Treći krajnik je kod većine djece malog promjera i obično ga ne treba dirati. Ali, kada se zbog upale treći krajnik uveća, može praviti probleme, naročito bebama. Akutno zapaljenje trećega krajnika relativno se lako liječi, kombinacijom antibiotske terapije i pročišćavanja nosa.  

No, ako se infekcija često ponavlja, a treći krajnik ostane trajno uvećan, mogu se javiti brojne komplikacije. Na mjestu gdje se nalazi treći krajnik (na prijelazu nosa u ždrijelo) završavaju se i unutrašnji ušni kanali koji su povezani sa srednjim uhom.  

Kada uvećani treći krajnik začepi tube, lako nastaje upala srednjeg uha. Ako se to često dešava može doći i do oštećenja sluha. Pedijatar može procijeniti da li dijete ima hronično uvećan treći krajnik. Takvi mališani obično hrču, imaju česte infekcije grla, a nerijetko i upale srednjeg uha.  

Ako je treći krajnik dugo uvećan, dijete poprima karakteristične crte lica: otvorena usta, izraženi podočnjaci i blijeda koža. Ukoliko specijalista za bolesti uha, grla i nosa procijeni da je potrebna operacija krajnika, zabluda je da treba čekati da dijete poraste (dvije do tri) godine, da bi tek onda intervencija bila obavljena.

Ako je treći krajnik za vađenje - treba to uraditi odmah! Ne treba čekati da dijete zaradi hronične probleme s uhom i sluhom, a potpuno je neracionalno i svakih mjesec-dva liječiti infekciju grla.

Mnogi roditelji ne žele voditi dijete na operaciju, jer smatraju da će se treći krajnik (što i jeste istina) povratiti. Međutim, ako i izraste, on se u uzrastu od pet ili šest godina spontano smanjuje, pa se rijetko dešava da taj novi krajnik pravi veće probleme školskoj djeci.