Pitate li se ikada zašto noževi za jelo imaju zaobljen vrh? Historija ima odgovor i na to pitanje. Ko zna kako bi izgledali noževi kojima mažemo maslac ili pekmez na hljeb da nije kardinala Richelieua (Armanda Jeana du Plessisa), koji je živio u 17. stoljeću i bio prvi ministar u Državnom vijeću Luja XIII. Dotad su noževi imali šiljaste vrhove.
Bonton za stolom
Richelieu, osjetljiv kada je riječ o hrani i bontonu za stolom, jednom je prilikom prigovorio gostu koji je odlučio ostatke hrane između zuba iščačkati vrhom noža. Kardinalu je dozlogrdilo nepristojno ponašanje – od zabijanja noževa u meso i drugu hranu kada bi gostima zatrebale slobodne ruke pa do izvlačenja zaostalih zalogaja između jedinica i dvojki. Pukao mu je film i rekao posluzi neka se riješe svih šiljastih noževa i zamijene ih zaobljenima.
Ubrzo nakon toga francuski kralj Luj XIV. zabranio je šiljate noževe za stolom, ali i kao oružje – kako bi pokušao stati na kraj uobičajenom nasilju tog vremena, što je dodatno učvrstilo poziciju stolnog noža s okruglim vrhom kao preferiranog oblika pribora za jelo.
Vremenom se mjenjao
Taj se stil ubrzo proširio Francuskom, a potom i po velikom dijelu zapadnog svijeta. Do devetnaestog stoljeća na mnogim je mjestima postalo nemoguće nabosti grašak na nož. S vremenom se oblik noža za jelo mijenjao. Postao je malo širi kako bi se hrana na tanjiru lakše dogurala do vilice i kako bi se kriška hljeba jednostavno "raspekmezila".
