Stevan Ančevski, kojeg u svojoj knjizi „Bosna u kandžama KOS-a” spominje Munir Alibabić Munja, bivši visoki dužnosnik bh. policijsko-obavještajnih struktura, javio se redakciji „Dnevnog avaza” telefonski iz Austrije, reagirajući na navode iz feljtona objavljenog 1996. godine u „Slobodnoj Bosni”, a iz kojeg smo proteklih dana prenijeli najzanimljivije dijelove Alibabićeve knjige.

Reakcija Ančevskog

Alibabić, naime, u knjizi tvrdi da je Ančevski, bivši oficir JNA, koji je u maju 1992. godine učestvovao u okupaciji Sarajevskog aerodroma, a kojeg je potom Fikret Muslimović, bivši oficir KOS-a i sadašnji bliski saradnik Bakira Izetbegovića, zaposlio u Petoj upravi Službe državne bezbjednosti BiH”. Ančevski, pak, danas tvrdi kako Alibabićeve tvrdnje nisu tačne.

Podsjetimo, Peta uprava bila je zadužena za osiguranje Predsjedništva BiH, a jedan od njenih ključnih ljudi bio je bivši prvi pratilac rahmetli predsjednika Alije Izetbegovića, a današnji direktor OSA-e Osman Mehmedagić Osmica. Ančevskom, koji je u našem telefonskom razgovoru demantirao Alibabića, „Dnevni avaz” ponudio je da svoju reakciju pošalje i pisanim putem kako bismo je objavili.

Do tada, podsjećamo i na neke druge medijske napise u kojima je Ančevski spominjan u kontekstu rada u sigurnosnim strukturama BiH tokom agresije.

Naime, sedmičnik „Dani” je 24. marta 2000. godine, povodom incidenta koji se desio 10. marta 2000. u Predsjedništvu BiH kada je došlo do pucnjave, objavio tekst pod naslovom „Ispaljivanje bisera” autorice Jasne Hasović.

- Pucnji u zgradi Predsjedništva BiH na koje je stavljena oznaka strogo pov. Dogodili su se u petak, 10. marta 2000. godine, par sati prije džume. „Dani” ekskluzivno objavljuju detalje ovog nesretnog slučaja u kome je jedan pripadnik Jedinice za zaštitu Predsjedništva BiH ustrijelio drugog. Donosimo i priču ranjenog “bisera” Mirsada Dedića Brace, koji je još na liječenju u jednoj sarajevskoj bolnici - najavljeno je u uvodu teksta „Dana” od 24. marta 2000.

U okviru je objavljen i osvrt urednice Vildane Selimbegović pod naslovom „Alijina garda“. Tu se opisuje „ko može biti bodyguard predsjedniku”, te su doneseni i detalji o jedinici „Biseri“ koja je u okviru Pete uprave, čiji pripadnik je po preporuci Muslimovića bio i Ančevski, bila zadužena za zaštitu Predsjedništva BiH.

Epilog na sudu

- Koliko se ozbiljan posao može izroditi u vlastitu suprotnost možda i bolje od posljednjeg nestručnog rukovanja oružjem usred elitnog obezbjeđivanja predsjedavajućeg Predsjedništva ilustrira jedan ratni primjer. U jedinici je (kasnije se ispostavilo na prijedlog Fikreta Muslimovića) osvanuo Stevan Ančevski, tada bivši oficir JNA, kojeg su domaći policajci prepoznali kao jednog od aktera okupacije Sarajevskog aerodroma?! 

Epilog slučaja „Ančevski“ dogodio se prvo na sudu, gdje je krivica „bisera“ Ančevskog dokazana, a on sam je nakon svega razmijenjen - objavila je Selimbegović u tekstu čije detalje ćemo donijeti u narednim dijelovima feljtona. 

Rasuti po cijelom svijetu  

Radi boljeg razumijevanja tematike, vrijedi podsjetiti i na tekst „Slobodne Bosne” od 20. februara 2014. godine pod naslovom „Izetbegovićevi “biseri” rasuti po cijelom svijetu”.

- „Jedinica „Biseri”, u čijoj nadležnosti je bilo obezbjeđenje članova Predsjedništva BiH i njihovih porodica, formirana je 1992. godine. Na početku agresije na BiH Haris Lukovac, šef osiguranja Alije Izetbegovića, danas visokopozicionirani funkcioner MIP-a BiH, u ovu jedinicu okuplja 20 do 30 pripadnika rezervnog sastava SDB-a BiH. Sjedište im je bilo u prostorijama Pete gimnazije. Pripadnici „Bisera“ nisu dobivali operativne zadatke. Jedini zadatak im je bio fizičko obezbjeđenje ličnosti. Obezbjeđivali su Izetbegovića prilikom njegovog prolaska kroz tunel na slobodnu teritoriju i bili su raspoređeni u nekoliko ekipa. Kada je Izetbegović odlazio u inostranstvo, s njim su isključivo bili Lukovac, a kasnije Osman Mehmedagić Osmica koji ga je naslijedio”, govori za naš list izvor koji je bio upućen u formiranje ove jedinice - objavila je „Slobodna Bosna” u tekstu od 20. februara 2014. godine pod naslovom „Izetbegovićevi “biseri” rasuti po cijelom svijetu“.

(Nastavak feljtona donosimo u ponedjeljak)