Nakon što je utjelovio ratne zločince Ratka Mladića u filmu Jasmile Žbanić „Quo vadis, Aida?“ te Slobodana Miloševića u seriji „Porodica“, sjajni srbijanski glumac Boris Isaković u ostvarenju Pjera Žalice „Praznik rada“ igra Sarajliju Savu, dijasporca koji se zbog ratnih dešavanja preselio u Kanadu.

Ljudska toplina

Predstavnici sedme sile imali su priliku pogledati film prije njegove premijere na Sarajevo Film Festivalu, a Isaković tada nije ostao imun, s obzirom na to da je i dobrom dijelu ekipe to bio prvi put da pogleda finalnu verziju „Praznika rada“.

Iako se ne voli medijski eksponirati, ovaj vrhunski glumac za „Avaz“ je govorio o tome kako je doživio ostvarenje, ulogu Save, strahovitim 90-im godinama, kao i plasmanu bh. filmova u Srbiji...

Veoma emotivno ste doživjeli prikazivanje „Praznika rada“. Gdje biste ulogu Save svrstali kada biste se morali osvrnuti na svoj kompletan glumački opus?

- Izuzetno mi je važna uloga Save. I to, onako, baš intimno. Zahvaljujući Savi iz Kanade, u sebi sam vratio sve one davno izgubljene komšiluke. I one u Skoplju, i one u Mostaru, i u Novom Sadu, Beogradu, Sarajevu. Sve su to jednom davno bili moji komšiluci u kojima sam rastao. Ta ljepota, jednostavnost i ljudska toplina su me zato na premijeri dovele do katarze. I plakao sam...

Glumili ste u nekoliko ostvarenja ratne tematike, šta ste zaključili iz svih tih iskustava?

- Da moramo da idemo dalje, i to što prije, dalje od devedesetih, dalje od ratne prošlosti. Neizdrživo je živjeti u dramama iz prošlosti. Šta ćemo sa sadašnjim i budućim vremenom?

Izgubiti sve

U „Prazniku rada“ neke bolne istine se otkrivaju, tragično završavaju... Poruka je jasna, čini mi se - u ratu niko ne pobjeđuje, svi gube?

- Naravno da smo svi izgubili. Sve smo izgubili. I na kraju smo se i sami izgubili. Ali, evo, Pjerov film „Praznik rada“ podsjeća nas na to ko smo. Onako dobronamjerno, toplo i plemenito.

Kako, uopće, publika u Srbiji reagira na filmove iz BiH, posebno ovakve tematike?

- Mislim da publika u Srbiji voli filmove iz BiH. I vjerujem da će „Praznik rada“ ovdje biti gledan. Pjer Žalica je ovdje jednako poštovan i cijenjen reditelj, čiji su i svi prethodni filmovi bili veoma gledani. Za te filmove znaju čak i mlađe generacije publike.

Ta moja raja

Sarajliju Savu, koji živi daleko od Balkana, odigrali ste bez ikakve razlike u akcentu, štaviše, govorili ste prepoznatljivim sarajevskim žargonom. Je li Vam to bilo zahtjevno?

- To je taj moj komšiluk. To je ta moja raja. S tim sam se rodio, s tim ću i umrijeti. Akcenti i dijalekti mi nikada nisu bili problem. Utkani su u mene i oni su moje lično blago i bogatstvo.