Još neki vrlo zanimljivi detalji o slučaju „Leutar”, a koji zaslužuju i posebnu elaboraciju, objavljeni su u trećoj epizodi FTV-ove dokumentarne emisije o političkim ubistvima u kojoj se, osim o atentatu na dotadašnjeg federalnog ministra unutrašnjih poslova Jozu Leutara iz marta 1999. godine, podsjeća i na još neka burna dešavanja iz tog perioda. 

Otmica u Hrvatskoj

- Slijedi politička kriza u Bosni i Hercegovini, koja je započela proglašenjem hrvatske samouprave, a kulminirala upadom SFOR-a u Hercegovačku banku. Optužbe tadašnjeg visokog predstavnika za BiH Volfganga Petriča, prema kojima se vrh HDZ-a nepriznavanjem legitimno izabrane vlasti u Sarajevu ne bori za prava hrvatskog naroda, nego za svoje kriminalom stečeno finansijsko i političko carstvo, tako će dobiti priliku i da se potvrde na sudu.

U optužnici protiv Ante Jelavića ključno mjesto zauzima iskaz svjedoka pokajnika koji tvrdi da je upravo prvi čovjek HDZ-a BiH naredio ubistvo zamjenika federalnog ministra unutrašnjih poslova Joze Leutara - objavila je Federalna televizija u emisiji autorice Arijane Saračević-Helać, snimljenoj 2012. godine.

Podsjećanja radi, Jelavić, bivši predsjednik HDZ-a i član Predsjedništva BiH, pobjegao je iz BiH nakon što je 2004. godine pušten iz pritvora u kojem je bio zbog optužbi za pronevjeru novca u „Hercegovačkoj banci”. Prije presude otišao je u Hrvatsku, gdje i danas mirno živi.

Iskoristio nepažnju 

U međuvremenu, tačnije 2009. godine, bio je otet u Hrvatskoj, nakon što je reagirao na optužbe Marija Miličevića Baje da „Jelavić stoji iza ubistva Leutara”. Podsjetimo, Miličević kao i Ivan Andabak bio je nedostupan bh. organima gonjenja, a obojica su pripadala grupi od šest optuženih Hrvata koji su nakon montiranog procesa u Sarajevu 2002. godine pravosnažno oslobođeni optužbi za ubistvo Leutara.  

Zanimljivo je da je Jelavić kada je otet, iz Hrvatske doveden u BiH, gdje je iskoristio nepažnju otmičara i vratio se u Zagreb. Kasnije su Vlado Ćurić, Mario Miličević i Dalibor Prgomet priznali krivicu za otmicu Jelavića te ga umiješali u jedno od najmisterioznijih poslijeratnih ubistava u BiH Joze Leutara.

U izuzetno zamršenom mozaiku mogućih motiva likvidacije Joze Leutara ne treba zaboraviti ni to da su u dugogodišnjem bavljenju slučajem „Leutar” Senad Avdić i njegova „Slobodna Bosna” godinama uporno tvrdili da Hrvati nisu imali interes ubiti federalnog doministra policije.

“Slobodna Bosna”, pak, napominjala je da je u to vrijeme tadašnji član Predsjedništva BiH Ante Jelavić iznosio tvrdnje o direktnoj odgovornosti bošnjačkog političkog vrha za atentat na zamjenika federalnog ministra unutrašnjih poslova Jozu Leutara.

Šta je sve mogao znati Jozo Leutar

- Svako ko išta zna o odnosima unutar HDZ-a BiH dobro zna da je unutar hrvatske politike Leutar bio manje-više marginalna figura. Njegov utjecaj i ugled u Hercegovini su bili ništavni, smatran je nužnim zlom koje je još pride "oženjeno Srpkinjom". O saznanjima, a pogotovo dokumentima o kriminalu (ili zločinima) u Hercegovini, mogao je samo sanjati. Sve što je, eventualno, mogao znati i dokumentirati ticalo se srednjobosanske teritorije i Sarajeva. Javno je objelodanio samo to da će iznijeti saznanja o ubojstvima Hrvata u središnjoj Bosni. Nešto malo je mogao znati i o gigantskoj aferi "Promdei-banka".

Doduše, na skupovima HDZ-a stidljivo se zalagao da policijski i vojni dužnosnici odgovaraju po hijerarhijskoj, a ne stranačkoj logici: premalo da bi ga neko zbog toga ubio. I tako dalje, sve nelogičnost do apsurda, sve apsurd do nevješte konstrukcije. To je rezultat gotovo jednogodišnjeg rada Žilića i njegovih suradnika na rasvjetljavanju ubojstva nekada drugog čovjeka federalne policije Joze Leutara!

Ako je već ovaj izvještaj morao i trebao biti takav, dakle sa unaprijed postavljenom političkom tezom, onda je trud bio potpuno izlišan: moglo se jednostavno postupiti kao Haris Silajdžić, nadmeno i superiorno, kada je od prve za autobombu koja je raznijela pola zapadnog Mostara optužio "kočničare Federacije" poznate pod šifrom "hrvatski ekstremisti"! Koji, doduše, imaju karakteristične bradice, bosanske pasoše i žive u rustikalnim krajolicima centralne Bosne... - tvrdio je Senad Avdić u tekstu od 20. januara 2000. godine.

(Sutra: Tajna nestale Leutarove aktovke)