Turističku patrolu “Dnevnog avaza” zvizdan je dočekao na najsjevernijem dijelu Bosne i Hercegovine, savskom nasipu, koji od poplava čuva Orašje. Nije nasip što je bio, sad je jači, sigurniji, pa su se Orašani dosjetili i na njemu sagradili mnoštvo kafića i moderan hotel.
Do same rijeke susrećemo Muhidina Omerovića, oca sve popularnijeg mladog bh. glumca Armina. Nije pecao, već ribama bacao hranu. Kaže, sevap je to.
Dvije ploče
- Ovo je, napišite velikim slovima, nasip na kom se živi. Podigli nasip, osigurali ga, podzidali, pa na njemu sagradili kafiće. I lijepo je ovo mjesto, stigla dijaspora, dolaze i turisti pa uživaju. Ispod nasipa je parkirano na desetine brodica, spremnih za uživanje na rijeci. Iza nasipa je Aleja kestena, red stoljetnih stabala u čijoj se hladovini ljudi odmaraju. Najstariji objekt “Kesten” drži Namik Vajzović. Kako god se uzme, ovo je srce okupljanja Orašana – kaže Omerović.
Na nasipu nailazimo i na dvije spomen-ploče koje su Orašani postavili 2012. godine. Jedna svjedoči o tragediji koja se na ovom mjestu dogodila davne 1950. godine, kad se utopilo 86 osoba nakon što je nasred rijeke pukla skela koja je prevozila putnike preko Save.
Na drugoj ploči piše: “Na ovom mjestu, od 1991. do 1998. godine, preko rijeke Save prevozila je skela, koja je u ratu i poslije rata, do otvorenja mosta, bila jedini način prelaska s jedne na drugu obalu rijeke Save.”
Odlazimo u naselje Tolisa, koje se prvi put spominje u 13. stoljeću. Ovdje su samostan i franjevačka crkva, koji potječu iz 19. stoljeća, tada vjersko, ali i kulturno i historijsko središte ovog dijela Bosanske Posavine. Ovdje je Ilija Starčević još 1823. osnovao prvu pučku školu u našoj zemlji.
Ljubazni gvardijan Mario Jurić priča kako skoro da nema dana a da samostan ne posjete grupe turista, učenici, studenti...
- Ovo je mjesto otvoreno za sve ljude, u vjerske, turističke svrhe. Dođu i imaju šta vidjeti, slikati, zapisati, ponijeti lijepe uspomene - kaže gvardijan Jurić.
Cijela Bosanska Posavina stoljećima je poznata po svom brendu, starom zanatu korparstvu. Nekad se ovdje svako drugo domaćinstvo bavilo izradom predmeta od vrbinog pruća. Danas je po ovome najpoznatije oraško selo Matići. U njemu je osnovana porodična firma “Matićanka”, koju odnedavno vodi mladi poduzetnik Pejo Živković, za nekoliko dana sretni mladoženja.
- Firmu preuzimam od roditelja, oni su se naradili. Imamo 11 uposlenika, sve što proizvedemo od pruća, a tu su namještaj, korpe, košarice, ukrasi od pruća, vrtni namještaj, izvezemo u Austriju, Njemačku, Hrvatsku, Srbiju, Sloveniju. U Bosni i Hercegovini ne prodamo skoro ništa. Imamo svoje cijele plantaže pruća. Dio smo turizma ovog kantona i ovog dijela BiH, jer učestvujemo na svim većim sajmovima. Ovdje se korparstvom bavi 300 porodica i živi hiljadu ljudi - ističe Živković.
On se naredne sedmice ženi i već je ispleo 200 košarica od pruća, iz kojih će častiti svoje svatove.
Mnogo divljači
Lovni turizam je, priča se u Orašju, važna karika ove branše. Marinko Džojić, predsjednik Lovačkog društva “Sava”, koje okuplja više od 400 lovaca, ponosan je na svoje lovce. Lovište je bogato srnećom divljači, zecom i fazanom, a kako i ne bi bilo kad je ovo poljoprivredni kraj, divljač se ima gdje najesti i obitavati.
Nakon poplava 2014. godine, kad je divljač ovdje bila skoro uništena, stvari dolaze na svoje mjesto.
Iako imaju svoju Savu, oraški ribolovci sve se više okreću revirima, mjestima gdje su, nakon kopanja šljunka, nastala vještačka jezera s bistrom vodom, koja se poribljavaju.
Mario Živković, predsjednik Udruge ribolovaca “Šaran”, kaže da je najpoznatiji revir Ciglane. Na mjestu nekadašnje ciglane još od austrougarskog doba, danas je nastalo jezero, na kome se peca po sistemu “upecaj pa vrati”.
Ribari i lovci se za “Dane općine” udruže, naprave specijalitete, lovački čorbanac i fiš-paprikaš pa časte cijelo Orašje, goste i turiste.
Uzgoj divljeg zeca
Lovac Džojić u svojih pedesetak kaveza bavi se neobičnim hobijem, uzgaja divljeg zeca. Ovo je, kaže Džojić, veoma rijedak i zahtjevan hobi, jer se ima posla s divljom životinjom, koja se, kad odraste, pušta u lovišta.
Muzej “Vrata Bosne”
Gvardijan Jurić pojašnjava da se u samostanskom Muzeju “Vrata Bosne” nalazi numizmatička zbirka s više od 2.000 novčića iz raznih perioda.
- Tu je biblioteka s više od 30.000 naslova, naša historija u posebnom arhivu, koji koriste ljudi od nauke, arheološka zbirka. Evo, i ferman iz 1863. godine o odobrenju za gradnju crkve je sačuvan. I samostan i crkva proglašeni su nacionalnim spomenikom BiH. Ovaj kompleks obuhvata 98 dunuma, uređen je i iskorišten. Na njega su Orašani ponosni, a Tolisa je po njemu poznata – dodao je Jurić.
