krvi i suzama.</p><p>Fiziološka otopina se u medicinskim postupcima koristi tokom nadoknade tjelesne tekućine i elektrolita zbog povraćanja i proljeva kao i kod dijabetičke ketoacidoze.</p><p>Također, koristi se i kao otapalo u primjeni raznih lijekova koji se pacijentima daju intravenozno, pri čemu se u obzir moraju uzeti mnogi faktori kao što su pacijentova dob, tjelesna masa te laboratorijski nalazi. Nezamjenjiva je kod osoba kod kojih oralna primjena lijeka iz raznih medicinskih razloga nije moguća.&nbsp;</p><p>Fiziološka otopina vrlo se često koristi za čišćenje rana, uključujući hirurške rane i traumatske povrede pri čemu pomaže u smanjenju rizika od infekcije i pospješuje zarastanje rana.<br></p><h2>Čišćenje dišnih puteva</h2><p>Kada se govori o njezinom širokom rasponu namjene i moći ispiranja, važno je istaknuti da je liječnici često ističu kao važnu komponentu svake kućne apoteke gdje se također može koristiti za ispiranje i čišćenje manjih rana i ogrebotina, pa tako i za čišćenje rana koje nastaju zbog bušenja ušiju tako da se nanese na sterilnu gazu kojom se rana prebriše.&nbsp;</p><p>S obzirom na to da fiziološka otopina ne izaziva pečenje kada se nanese na ranu, pogodna je za primjenu kada mala djeca u igri zarade manje ogrebotine. Također, fiziološka otopina iznimno je važna u odražavanju higijene dišnih puteva, a posebice za ispiranje nosa i sinusa tokom sezone virusnih i bakterijskih infekcija dišnih puteva te polenskih alergija.</p><p>Dobrobiti fiziološke otopine u održavanju higijene dišnih puteva jeste što potiče ispiranje alergena iz zraka te tako olakšava simptome kao što su pojačano curenje i začepljenost nosa te kihanje. Zatim potiče ispiranje i izbacivanje sekreta iz nosa čime se sprečava začepljenost nosa te posljedično i upala sinusa. Olakšava ispiranje nosa i izbacivanje sekreta kod male djece koja još ne znaju samostalno ispuhati nos i održava vlažnost dišnih puteva, što je posebno korisno osobama koje većinu dana provode u prostorima u kojima prevladava suh zrak.</p><h2>Njega bebe</h2><p>Čišćenje nosića novorođenčeta i male djece fiziološkom otopinom može biti korisno kako bi se olakšalo disanje te uklonili sluz i prljavština te tako spriječio nastanak bakterijske infekcije.</p><p>Važno je napomenuti da trebate biti nježni i pažljivi prilikom čišćenja nosića bebe, jer su nosni prolazi vrlo osjetljivi. Ako primijetite bilo kakve probleme s disanjem ili ako se stanje bebe pogorša, obratite se liječniku ili pedijatru radi dodatnih savjeta i procjene.</p><h2>Održavanje sterilnosti</h2><p>Prilikom upotrebe fiziološke otopine tokom čišćenja djetetova nosića pazite na čistoću pipete, zato što zaostalim sekretom možete kontaminirati fiziološku otopinu. Tome možete doskočiti tako da količinu fiziološke otopine koju ćete koristiti u jednom ispiranju dječjeg nosića prelijete u zasebnu sterilnu posudu iz koje ćete je uzimati pipetom.&nbsp;</p><p>Ako smatrate da niste dovoljno vješti za to, u apotekama možete pronaći fiziološku otopinu pakiranu u ampulama iz kojih je možete direktno aplicirati u djetetov nos. Pravilno skladištenje i higijenske mjere su ključne kako bi se osigurala sigurna i efikasna upotreba fiziološke otopine kod kuće.</p><p><br></p>

Važno je istaknuti da je liječnici često ističu kao važnu komponentu svake kućne apoteke

Fiziološka otopina: Širok raspon namjene

<p>Ibuprofen je jedan od lijekova koji je svima pristupačan i jako popularan kao sredstvo protiv bolova. Međutim, kao i većina drugih lijekova može izazvati nuspojave. Sam po sebi je prilično siguran za upotrebu, ako se koristi pravilno, međutim, hronična upotreba može dovesti do komplikacija.<br></p><h2>Djelovanje tvari</h2><p>Brufen (ibuprofen) djeluje tako što stopira prostaglandine, prirodne hemikalije koje „uključuju” bol i upalu u tijelu.&nbsp;</p><p>Ocijenjen je kao najsigurniji antiinflamatorni lijek, u smislu mogućih spontanih reakcija na lijekove.&nbsp;</p><p>Tako će nekim ljudima biti lakše da ga uzmu nego aspirin, jer za djelovanje zahtjeva manju dozu i manja je verovatnoća da će izazvati neželjene efekte poput iritacije želuca, piše Eatthis.&nbsp;</p><h2>Može povećati rizik od srčanog udara&nbsp;</h2><p>Nesteroidni antiinflamatorni lijekovi, poput ibuprofena, imaju znak upozorenja na kutiji na kom piše da upotreba može izazvati povećan rizik od ozbiljnih kardiovaskularnih trombotičnih posljedica, poput srčanog i moždanog udara.</p><p>Ljudi bi trebalo da koriste najmanju potrebnu dozu za ublažavanje bolova, i da prestanu da uzimaju nesteroidne protivupalne lijekove što je prije moguće. Kao i da se obrate&nbsp; svom ljekaru ako im trebaju duže od sedmicu dana.</p><h2>Može izazvati glavobolje</h2><p>Ironično, prvi lijek kom se mnogi od nas okrećemo zbog glavobolje upravo može izazvati istu, ako se koristi prečesto.&nbsp;</p><p>Upotreba lijekova protiv bolova, poput ibuprofena, rutinski za liječenje glavobolje može izazvati povratnu glavobolju kada prestanete da ga koristite.</p><h2>Može izazvati visok pritisak</h2><p>Uzimanje ibuprofena redovno može malo povećati krvni pritisak. Prema klinici Majo, visoki krvni pritisak često nema simptome. Vremenom, ako se ne liječi, može izazvati teža zdravstvena stanja, poput bolesti srca.</p><h2>Utječe na druge lijekove</h2><p>Razgovarajte sa svojim ljekarom o svim drugim lijekovima ili suplementima koje uzimate sa ibuprofenom. „Ibuprofen može utjecati na mnoge ljekovite biljke i suplemente za koje nije potreban recept.</p><p>Kada se uzima sa drugim specifičnim lijekovima, aktivni sastojak bilo kog lijeka mogao bi se povećati, što bi rezultiralo ili pretjeranim pojačavanjem efekta, što bi dovelo do povećanih štetnih dejstava, ili smanjenjem, pa se ne bi postigao željeni efekat lijeka.</p><h2>Može izazvati otok</h2><p>Značajan i primjetan neželjeni efekat svakodnevnog uzimanja ovog nesteroidnog antiinflamatornog lijeka je oticanje nogu ili tijela.&nbsp;&nbsp;</p><p>Ovakav otok nastaje usljed viška tečnosti zarobljenog u tkivima tijela. To je uobičajen neželjeni efekat lijekova ove vrste i obično nestaje nakon prestanka uzimanja lijeka.</p><h2>Gastrointestinalni problemi</h2><p>Ako neko često koristi ibuprofen, želudac gubi zaštitnu barijeru i podložniji je povredama. Vremenom to može dovesti do gastritisa (upale želuca) ili nečeg zlokobnijeg poput čira na želucu ili perforacije, što može biti izuzetno bolno, dovesti do krvarenja i može biti opasno po život.</p><h2>Može oštetiti bubrege</h2><p>Nikada ne uzimajte više od preporučene doze ibuprofena, to može biti opasno.&nbsp;</p><p>Ibuprofen, ako se ne uzima na odgovarajući način, može izazvati oštećenje ćelija bubrega. Ovo oštećenje može biti nepovratno za neke pacijente i zahtijevati dugoročnu dijalizu.</p><h2>Oštećenje jetre</h2><p>Vaša jetra obrađuje sve što konzumirate. Redovno, ‘hronično’ korištenje ibuprofena može oštetiti ćelije jetre.</p><p>Na sreću, jetra se može regenerirati i oporaviti, ali ako se oštećenja ponavljaju, to na kraju može dovesti do ciroze.</p><h2>Rizik od krvarenja</h2><p>Ibuprofen djeluje tako što sprečava enzim ciklooksigenazu koji je uključen u nakupljanje trombocita, koji su važni za kontrolu krvarenja i hemostaze.</p><p>Svakodnevna dugotrajna upotreba ibuprofena može povećati rizik od nekontroliranog krvarenja.&nbsp;</p><p>Zapamtite da je dobra ideja da razgovarate sa svojim ljekarom o svim lijekovima koje redovno uzimate.</p>

Ljudi bi trebalo da koriste najmanju potrebnu dozu

Popularni brufen: Nuspojave hroničnog korištenja

<p>Aspirin je jedan on najpoznatijih lijekova kojeg mnogi koriste za glavobolju, srčane probleme, ali i mnoge druge zdravstvene tegobe. Međutim, ono što nije svima poznato, jeste činjenica da se može koristiti za brojne druge stvari.</p><h2>Naučni dokazi</h2><p>Brojna različita istraživanja pokazala razne dobrobiti aspirina. Najnovije istraživanje američkih znanstvenika pokazalo je kako aspirin može povećati plodnost kod žena, odnosno da male doze aspirina povećavaju šanse za začeće te urednom trudnoćom. Prethodna istraživanja pokazala su kako male dnevne doze aspirina čak i olakšavaju sam porod.</p><p>Zdravstvene prednosti aspirina dokazale su i brojne druge studije. Tako su naučnici uočili povezanost djelovanja aspirina i različitih oblika karcinoma. Ustanovljeno je kako aspirin usporava rast i širenje stanica raka.</p><p>Tako je uzimanje aspirina povezano sa sprečavanjem karcinoma dojke, a naučnici su otkrili i kako svakodnevno uzimanje niske doze aspirina kod ograničene skupine žena umanjuje rizik raka i do 30 posto.</p><h2>Umanjuje rizike</h2><p>Osim na karcinom dojke, aspirin djeluje i na gastrointestinalni karcinom i karcinom debelog crijeva, a istraživanja pokazuju kako svakodnevno uzimanje ovog lijeka može smanjiti rizik obolijevanja i za 38 posto, a svakodnevno uzimanje aspirina ima pozitivan efekat i kod ljudi s genetskim poremećajem zbog kojega su u većoj opasnosti od te vrste raka.</p><p>Učestalo uzimanje aspirina pokazalo se povezanim i s umanjenim rizikom obolijevanja od karcinoma jetre, jajnika i raka glave i vrata.</p><p>No to nije sve, studije pokazuju kako redovno uzimanje aspirina kod starijih žena umanjuje rizik od obolijevanja od raka kože, a što je period uzimanja lijeka duži, to je rizik manji.</p><h2>Djeluje na ten</h2><p>Međutim, blagotvorno djelovanje aspirina povezano je i sa sprečavanjem moždanog udara i infarkta, a istraživanja koja su ispitivala efekte manjih doza aspirina (75 do 160 mg na dan) kod starijih žena s visokim rizikom od bolesti srca, dokazala su kako ovaj lijek pozitivno utječe i na sprečavanje pojave demencije. Prethodna istraživanja pokazala su pak kako svakodnevno uzimanje aspirina smanjuje obolijevanje od Alzheimerove bolesti za čak 55 posto.</p><p>No aspirin može poslužiti i za mnoge druge stvari koje će vas zasigurno iznenaditi. Pa tako odlično služi za poboljšanje tena. Za ljepšu kožu lica, napravite masku za lice uz pomoć aspirina. Razmrvite ga i dodajte nekoliko kapi vode kako bi nastala meka pasta. Nanesite je na lice i ostavite da djeluje 10 do 15 minuta, a potom isperite lice toplom vodom. Sastojci aspirina pomoći će u pomlađivanju kože i uklanjanju mrtvih stanica s lica.</p><p>Aspirin može pomoći i kod uboda različitih vrsta kukaca. Mjesto uboda navlažite vodom, a potom utrljajte aspirin koji će brzo djelovati.</p><p>Boja za kosu će duže potrajati, a kosa će biti sjajnija ako uzmete čašu tople vode i u nju dodate šest do osam aspirina. Pripravak nanesite na cijelu kosu, ostavite da stoji na kosi 10 do 15 minuta, a potom normalno operite kosu.</p><h2>Oprezno s doziranjem</h2><p>Aspirin vam može pomoći i u vrtu. Neki ga vrtlari izmrve i takvog stavljaju u zemlju, a neki ga miješaju s vodom te njome zalijevaju biljke. No nemojte pretjerati s količinom jer previše aspirina može biljkama nanijeti štetu.</p><p>Uz malu pomoć aspirina i cvijeće u vazi će duže trajati. U vodu u vazi razmrvite malo aspirina, a cvijeće će duže biti svježe i lijepo.</p><p>Premda su mnoga istraživanja pokazala razne dobrobiti aspirina, neki stručnjaci upozoravaju da se ne smije sve shvatati doslovno, odnosno da je aspirin ipak lijek koji se sastoji od hemijskih sastojaka, a sasvim sigurno neki od sastojaka mogu štetiti određenim organima u ljudskom tijelu.</p><p>Valja imati na umu kako čak i male doze u manjoj mjeri povećavaju rizik od krvarenja, od malih posjekotina koje u tome slučaju mogu jače krvariti pa do krvarenja u mozgu. Naime, aspirin prorjeđuje krv i na taj način smanjuje rizik od stvaranja ugrušaka koji izazivaju srčani ili moždani udar, no upravo je to razlog zbog kojega posjekotine nakon aspirina mogu pojačano krvariti.</p><p>Osim toga, aspirin može neke antidepresive učiniti manje efikasnim i&nbsp; pojačati napade kod astmatičara. Stoga se svakako preporučuje prije uzimanja aspirina posavjetovati se s liječnikom.</p>

Istraživanja pokazala da djeluje i na kožu, ali i na biljke

Benefiti korištenja aspirina: Pored zdravstvenih tegoba, može se koristiti i u druge svrhe

<p>Hemoterapija ne djeluje na svakog oboljelog isto, pa većina ljudi može osjećati umor tokom tretmana, ali najveći broj se osjeća dovoljno dobro da nastavi sa aktivnostima.</p><h2>Djelovanje citostatika</h2><p>Svaki organizam, svako oboljenje i svako liječenje je različito, tako da nije moguće precizno predvidjeti kako će ko od pojedinaca reagirati. Ipak, treba biti pripremljen da će se za vrijeme primanja terapije pojaviti znaci koji će umanjiti dobro opće stanje. U tom smislu je potrebno da isplanirate svoje aktivnosti nakon konsultacije sa onkologom.</p><p>Nastajanje nuspojava se može objasniti činjenicom da citostatici prvenstveno oštećuju ćelije u organizmu koje se brzo dijele.&nbsp;</p><p>Ćelije raka se dijele brže nego normalne ćelije od kojih su nastale, pa se one prilikom primjene citostatika oštećuju u najvećoj mjeri.&nbsp;</p><p>U organizmu postoje i mnoge normalne ćelije koje se po prirodi brže dijele, kao što su ćelije krvi, koštane srži, kože, sluzokože usta, jednjaka, želuca, crijeva, seksualnih organa, korijena dlaka i sl.&nbsp;</p><p>Pogađajući i oštećujući maligne ćelije, citostatici istovremeno uništavaju i neke od ovih normalnih, zdravih ćelija. Neželjeni efekti prilikom primjene hemoterapije u liječenju raka upravo proizilaze iz takvog dejstva citostatika. Ljekari će odrediti svakom pacijentu za njega najadekvatniju kombinaciju lijekova, koji će uz maksimalno dejstvo, izazvati minimalne neželjene efekte, za čije ublažavanje također postoje lijekovi.</p><h2>Izostanak nuspojava</h2><p>Neki neželjeni efekti su za pacijenta veoma neprijatni, ali nisu opasni za organizam (mučnina, opadanje kose…), međutim, pojedini citostatici ne izazivaju neprijatne simptome, ali ipak mogu oštetiti ćelije vitalnih organa kao što su srce, bubrezi, mokraćna bešika, pluća, nervni sistem, jetru i druge.</p><p>Mora se napomenuti, također, da pojava ili odsustvo neželjenih efekata nije pokazatelj da li lijekovi djeluju ili ne. Pošto su nuspojave subjektivne i individualne, a citostatici djeluju nezavisno od  njih, pogrešno bi bilo vjerovati da lijekovi nemaju efekta ako ne primjetite značajnu promjenu Vašeg općeg stanja dok primate hemoterapiju.</p><p>Većina nuspojava traje kratko i nestaje nekoliko dana nakon završetka hemoterapije, kada se normalne ćelije počinju oporavljati, ali je i to individualno. Vrijeme koje treba da protekne do potpunog oporavka zavisi od mnogih faktora, uključujući i opće stanje Vašeg organizma, kao i od lijekova koje ste dobili.</p><h2>Otpornost organizma</h2><p>Utjecaj citostatika na krvnu sliku se najviše odvija u smislu stradanja bijelih krvnih zrnca, zatim trombociti, a  u najmanjoj mjeri crvena krvna zrnca. Pad vrijednosti leukocita u krvi dovodi do smanjene otpornosti organizma ka infekcijama. Pad vrijednosti trombocita dovodi do neočekivanih i neobjašnjenih krvarenja, čak i bez povreda, a pad eritrocita dovodi do anemije.</p><p>Utjecaj citostatika na sluzokožu digestivnog trakta se manifestira u vidu mučnine, povraćanja i gubitka apetita, dijareje i zatvora.</p><p>Neki citostatici izazivaju upalu usne duplje, desni i grla praćenu naslagama, a pošto je sluzokoža suha i nadražena lako može doći do krvarenja, lako se inficira, s obzirom da su usta izrazito bogata mikroorganizmima.<br></p><p>Također se mogu javiti zamor i iscrpljenost, opadanje ili potpuni gubitak kose, bol, depresija, dezorjentiranost, utjecaj na seksualne nagone, sterilnost .</p><p>Kod žena hemoterapija utječe na reproduktivne organe, prvenstveno na jajnike, dovodeći do smanjene produkcije hormona. Promjene mogu biti prolazne ili trajne.</p><p>Citostatska terapija kod muškaraca može dovesti do smanjenog broja spermatozoida ili njihove smanjene pokretljivosti, što može uzrokovati privremenu ili trajnu sterilnost.</p><h2>Toksično djelovanje</h2><p>Kada pričamo o mišićima i nervima, citostatici imaju toksično djelovanje na njih. Simptomi se ispoljavaju u vidu pečenja, slabosti ili utrnulosti šaka i stopala, bola za vrijeme hodanja, bolova u nekim mišićima, gubitak ravnoteže, drhtavice, slabljenja sluha, želučanih bolova, nespretnosti prilikom hvatanja i držanja predmeta, bolova u vilicama. U većini slučajeva nuspojave brzo nestaju, međutim, ponekad vraćanje na normalno stanje zahtijeva duži vremenski period.</p><p>U slučaju nuspojava koje se ispoljavaju na koži i noktima, može se javiti crvenilo, osip, svrab, ljuštenje, suhoća, akne, pojačana osjetljivost na sunčeve zrake. Nokti postaju tamniji, žućkasti, lomljivi ili se na njima mogu pojaviti vertikalne linije.</p><p>Obzirom da se citostatici najčešće izlučuju preko mokraće (putem bubrega), bilo kakva smanjena funkcija bubrega može da poveća toksičnost citostatika. Neki citostatici utječu na rad bubrega, mjenjajući boju mokraće od žute u narandžastu ili crvenkastu i uz to urin može da ima miris lijekova, obično u trajanju od 1-3 dana.&nbsp;</p><p>Neprijatna i bolna upala mokraćne bešike, koja se ponekad javlja, manifestira se čestim nagonom za mokrenjem ili pojavom krvave mokraće. Efekti na bubrege i mokraćnu bešiku mogu biti prolazni i trajni.</p><p>Tokom primjene hemoterapije može doći i do nakupljanja tečnosti u organizmu (otoci, lica, ruku, stopala, u trbuhu) i pojave simptoma koji podsjećaju na grip.</p>

Neke nuspojave su za pacijenta veoma neprijatne, ali nisu opasne za organizam

Neželjeni efekti hemoterapije: Citostatici djeluju na brojne organe u tijelu

<p>Paracetamol i ibuprofen se najčešće koriste za suzbijanje bolova. Paracetamol funkcionira tako što regulira signale za bol koji dolaze do mozga.</p><p>Često se koristi za ublažavanje bolova različite vrste, kao i za reguliranje tegoba kod gripe i za snižavanje temperature. Uzimanje više paracetamola od dozvoljene doze može ugroziti organizam, a naročito je opasan po zdravlje jetre.<br></p><p>Dozvoljena dnevna doza paracetamola od 500 mg za odrasle je 1 do 2 tablete 3 do 4 puta dnevno, pri čemu ne smijete prekoračiti dozu od 4 grama (8 tableta) u toku 24 sata. Razmak između uzimanja tableta treba biti oko 4 sata. </p><p>Paracetamol nikako ne trebate uzimati na svoju ruku bez konsultacije s ljekarom. Prije davanja paracetamola djeci mlađoj od 12 godina provjerite dozu s ljekarom,&nbsp;a lijek se ne preporučuje djeci mlađoj od 6 godina, već davanje sirupa. Nikako ne kombinirajte paracetamol s drugim lijekom bez konsultacije s ljekarom.</p>

Ova tri uobičajena dodatka prehrani mogu narušiti zdravlje crijeva

Lijekovi koji utječu na menstrualni ciklus žena

Vrste anestezije: Evo šta trebate znati ako se spremate za neki zahvat

Hrana koju ne smijete jesti uz antibiotike: Neke namirnice pogoršavaju nuspojave

Da li su suplementi štetni ili korisni: Dodaci ishrani ne zamjenjuju balansiranu ishranu

Oprez ako konzumirate antidepresive: Korisnici pod većim rizikom od toplotnog udara

Utjecaj lijekova na kožu prilikom izlaganja suncu: Čak i aspirin može uzrokovati opekline

Kortikosteroidi su moćni saveznici protiv bolesti: Ipak budite oprezni ukoliko ih koristite

Šta morate znati o analgeticima: Aspirin se ne smije davati djeci mlađoj od 16 godina

Važnost folne kiseline: Posebnu ulogu igra u trudnoći

Oprezno s lijekovima za smirenje: Dugoročno korištenje dovodi do brojnih posljedica

Fiziološka otopina: Širok raspon namjene

Popularni brufen: Nuspojave hroničnog korištenja

Benefiti korištenja aspirina: Pored zdravstvenih tegoba, može se koristiti i u druge svrhe

Neželjeni efekti hemoterapije: Citostatici djeluju na brojne organe u tijelu

Koliko paracetamola je previše: Ovo je dozvoljena doza

Lijekovi

Ova tri uobičajena dodatka prehrani mogu narušiti zdravlje crijeva

Lijekovi koji utječu na menstrualni ciklus žena

Vrste anestezije: Evo šta trebate znati ako se spremate za neki zahvat

Hrana koju ne smijete jesti uz antibiotike: Neke namirnice pogoršavaju nuspojave

Da li su suplementi štetni ili korisni: Dodaci ishrani ne zamjenjuju balansiranu ishranu

Oprez ako konzumirate antidepresive: Korisnici pod većim rizikom od toplotnog udara

Utjecaj lijekova na kožu prilikom izlaganja suncu: Čak i aspirin može uzrokovati opekline

Kortikosteroidi su moćni saveznici protiv bolesti: Ipak budite oprezni ukoliko ih koristite

Šta morate znati o analgeticima: Aspirin se ne smije davati djeci mlađoj od 16 godina

Važnost folne kiseline: Posebnu ulogu igra u trudnoći

Oprezno s lijekovima za smirenje: Dugoročno korištenje dovodi do brojnih posljedica

Fiziološka otopina: Širok raspon namjene

Popularni brufen: Nuspojave hroničnog korištenja

Benefiti korištenja aspirina: Pored zdravstvenih tegoba, može se koristiti i u druge svrhe

Neželjeni efekti hemoterapije: Citostatici djeluju na brojne organe u tijelu

Koliko paracetamola je previše: Ovo je dozvoljena doza