Otkako je 11. jula, na dan obilježavanja 23. godišnjice genocida u Srebrenici, otkriveno da je Marko Radoja, urednik Informativnog programa BHT 1, pokušao voditeljima zabraniti nošenje Srebreničkog cvijeta, simbola stradanja žrtava genocida, iz Radio-televizije Bosne i Hercegovine skoro svakodnevno pristižu nove vijesti o ovom, ali i mnogim drugim slučajevima koji otkrivaju da je krajnje vrijeme za veliko pospremanje u ovom javnom servisu. 

Veoma je bitno u hronologiji i genezi dešavanja na BHRT-u, koji je mnogo više od televizijske kuće i mnogo više od onoga što vidimo na malim ekranima, potpuno realno sagledati činjenično stanje.

 Ja tebi, ti meni

A ono, prije svega, pokazuje da je država čiji je BHRT jedan od stubova, umjesto majke, odavno maćeha ovom servisu. Glavni krivici za to svakako su stranke na vlasti koje putem svojih upravljačkih struktura na daljinski dirigiraju procesima i dešavanjima na BHRT-u i opasno ljuljaju taj stub države.

Kako javni servis može biti u potpunosti nezavisan i profesionalan ako Upravni odbor sastavljen od četiri člana (po jedan Bošnjak, Hrvat, Srbin i ostali) imenuju političke stranke, iako ih formalno rangira Regulatorna agencija za komunikacije (RAK), čiji prijedlozi nisu obavezujući za Parlamentarnu skupštinu BiH?

Konkretno, u ovom četverogodišnjem mandatu u Parlamentu BiH člana iz reda Bošnjaka podržala je SDA, člana iz reda Hrvata HDZ i člana iz reda Srba SDS.

Javna je tajna da se i član iz reda ostalih, koji se donedavno deklarirao kao Srbin, prijavio na konkurs kao „ostali“ uz unaprijed obećanu podršku SDS-a da će biti i imenovan na tu poziciju.

U takvom stranačkom UO nerijetko se postižu međustranački kompromisi po principu „ja tebi, ti meni“, pa tamo gdje SDA popusti SDS-u i HDZ-u, a to je veoma čest slučaj, onda zauzvrat ove dvije stranke učine protuuslugu SDA.

Upravni odbor BHRT-a u kratkom je roku pokazao da itekako radi u interesu određenih politika, a ponajmanje one koja promovira i zastupa interese države i građana.

Jedan od primjera vidjeli smo proteklih mjeseci prilikom imenovanja kontroverznih osoba i onih koje nisu bile prvorangirane na listama za određene uredničke pozicije. Među njima je Tvrtko Milović, koji je, uprkos neprimjerenim i uvredljivim izjavama o broju djece ubijene tokom agresije u Sarajevu, izabran za jednog od urednika BHT 1.

Za veličanje ratnih zločinaca Ratka Mladića i Radovana Karadžića, pozicijom urednice BH Radija 1 nagrađena je Pejka Medić, iako je članovima UO BHRT-a prije imenovanja bila poznata njena ljubav prema presuđenim zlikovcima.

Marko Radoja, koji u javnosti glumi „apolitičnog profesionalca“ koji je došao na BHT „uvesti visoke standarde“, kao prijatelj Pejke Medić i Dejane Radovanović-Šarenac, predsjedavajuće UO, imenovan je za urednika IP-a BHT 1 iako nije bio prvi na listi najboljih kandidata.

 Dva aspekta

U međuvremenu, pažnja s Radojine skandalozne zabrane nošenja Srebreničkog cvijeta skrenuta je njegovom izjavom da je zbog cijelog slučaja dobio 300 prijetnji, među kojima su i one smrću.

Uz punu osudu bilo kakve prijetnje bilo kome i u nadi da će policija i drugi nadležni ući u trag onima koji su prijetili Radoji, također bi bilo fer i korektno da isti ti organi reagiraju i u svim ostalim slučajevima ugrožavanja sigurnosti novinara u BiH koji se bave temama o kriminalu i korupciji i ratnim zločinima. Vrijedi li podsjećati da, primjerice, još nije procesuiran slučaj premlaćivanja novinara Nedžada Latića?

Uz osudu prijetnji, i Sindikat BHRT-a oglasio se dva puta od prošle sedmice, tražeći smjenu Radoje i poručujući da ga prijetnje koje dobiva ne mogu amnestirati od odgovornosti za njegov postupak.

Ova dva aspekta slučaja „Radoja“, primjerice, nije razdvojilo Udruženje „BH novinari”, koje jeste osudilo prijetnje Radoji, ali ne i njegov postupak spram vrijeđanja osjećanja preživjelih žrtava genocida.

Nažalost, ni u jednoj zvaničnoj reakciji niko se nije zapitao je li Radojina odluka udar na osnovno ljudsko pravo uposlenika BHT 1 da izraze saosjećanje sa žrtvama, noseći na 11. juli simbol kojim se iskazuju tuga i bol za ubijenima u genocidu, a možda među onima koji nose Srebrenički cvijet na državnoj televiziji ima i članova porodica žrtava.

Bilo je i onih u Federaciji BiH koji su javno pokušali amnestirati Radojin grijeh zabrane cvijeta, tako što su ukazali da je iz njegovog e-maila vidljivo da on priznaje genocid i da to treba imati u vidu! Pa zar nije gotovo bizarno bilo kome zahvaljivati što genocid naziva pravim imenom?

S druge strane, u ovakvim reakcijama nismo vidjeli ni osudu Radojinog poređenja obilježavanja sjećanja na genocid u Srebrenici s neustavnim danom entiteta RS!

Nadalje, nismo vidjeli da se neko od „moralista” zvanično osvrnuo ni na Radojine izjave za medije iz RS u kojima se pohvalio kako je tek njegovim dolaskom na BHT 1 „prvi put na toj televiziji spomenuto da je u Bratuncu ubijeno 3.500 Srba“.

Javno je Radoja, dakle, izrekao da je on odgovoran da je takva laž izgovorena na javnom servisu. Jer, podsjetimo da je Odjeljenje za istraživanje rata, ratnih zločina i obradu dokumentacije RS, dakle zvanična institucija Republike Srpske, utvrdilo i zvanično objavilo da je na teritoriji općina Zvornik, Srebrenica, Bratunac, Vlasenica s općinom Milići, Kalesija s općinom Osmaci i Šekovići, od 1992. do 1995. godine poginulo 2.385 Srba, od čega su 1.974 vojnici, 387 civili, a 24 su svrstani u kategoriju „nepoznat status“.

Očit dokaz da SDS-ov kadar Radoja plasira neistinite tvrdnje pristrasnih i ostrašćenih političara iz RS, a ne provjerene podatke zvaničnih institucija, pa čak ni onih iz manjeg entiteta.

 Dvostruki aršini

Cijeli slučaj „Radoja” razotkriva i dvostruke aršine po kojima radi Upravni odbor javnog servisa. Primjer je da je, kada je od tog odbora zatražena reakcija zbog poznatog skandala s intervjuom sa Sebijom Izetbegović, UO saopćio kako su adresa za „pitanja iz domena uređivačke politike u Javnom RTV servisu BiH menadžment i uredništvo te medijske kuće“.

No, u Radojinom slučaju UO je odjednom „nadležan” za uređivačku politiku, jer je zatražio od menadžmenta da „ispita slučaj i da obavijesti UO o tome, kako bi mogli zauzeti stav“. Napomene radi, ni u UO nijednog trenutka nisu osudili pokušaj zabrane nošenja cvijeta.

I dok svi, počev od uposlenika BHRT-a do građana, čekaju da državna televizija konačno prodiše i stane na svoje noge, trenutna situacija u tom servisu, nažalost, ide u prilog tvrdnji koja se može čuti po kuloarima Sivog doma da SDS u ratu nije mogao uzeti RTVBiH s arsenalom sveg JNA oružja, a da je danas ta televizija uz pomoć SDA „pala u ruke Karadžićevih sljedbenika bez ispaljenog metka“.

Cvijet Srebrenice nikome normalnom ne može biti sporan

O ovoj temi razgovarali smo s generalnim dirktorom BHRT-a Belminom Karamehmedovićem, koji za „Avaz“ kaže da će menadžment postupiti po nalogu Upravnog odbora.  

- Menadžment će prikupiti sve relevantne informacije. Mi bismo to svakako uradili, jer je to jedini ispravan zakonski put i put koji je u skladu s internim aktima Radio-televizije BiH, a nakon toga ćemo donijeti odluku o daljnjem postupanju. Naravno, informirat ćemo i Upravni odbor o tome - kaže Karamehmedović.

Što se tiče njegovog stava o nošenju Srebreničkog cvijeta u programu BHT 1, za njega tu nema dilema.

- Prema mom mišljenju, Cvijet Srebrenice nikome normalnom ne može biti sporan. Dakle, on nema ni vjerski, ni nacionalni, ni politički, ni bilo kakav drugi karakter, izuzev izražavanja pijeteta prema žrtvama genocida i tu apsolutno nema govora o bilo kakvoj drugoj konotaciji tog cvijeta. Voditelji i novinari BHRT-a sve su ove godine nosili taj cvijet i nije nametan ni princip da ga moraju nositi, ostavljeno je na volju da ga može nositi onaj ko želi, a ko ne želi, ne mora. Nije bilo nikakvog prisiljavanja u tom smislu i što se mene tiče, to će tako ostati i dalje - jasan je Karamehmedović.

On je odbacio i tvrdnje o postojanju bilo kakvih parastruktura na BHRT-u, koje je u medijima iznosio Radoja, ali i neki zvaničnici SDS-a.

Generalni direktor BHRT- a potvrdio je da je ove sedmice razgovarao s predstavnicima Sindikata BHRT-a, ali nije htio komentirati njihov zahtjev za Radojinu smjenu.

Što se tiče općenito situacije na BHRT-u, generalni direktor kaže da ona jeste bolja nego prošle godine, ali i dalje je daleko od stvarnih potreba javnog servisa.

- Uspjeli smo koliko-toliko stabilizirati svoje poslovanje, ali situacija je i dalje teška. Morat će se na ovaj ili onaj način, ako ova zemlja želi imati javni servis kao i sve druge države u Evropi, što prije naći stabilan izvor finansiranja, a s druge strane nismo nerealni da očekujemo da će se nešto takvo desiti do završetka izbora i formiranja nove vlasti – zaključuje Karamehmedović.

Arnaut: Truli kompromis SDA i SDS-a doveo do ugrožavanja interesa građana BiH

Damir Arnaut, poslanik SBB-a u Parlamentu BiH, podsjeća na to da su problemi na BHRT-u kulminirali u posljednjih godinu dana, nakon što je na uredničke pozicije dovedena trojka koja, kako on kaže, kao da se takmiči ko će izazvati veću kontroverzu s nacionalnim nabojem. 

- Pejka Medić na svoje profile postavlja slike zločinaca Karadžića i Mladića, Tvrtko Milović dovodi u pitanje broj djece ubijene u Sarajevu, Marko Radoja zabranjuje Cvijet Srebrenice. Sve to je počelo nakon imenovanja novog UO prošle godine, poglavito Mufida Memije, koji je bio trećeplasirani na listi RAK-a, ali koji je na insistiranje SDA, konkretno Šefika Džaferovića, te uz ogromnu podršku SDS-a, izabran kao bošnjački kadar.

Još tada sam ukazao da će taj truli kompromis dovesti do ugrožavanja interesa građana BiH. Džaferović treba odgovarati građanima zbog insistiranja na Memiji, ali svoju ulogu trebaju objasniti i Hanka Vajzović i Sadik Ahmetović, čiji su uzdržani glasovi također pomogli izbor ovakvog UO - kaže Arnaut.

Magazinović: Jedino rješenje je potpuna depolitizacija

Saša Magazinović, poslanik SDP-a u Parlamentu BiH, smatra da je krajnje vrijeme da se problemi na BHRT-u počnu rješavati.  

- BHRT je propustio priliku da bude primjer profesionalnog i nezavisnog javnog servisa. Umjesto toga je postao javni servis rastrzan između stranačkih interesa SDA, SDS-a i HDZ-a. Jedino rješenje za ovaj javni servis je potpuna depolitizacija. U suprotnom će se iz dana u dan dešavati novi skandali koji će ovu medijsku kuću svesti na najniži nivo. Parlament se mora uključiti, a i međunarodne institucije koje, za razliku od vlasti u BiH, znaju koliko je za jednu državu značajno postojanje javnog servisa - kaže Magazinović.

Kovač: I Hitler je koristio raison d'etat kao opravdanje za holokaust

Na taj tekst u javnom obraćanju Zorici Ilić reagirao je Mirnes Kovač, politički analitičar iz Sarajeva.

- Gosp. Waganer bi gđo. Zorica Ilić trebao na doškolovanje iz temeljnih teoretskih postavki politike i društvenih nauka. Budući da se razbacuje terminima o neutralnosti, trebalo bi ga podsjetiti da neutralnost ne postoji ni u njegovoj preodgojenoj domovini! S druge strane, Cvijet Srebrenice ili Cvijet Sjećanje nije politički već moralni simbol, odnosno simbol političkog nemorala onih koji su mogli zaustaviti, a nisu zaustavili genocid, te je pozivanje na neutralnost kao raison d'etat koji je brutalni politički koncept interesa koji zanemaruje pravdu besmislica, ako ne i uvreda!

Jer, ako se ne poštuje pravda, kako onda govoriti o neutralnosti? Gosp. Waganer bi da govori o neutralnosti u zemlji koja ne samo da se propustila suočiti s prošlošću, već se u njoj dešava sistemsko negiranje genocida i čak njegovo slavljenje i veličanje odgovornih. Kada se u Bosni i šire kriminalizira negiranje genocida i slavljenje ratnih zločinaca, onda neka se slobodno zabrani isticanje Cvijeta Srebrenice, onda ćemo moći govoriti o neutralnosti. Ovako, nažalost, gosp. Waganer brani neobranjivi i neobjašnjivi, ali vješto iskalkulirani politički čin – napisao je Kovač.