Subota, 6. april

„Das ist Šiba!“

Dan Grada. Sarajevski 6. april je rijetko dramatičan datum u historiji. Svašta se na taj dan izdogađalo, ali svakako je najznačajnije to da je 1945. Sarajevo oslobođeno od fašista. Volim april u Sarajevu. To su dani kada se sjećanja uzburkaju. Baš zbog toga, na taj dan započinje i program „Modul Memorije“. Do svečanog otvaranja su ostala samo dva dana, a prvi program ovogodišnjeg „Modula Memorije“ je danas u „Meeting Pointu“.

Imali smo čast da u program uvrstimo promociju monografije o Hajrudinu Šibi Krvavcu koju je publiciralo Udruženje rediteljica i reditelja BiH. Šiba je bio i ostao moj najdraži reditelj, čije filmove uvijek mogu gledati. „Valter brani Sarajevo“ gledao sam možda i trocifren broj puta. Puna sala kina najbolji je pokazatelj važnosti prve monografije o jednom našem filmskom reditelju i po mnogo čemu vanrednom čovjeku.

Sjetio sam se kada je otac bratu i meni u kafani na Jekovcu pokazao na markantnog čovjeka i rekao: „Ovo vam je Šiba!“ Izgledalo je to kao u posljednjoj sceni iz Valtera: „Das ist Šiba!“.

Nedjelja, 7. april

Proba sa 900 djece

Milomir Kovačević je već u Sarajevu i dogovaramo se o sutrašnjem programu u Vijećnici. Odlazimo do Vijećnice, gdje su Pale i cijeli tehnički tim koji s fantastičnim Mehmedom Bajraktarevićem prolaze, detaljno, kroz tehničke segmente programa. Tu je i Nikola Blagojević sa svojom ekipom koja treba s osam kamera snimati cijeli sutrašnji program.

Koordinatorica programa „Modul Memorije“ Hana Bajrović i Lejla Hasanbegović, izvršna producentica, prolaze kroz sve tačke sutrašnjeg programa. Čini mi se da je sve pod kontrolom. Već prije 10 dana bila je proba sa 900 djece kada smo se za početak uvjerili da uopće toliki broj ljudi može stati u Vijećnicu. Raditi sa Mehmedom Bajraktarevićem je izuzetno iskustvo za sve nas. Iz Vijećnice izlazimo u ranim jutarnjim satima.

Ponedjeljak, 8. april

Knedla u grlu, osmijeh na licu

Dolazim u Vijećnicu oko 16 sati. Sve izgleda savršeno. Hana kaže da je sve spremno. MESS-ovci su svi na svojim pozicijama. Djeca su tu i sve bruji od njihovih veselih glasova. S obzirom na veličinu hora predivnih sarajevskih školaraca, jedva uspijevamo napraviti oko 150 mjesta za naše goste. Interes za ovo otvaranje je veliki. Veliki je broj i TV ekipa i novinara koji su tu. Nastojali smo da na najljepši mogući način odamo počast našem velikom umjetniku i dobrom čovjeku Milomiru.

Nagrada za doprinos očuvanju kulture sjećanja ide u prave ruke. U prepunoj Vijećnici počinje program. Izudin Bajrović recitira Izvještaj iz opsjednutog grada Herberta Zbignjeva (Zbigniew). Milomirove kolege emotivno govore o njemu, a meni je pripala čast uručiti mu nagradu. Kao vrhunac večeri nastupa Hor sarajevskih škola pod dirigentskom palicom Mehmeda Bajraktarevića.

Djeca nas okružuju još dok je prostor u polumraku. Njih više od 900, uključujući i goste iz Crne Gore, izgledaju čudesno! Dugi aplauz, brojna poznata nasmijana lica niz koja se slijevaju suze. Knedla u grlu, osmijeh na licu! Djeca su zaslužila puno više.

Utorak, 9. april

Sretni jer imamo puno prijatelja

Reakcije na jučerašnje otvaranje programa ne prestaju. Pristižu brojne čestitke i Milomiru i prof. Bajraktareviću, ali i nama koji smo ovo organizirali. Puno nam je ljudi pomoglo u ovome. Sretni smo jer imamo puno prijatelja/ica. Podijelili smo više od 20 zahvalnica nastavnicima i drugima koji su nam pomogli okupiti ovaj izuzetni hor.

Bibliotekama škola podijelili smo knjige, u čemu su nam pomogli i načelnici općina Stari Grad i Centar. Stručni aktiv osnovnih škola za muzičku kulturu i Mehmed Bajraktarević će i zatvoriti ovogodišnji „Modul Memorije“ 9. maja, na Dan pobjede nad fašizmom, na Trgu kod spomenika ubijene djece Sarajeva. 

Srijeda, 10. april 

Samo što ne spavamo u MESS-u 

Previše se stvari događa ovih dana da bi ih sve mogao popisati. Uglavnom, u MESS-u samo što ne spavamo. Uskoro nam dolazi Aleks Elena (Alex Ellena), a slijedi serija različitih programa za koje već sada znamo da će biti posjećeni. Pokušavam s Nedimom Alikadićem u međuvremenu raditi na završnim poslovima na filmu „Don't Cry For Me“ – Suzan Zontag (Susan Sontag) u Sarajevu.

Nedim Zlatar završava muziku, a dobri Bojan i Dada Hadžihalilović nam po Bog zna koji put pomažu da to sve izgleda još bolje. Hana i ja nalazimo se s Paulom Lovom (Lowe) i razgovaramo o njegovoj izložbi „Čekajući Godota u Sarajevu“.

Četvrtak, 11. april

Zbrka s kišobranom

Sa Mehmedom Bajraktarevićem i Nikolom Blagojevićem dogovaramo se da uradimo jedan kratki film uz pomoć prijatelja iz „Al Jazeera Balkans“. Paralelno s radom na „Modulu Memorije“, traju i intenzivne pripreme Festivala MESS, koji se održava za 6 mjeseci. Ipak, sada smo fokusirani na programe ispred nas. Puno se ljudi raspituje za projekciju filma „Scream for Me Sarajevo“.
Brzinom svjetlosti se primiče i izložba o teatru u opkoljenom Sarajevu čija je autorica Hana Bajrović, a dizajnerica Sanja Kulenović. Volim kada ljudi iz MESS-a autorski učestvuju u programu, a ova izložba će biti do sada najveća i najpreciznija izložba o ovoj temi, bazirana na materijalima iz arhiva sarajevskih teatara. Fascinantno je umjetničko naslijeđe iz perioda opsade!
Uspio sam se čuti i s Edinom Krehićem, o čijoj knjizi „Znaš li Nunu Montiljo“ je danas izašao prelijep tekst Edine Kamenice. Kolegica Belma kaže da joj je neko mazn'o kišobran, a ustvari sam ga ja dao Milomiru misleći da je moj. Isuviše zaboravan za nekog ko se bavi „Modulom Memorije“.
Druga draga Belma mi je donijela sređen katalog dedine biblioteke i baš me obradovala.

Petak, 12. april

Komšiji Senadu želim brz oporavak

Volim petak, ali ne samo zbog subote koja je nama svakako radna. Zamišljam kako bih nakon nekoliko mjeseci mogao nazvati vodoinstalatera zbog problema s curenjem vode u kupatilu. Bit će super ako stignem bar platiti račune, pa da mi ne poisključuju sve.
„Modul Memorije“ se zahuktava, a primiče se i ceremonija dodjele nagrade „Kairos“ u Hamburgu, za koju nisam još napisao govor. Imam puno sastanaka danas. Nisam se javio rodbini danima, pa da iskoristim ovo ovdje da ih sve pozdravim, posebno Hamdiju i Almu, raju s Vasinog Hana, tetke i tetka, Jasenku, Elvira i djecu, Bebu Šurković, Azru i Mensuru, Spahiću, Kopčiće, Vrapca, a dragom komšiji Senadu želim brz oporavak…
Živ sam i hvala Bogu zdrav.