Svjetlana Pavlovska (49), njen muž Sergej (52) i dvoje djece u dobi od 13 i 16 godina su među 135 izbjeglica iz Ukrajine, koliko ih boravi u BiH. Za dvije sedmice će se navršiti punih godinu da su Pavlovski u Međugorju.
Na godišnjicu ruske agresije kazali su nam da ni u snu nisu mogli zamisliti da će rat u njihovoj zemlji toliko potrajati.
Cijela godina
- Mislili smo najduže mjesec... Nažalost, evo cijela je godina. Ovdje nam je lijepo, ljudi su vrlo ljubazni i puni ljubavi za nas, od volontera Crvenog križa do svih ostalih, ali moje srce plače za Ukrajinom - kroz suze nam je kazala Svjetlana.
Vrijeme u Međugorju provodi u molitvi. Svaki dan se, kaže nam, moli Bogu da se rat u njenoj Ukrajini što prije završi.
- Bilo je strašno. Budile su nas sirene, granate... Moj 16-godišnji sin je osoba sa stopostotnim invaliditetom. Kada bi se sirene oglasile, morali smo ga iz našeg stana sa šestog sprata nositi na rukama u podrum. Bojala sam se za djecu i radi njihove sigurnosti smo morali napustiti Ukrajinu - ispričala nam je.
Dom Pavlovskih je u Kalušu, gradu u Ivano-Frankovskoj oblasti.
Došlo 53 djece
- Čuli ste za “Kaluš Orkestra”, koji je dobio ime po našem rodnom gradu, a koji nas je predstavljao na Evroviziji pjesmom „Stefania“. E, tu je naš dom. Ja sam radio kao mašinski inžinjer, a Svjetlana kao koreografkinja. Sada smo tu, a naše majke, sestre... su tamo. Čujemo se s njima, nemaju struje, tople vode, sreća da je zima bila blaga... Teško je bilo šta reći, mislili smo, vratit ćemo se za sedmicu-dvije, ali čim bude bolje, vraćamo se. Sanjamo o povratku - rekao nam je Sergej.
Njihova 13-godišnja kćerka pohađa školu u Međugorju. Jedna je od 29 djece koja pohađaju online nastavu uz pomoć ministarstva obrazovanja Ukrajine i podršku UNHCR-a i UNICEF-a.