Azem Vlasi (Vllasi), ugledni prištinski advokat, politički analitičar i nekadašnji visoki jugoslavenski funkcioner s Kosova koji je bio i žrtva politički montiranog procesa u bivšoj državi, komentirao je za „Avaz“ 20. godišnjicu NATO-ovog bombardiranja Srbije, ali i sve ono što je tome prethodilo. Vlasi, uz ocjenu da je intervencija NATO-a bila nužna, podsjeća da je Srbija autonomiju Kosova silom i represijom pogazila još 1989. godine. 

- Protivno odredbama Ustava SFRJ koji je garantirao ustavni položaj pokrajina, autonomija Kosova je silom i represijom od Srbije pogažena 1989. godine. S njom su pogažena sva prava koja smo do tada legalno uživali. To je bio prvi udar na legalni ustavni poredak Jugoslavije. Naravno da mi Albanci na to nismo pristali i pružali smo otpor. Miloševićev režim, dakle Srbija tražila je našu slijepu poslušnost i svaki otpor, iako nenasilan, kažnjavala je represijom. Uhapšen sam ja i mnogi ugledni Albanci. Na mirnim protestima za odbranu ustavne autonomije pobijene su desetine mirnih demonstranata. Represija, diskriminacija svake vrste i ponižavanje Albanaca trajao je sve do 1999. godine - podsjeća Vlasi. Iako su Albanci molili za neko političko rješenje, Vlasi kaže da je režim Slobodana Miloševića isključivo tražio pristajanje na stanje nametnuto silom 1989. godine. 

Ubijeni i prognani

- Onda je mirni politički otpor toj aroganciji prerastao i u oružani otpor Albanaca jer se više nije moglo trpjeti. Beograd je samo pojačavao represiju. Na Kosovo je tokom 1998. i s početka 1999. godine Srbija poslala dodatne velike vojne i policijske snage s ciljem da uguše svaki otpor Albanaca. Za “konačni obračun”. A otpor takvom okupatorskom režimu pružali su na razne načine svi Albanci. Režim u Beogradu našao se bukvalno u sukobu sa svim Albancima.  

Naglašava da je Srbija na Kosovo tokom 1998. i s početka 1999. godine poslala dodatne velike vojne i policijske snage kako bi ugušile svaki otpor Albanaca.  

- Naočigled demokratskog svijeta, režim u Beogradu pripremao je genocid protiv Albanaca. Naočigled demokratskog svijeta koji se nagledao užasa u Bosni, režim u Beogradu je pripremao genocid protiv Albanaca. Milošević se podigao na vlast s obećanjem da će riješiti pitanje Kosova “jednom za svagda”. Dio službene retorike Beograda je uvijek bio “srpsko Kosovo”, a ne “Kosovo svih građana koji tu žive”. Znači, Kosovo bez Albanca. To je bio cilj - ističe Vlasi.

Nastavlja da je posljednji pokušaj ključnih međunarodnih faktora da se ponudi političko rješenje za Kosovo bila Konferencija u Rambujeu početkom 1999. godine.

- Beograd je to odbio. Da bi se spriječila tragedija Albanaca slična onoj koju smo vidjeli u Bosni, da bi se spriječila humanitarna katastrofa širokih razmjera i da bi se spriječio genocid, NATO Alijansa se odlučila na akciju. Tom akcijom je spriječena tragedija Kosova i Albanaca i, zasigurno, spriječen je genocid. Bilans represije i zločina srpske države na Kosovu do juna 1999., kada je okončana akcija NATO-a, bilo je oko 11.000 ubijenih Albanaca, više od stotinu hiljada uništenih domova, gotovo 800.000 prognanih koji su se, samo zahvaljujući akciji NATO-a vratili u svoje, mada mnogi u uništene domove. Tako je NATO-ova akcija bila presudna za zaustavljanje genocida, masovnog ubijanja i progona Albanaca - kaže on.

Ponavljanje zločina

Stoga, ističe Vlasi, reakcije koje ovih dana stižu iz zvaničnog Beograda o godišnjici udara NATO-a u Srbiji „zaustavljaju dah“.

- Nismo čuli ni riječ o tome zašto je došlo do bombardiranja, ni riječ o zločinima srpske vlasti protiv Albanaca. Ni riječ zašto Milošević i njegova kamarila nisu htjeli političko rješenje za Kosovo. Prema javnim govorima u Srbiji, mogao se steći dojam da je NATO krenuo protiv Srbije iz čista mira, da bi oprobao efikasnost svojih aviona i bombi. I da bi “pokorio jedan hrabar i nepokoran narod – Srbe”.

Zato je teško vjerovati da Srbija jednom neće opet krenuti u ponavljanje zločina prema susjedima, ako se njenim mladim naraštajima tako predstavlja ono što se desilo prije dvadeset, a i više godina – kaže Vlasi.

Ne mogu više ni na koga nasrnuti

Također, on ističe da su posljednji glasovi iz Beograda pokazali da se u glavama nekih tamošnjih političara ništa nije promijenilo. 

- Prilike su se promijenile, Srbija više ne može ni na koga nasrnuti. A i Srbima je dosta uzaludnih ratovanja. Ali, što se srpskih političkih i državnih lidera tiče, u njihovom mentalnom sklopu, u retorici, a i pretenzijama, ništa se nije promijenilo u odnosu na vrijeme od prije 20 i 30 godina. Vrijeme je u glavama tih ljudi stalo u prošlosti - zaključuje Vlasi.