Ukoliko bi visoki predstavnik nametnuo izmjene Izbornog zakona u Bosni i Hercegovini u obliku kakav je objavljen u medijima, on bi prekoračio ovlaštenja jer bi to značilo da mijenja Ustav entiteta Federacije u pitanjima koja nisu jasno definisana Dejtonskim sporazumom, poručio je stručnjak za ustavno pravo i BiH, koji je obavljao funkciju sudije Ustavnog suda BiH, Džozef Marko (Joseph), za austrijski list Der Standard.
U članku je pojašnjeno da, prema nacrtu koji je objavljen u medijima, uvodi se prag od tri posto, tako da ukoliko u jednom kantonu živi manje od tri posto nekog naroda, predstavnici tog naroda iz tog kantona se ne bi mogli birati u Dom naroda.
Marko smatra da bi Šmit (Schmidt) prekoračio svoja ovlaštenja ako bi zaista nametnuo rješenja u tom obliku. Objašnjava da je to zato što predloženo uvođenje granice od tri posto uključuje izmjenu Ustava Federacije BiH i odgovarajućih zakonskih odredbi kojima se implementira organizaciona struktura ustava entiteta, a koja nije definisana ustavom države.
- Radi se zapravo o autonomnom ustavnom pravu Federacije, koje nije u suprotnosti sa Dejtonskim ustavom - rekao je Marko za Der Standard.
On navodi da je, prema Aneksu 10 Dejtonskog mirovnog sporazuma, visoki predstavnik ovlašten samo da kontroliše implementaciju Dejtonskog sporazuma, ali ne i da se bavi autonomnim pravnim sistemima entiteta ili njihovim ustavima ukoliko to nije definisano Dejtonskim sporazumom.
- U tom smislu, visoki predstavnik bi prekoračio svoje nadležnosti ako bi iskoristio bonska ovlaštenja za promjenu Ustava Federacije - zaključuje Marko.
Kada je bivši visoki predstavnik Volfgang Petrić (Wolfgang Petritsch) 2002. godine mijenjao ustave RS-a i FBiH, činio je to, suprotno Šmitovim rješenjima, kako bi implementirao odluku državnog Ustavnog suda.
- Poenta je tada bila u tome, da su entitetski ustavi usklađivani sa Dejtonskim mirovnim sporazumom. Zato je visoki predstavnik tada imao ovlaštenja za to - objašnjava on.
Dodaje da bi se, u slučaju rješenja koje navodno želi nametnuti Schmidt, visoki predstavnik umiješao u autonomiju entitetskog ustavnog prava, za što nema ovlasti.
Prema riječima ovog stručnjaka, Šmit bi po tom Aneksu 10 morao voditi računa i o zahtjevima za izmjenom Dejtonskog ustava kako bi uopšte mogao da interveniše po pitanju ustava Federacije, i to onako kako je navedeno u presudama Evropskog suda za ljudska prava u predmetima Zornić i Pilav.
Međutim, ističe da to ne vidi u Šmitovim rješenjima.
Marko je istakao da upravo slučaj Pilav vrlo dobro pokazuje koliko je ovo pitanje centralno za ljudska prava u Bosni i Hercegovini. U slučaju Pilav se radi o Bošnjaku koji je podnio tužbu jer mu nije dozvoljeno da se kandiduje za člana Predsjedništva BiH iz RS-a.
- Ako biste uveli granicu od tri posto, onda bi svi Hrvati i Srbi u onim kantonima u kojima ima manje od tri posto Srba i Hrvata bili lišeni mogućnosti da glasaju za Hrvata ili Srbina - rekao je Marko.
Marko smatra da bi zakonska rješenja koje bi Šmit eventualno mogao nametnuti mogli osporiti i Ustavni sud BiH i Evropski sud za ljudska prava. Jer kada je bivši visoki predstavnik Volfgang Petrić bio u Bosni i Hercegovini dao je da zakonske akte koje je donio preispita Ustavni sud i tako se podvrgnuo kontroli normi, objašnjava on.
Ovo je, dodaje, tek kasnije osporeno u pravnom mišljenju Ureda visokog predstavnika.
