Škole se ne mogu same iznijeti s nasiljem. Nasilje ne može biti problem samo u jednom kantonu. Moraju se uključiti svi resori… Nizale su se poruke aktera sa sastanka održanog u petak u Mostaru o temi aktuelne sigurnosne situacije u školama, a nakon užasnog događaja u Lukavcu kada je maloljetni učenik iz vatrenog oružja upucao nastavnika.
Na tom sastanku, kojem se, valja spomenuti, nisu odazvali svi ministri, usvojen je cijeli set zaključaka. Obznanjeno je da će zaključci biti obavezujući jer bi na prvoj narednoj sjednici Vlade FBiH trebali biti usvojeni.
Ista ta vlada je zasjedala dva dana prije ovog sastanka u danu kada se desio jezivi incident u Lukavcu i, također, donijela zaključke. Mjere prevencije, jačanje saradnje među svim instancama, aktiviranje uloge psihologa i pedagoga, ukratko su zaključili i članovi Vlade i ministri obrazovanja na svojevrsnoj koordinaciji. U suštini – ništa konkretno. Priča o prevenciji više ne pije vodu, jer na sceni su posljedice.
Naše vlasti od beogradske tragedije nisu naučile ništa niti su išta bitno poduzele.
Nekoliko dana, i to samo u pojedinim kantonima, policija se „vrtjela“ u blizini škola. Iz Društva psihologa FBiH nakon događaja u Srbiji nadležnima su ponudili pomoć njihove profesionalne zajednice. Nismo čuli da ih je iko kontaktirao, kao ni druge stručnjake raznih profila koji su jasno ukazivali na korake i mjere koje treba poduzeti, poput onih na detekciji potencijalnih delinkvenata u školskim klupama.
Tragedije u Srbiji trebale su biti alarm našim vlastima da se pozabave sigurnošću u školama, ali, nažalost, nisu. Rješenje nije da naoružana policija dežura u blizini škola, već je neophodna osmišljena društvena reakcija. Sreća pa je školsko zvono oglasilo kraj nastave. Valjda će se do jeseni nešto zakotrljati.
