U iščekivanju 2024. godine vladajući su, makar u većem entitetu BiH, napokon osjetili empatiju i počeli donositi neke mjere kako bi građanima koliko-toliko pomogle u obračunu sa sve skupljim životom.
Ograničeno je povećanje cijena električne energije za privredu do 20 posto u odnosu na prethodnu godinu, cijena za građane neće se mijenjati, donesena je i odluka da poslodavci mogu „počastiti“ radnike bez obračuna poreza iznosom do 2.520 KM. Nakon silnih najava kraj ove sedmice obilježit će i početak akcije „Zaključane cijene“, kojom bi u većim trgovačkim lancima cijene više od 40 artikala trebale biti niže i takve ostati sve do 15. marta naredne godine. Reklo bi se – ko čeka, taj i dočeka.
I dok će, vjerovatno, jedan broj građana makar mrvicu lakše disati, posebno oni kojima će poslodavci isplatiti jednokratnu novčanu pomoć, pitanje je šta će od svega dobiti penzioneri.
Iako mnogi ne propuštaju reći da su penzije u ovoj godini, po osnovu redovnog i vanrednog usklađivanja, porasle za 20,15 posto, ipak, činjenica je i da se taj rast davno istopio usljed stiska inflacije i silnih poskupljenja.
Uostalom, kada se zna da je najniža penzija, kakvu prima najveći broj te populacije – 538,27 KM, svima bi trebalo biti jasno da su oni odavno promijenili potrošačke navike i da se nerijetko odriču i onih najosnovnijih artikala kako bi preživjeli.
A na zalasku ove godine penzionerske oči su uprte u statistiku, onu koja se odnosi na rast BDP-a i indeksa potrošačkih cijena. Jer od toga će zavisiti procent uvećanja penzija za narednu godinu.
Trenutne prognoze nisu obećavajuće, a nije ni fer prema toj populaciji, čija polovina skoro živi ispod granice siromaštva, da jedan od parametara za izračun uvećanja ili, pravilnije rečeno, redovnog usklađivanja penzija bude indeks potrošačkih cijena.
Do sada su uzaludno apelirali da umjesto toga parametar bude indeks kretanja cijena hrane. Umjesto kompliciranih formula i zamagljenih statističkih podataka, mnogo jednostavnije je iznos penzije uporediti s cijenom potrošačke korpe i najranjiviji dio populacije, koji značajan dio mjesečnih primanja najprije potroši na lijekove i plaćanje računa, pokušati približiti tom za većinu nedostižnom cilju.
Zato bi vlasti, dok čekamo statističke izvještaje i usvajanje budžeta za narednu godinu, možda i penzionere mogle počastiti paketićem mjera ili, zašto da ne, 13. penzijom. Neka im svakodnevnu borbu za opstanak, kada već nemaju bezbrižnu starost, olakša ta simbolična humana gesta.
