Srđan je prije tri i po godine došao u SAD, a čini se kako je uspio ostvariti američki san. Stvorio je biznis iz snova na najobičnijem proizvodu, koji na ovim prostorima zna napraviti skoro svako, piše Dnevno.hr. 

Naime, Srđan u Kaliforniji pravi obične palačinke, za koje su potrebne samo jaja mlijeko i brašno. 

Kaže kako radi samo tri dana i da živi pristojno. 

- Samo zavisi želiš li živjeti skupo ili jeftino. Ako bi u restoran, pa svaki dan steak od 50 dolara, onda je skupo ja se za 10 dolara najedem odlično i sit sam cijeli dan - kaže u Draganu Rakonjcu, koji snima priče o Srbijancima koji žive i rade u Americi.

- Dobar sam biznis napravio, ne mogu se požaliti - ispričao je Srđan koji je prvo radio u Njemačkoj da bi se onda preselio u Kaliforniju, gdje je započeo svoj posao od kojeg s tri radna dana sedmično živi dobro.

Palačinke koje radi peče i puni kao većina na Balkanu, a Amerikanci su čini se oduševljeni. Njegovo radno mjesto je prikolica, koju je naručio iz Kine, a isplatio ju je za samo dva mjeseca.

- Tri dana radim, četiri dana odmaram, pa na plažu… Ali kad radim, radim cijeli dan. Rano ujutro u kupovinu pa prvo spremim smjesu kod kuće, a onda od tri popodne u prikolicu… Kad navečer dođem kući raspremanje, pa pranje suđa… - kaže i dodaje da mu je nova kineska prikolica baš onakva kakvu je htio, ima sve, i frižider i zamrzivač za sladoled. 

- Ta tri dana koja radim, radim po 12 sati dnevno - priča i otkriva kako njegove palačinke Meksikanci obožavaju.

- Ja kod sebe ne bih kupio palačinku, toliko je skupa, ona prosječna sa jagodom, bananom je 12 dolara, a ona najskuplja sa nutelom je 15 dolara… Ljudi mi daju po 20, još i bakšiš dodaju i kažu u redu je, a uvijek sam rasprodan… Meksikanci vole jesti i ne žale - kaže Srđan koji sad ima i pomoćnicu, Meksikanku.

- Sve sam papire sredio, ništa na crno ne radim, plaćam porez uredno, kao i radnicu - ispričao je pa otkrio i koliko zarađuje.

Pojasnio je da kad je stvarno dobra noć, proda 80-90 palačinki , a to je za nekih pet sati rada 1000-1100 dolara. Kad je došao u Ameriku dvoumio se pak između roštilja i palačinki, ali se odlučio za palačinke jer su ih njegova djeca voljela a i manje je troškova.

- Prvo ne moram ni porez plaćati za to jer nije jelo nego samo desert, nije prljav i masan posao, ne treba mi ni vatrogasna dozvola jer nema vatre… - rekao je dodao da je tako lišen dodatnih troškova.