Legendarni rok pjevač i gitarista Dado Topić u septembru će proslaviti 70. rođendan. “Da li znaš da te volim”, “Živjeti slobodno”, “Molitva”, “Makedonija”, “Bitanga i princeza”… neki su od njegovih najvećih hitova koje je otpjevao u svojoj bogatoj muzičkoj karijeri, a koju je počeo graditi još kao srednjoškolac. Dane trenutno provodi sa suprugom Mirjanom u porodičnoj kući u blizini Trogira, gdje ga je zatekao i naš poziv.

Prva gitara

- Kiša koja je padala cijeli maj, i nije mi toliko smetala. Kiša je za neke romantična. Ne mogu reći da mi smeta, ali sam bliže tome da sam za plavo nebo i sunce – kaže na početku ekskluzivne životne ispovijesti za “Avaz”, u kojoj prvi put govori o nekim teškim trenucima.

I dalje ste vrlo aktivni. Pripremate li nove koncerte, svirke?

- Nastupit ću krajem ljeta tokom Filmskog festivala u Varaždinu. Na brojnim muzičkim događajima planiran je i moj nastup. Ozbiljnih poslova i nemam, ali planiram nastupiti i na jednom austrijskom festivalu.

Snimili ste prošle godine duet s Kornelijem Batom Kovačem, s kojim ste, nakon “Korni grupe”, ponovo radili nakon čak 47 godina. 

- On je još aktivan kao kompozitor i često napravi nešto u svom stilu, što voli da ja otpjevam. S druge strane, i ja volim te njegove balade, koje od srca pravi. Mnogo ga poštujem, jer je on čovjek s kojim sam počeo.

Često ističete da ste imali teško djetinjstvo.

- Dolazim iz radničke porodice. Moji roditelji su cijeli život bili podstanari i znam kako je bilo nemati za život. Obećao sam sam sebi da ću zaraditi dovoljno para i kupiti im kuću. Da bih neke stvari koje su mi bile važne tokom djetinjstva imao, morao sam pomoći sam sebi. Radio sam na kolodvoru i u šećerani i na različitim gažama tokom ljeta kako bih zaradio za prvu gitaru. Dok su druga djeca uživala u djetinjstvu i imala druge sadržaje, ja sam radio i danju i noću. Imao sam sreće, jer sam bio dobro razvijen pa sam mogao lagati da nemam 14 godina nego 17 da bi me pustili da radim.

Kako ste, onda, zaradili prvi novac?

- Prvi auto koji sam kupio, bio je od direktora šećerane. Bio je to jedan stari polovni Mercedes, međutim, ja se nisam vozikao okolo i pravio kilometražu, već sam ga u jednoj radnji u Splitu uredio, ofarbao i odmah prodao jednom čovjeku iz Pule. Od tog novca kupili smo razglas i nekoliko dijelova za komplet bubnjeva, koji nam je falio u bendu. Onda, kad smo imali svoje instrumente za pozornicu, bili smo tek pravi bend.

Sve je skupo

Slažete li se da Vam je i uspjeh bio draži?

- Nekad je neki širi krug ljudi radio na organizaciji koncerata, svirki, nastupa, bilo čega. Postojao je rejting u svemu. Znalo se ko je vodeća grupa, a ko su mladi. Danas je to sve drugačije. Medijska pratnja nekako je postala veoma važna u tom dijelu promocije i obavještavanja publike o događajima. Danas se mediji uglavnom bave reklamama i to im je najunosniji posao, ne moraju ništa da rade, a pojedine firme koje organiziraju koncerte, pronalaze najatraktivniju ponudu. Jedini im je interes onaj materijalni, hoće li određeni izvođači kod nas napuniti dvoranu ili neće. Sve je skupo.

Kako ocjenjujete današnju muzičku scenu?

- Umjetnici i izvođači danas ovise o velikom broju moćnih ljudi koji su dobro informirani i imaju malo afiniteta prema organizaciji. Koncertna dešavanja zbog toga su sve rjeđa. Ovo sitno što se događa, uglavnom rade naši ljudi koji vole muziku i kojima je stalo da domaći izvođači nastupe u njihovom gradu ili regiji. 

Ferrari i jahta

Želite reći da situacija na muzičkoj sceni i nije sjajna?

- Tako je! Ovo je isto kao kad je film bio u krizi. Elektronski mediji preuzeli su stvari u svoje ruke pa se na sve načine radilo da se film vrati na ekrane i okupi publika. Tako je danas, izvođači i spotovi su na YouTubeu pa vam i ne treba nikakav marketing.

Šta se danas nudi mladima?

- Mladi se, inače, teško pronalaze u bilo čemu. Njima se danas nudi samo to da, kao po naredbi, što prije dođu do materijalnog uspjeha i da budu na nekim najjačim pozicijama. Oni svrhu postojanja vide u materijalnom svijetu. Nije nam cilj da postanemo ljudi nego nam je potreba da što prije uspijemo, kupimo Ferrari, kuću na Bahamima, jahtu...

Kako ocjenjujete trenutnu društvenu situaciju?

- Ljudi se sve više drogiraju, djeca od dvadesetak godina piju antidepresive, što je strašno. Ne vjerujem u sretnu budućnost mladih. Postajemo sve više onaj Veliki brat, koji je ovladao svijetom i ne dozvoljava nam da formiramo svoje živote onako kako bismo mi htjeli. Došlo je vrijeme kad samo razmišljamo hoćemo li uspjeti platiti sve račune i preživjeti naredni mjesec.

Spotove snimaju mobitelima

- Često kažem da je muzika danas proizvod trenutka. To proizvode ovi koji se uglavnom bave tehnologijom, a koja prati muzičku scenu. Toliko je to danas uznapredovalo, da vi više ne trebate ni ući u studio da biste snimili pjesmu, napravili video. Spotove snimaju mobitelima, a stari sistemi se polako isključuju. Ne znam šta slijedi poslije ovoga. Primijetio sam da se tu neki autori, oni stari, teško snalaze – govori Topić.

Vrijeme za gitaru

Kako provodite slobodno vrijeme?

- Uspio sam stvoriti neki dnevni ritam, ali uvijek imam vremena za gitaru. Radim oko kuće, gdje uvijek ima posla. Važno je samo da imate želju i smisao, da ste aktivni, a ako se prepustite, imate osjećaj da više nikome niste važni. Pa, ako to potraje duže vrijeme, onda nisi potreban ni sam sebi. Uvijek pokušavam biti aktivan. Imam mnogo prijatelja i uživam u životu.

Globalni populizam

- Na sceni je globalni populizam, ne samo u muzici, već i u književnosti, arhitekturi, medicini, sportu... Publiku odgajaju mediji, koji nude bezbroj sadržaja. Ako bi čovjek pokušao uzimati sve što mu se servira, ne bi imao vremena za druge aktivnosti, koje su mu neophodne za život, porodicu, prijatelje...