Nedavno istraživanje provedeno na Univerzitetu u Misuriju pokazalo je da bebe stare svega deset mjeseci počinju pratiti misaone procese ljudi oko njih, odnosno prepoznati promjene u okolini.&nbsp;&nbsp; <a href="https://bebe.avaz.ba/prehrana/571179/do-1-godine-zivota-bebe-trebalo-bi-izbjegavati-ove-namirnice">Bebe</a>, kao i odrasli, pokazuju veće interesovanje kada nešto vide prvi put ili kada je nešto neobično. Kada su bebe nečim iznenađene ili primijete neki postupak koji odstupa od uobičajenog, duže će i s većom pažnjom gledati šta se dešava. 
Tokom eksperimenta, glumac je pred desetomjesečnim bebama od dva ponuđena predmeta stalno uzimao jedan isti, a kada je uzeo drugi, bebe su začuđeno gledale šta se dešava pet-šest sekundi duže nego obično jer je glumčev izbor bio neočekivan.

Mališani, kao i odrasli, pokazuju veće interesovanje kada nešto vide prvi put ili kada je nešto neobično

Bebe od 10 mjeseci počinju pratiti misaone procese ljudi oko njih

Bebe prepoznaju promjene

<a href="https://bebe.avaz.ba/tag/50253/atopijski-dermatitis">Atopijski dermatitis</a>, poznatiji kao dječiji <a href="https://bebe.avaz.ba/tag/19305/ekcem">ekcem</a>, sada je znatno učestaliji nego prije nekoliko decenija. Iako je genetika snažan faktor u nastanku ove bolesti, okidači se nalaze u okolini: alergeni, hemikalije, iritansi.&nbsp;Dokazano je da dojenje odlaže pojavu ekcema kod djece u riziku. <a href="https://bebe.avaz.ba/tag/20799/dojenje" style="font-weight: bold;">Dojenje</a>&nbsp;u prvih šest mjeseci bebinog života povoljno utječe na odlaganje atopijskog dermatitisa, dok dijeta majke tokom trudnoće nema nikakvog efekta. Također, odlaganje uvođenja čvrste hrane nema nikakvog protektivnog efekta na pojavu dermatitisa.

Terapija dječijeg ekcema podrazumijeva hidraciju kože, mazanje emolijentnih krema, kupanje u posebnim kupkama, primjenu lokalnih kortikosteroida i inhibitora kalcineurina.

Kupanje mora biti uvijek u mlakoj vodi, najduže pet minuta. Kupke se dodaju u posljednje dvije minute kupanja. Emolijentne kreme trebale bi sadravati ureu, glicerol ili ceramide i stavljaju se na još vlažnu kožu dva puta dnevno. Treba izbjegavati sapune i deterdžente koji mogu iritirati kožu.&nbsp; 
Klinička slika ljekarima je poznata: kod dojenčeta se javlja osip po licu, a kasnije u pregibima, i osnovni simptom je svrab. Specifično je da je region pelena „pošteđen“ od promjena na koži. Kod starije djece se javljaju i suhoća kože, dermatitis na šakama, dupli nabor na očnom kapku, keratokonus, ali i katarakta zbog stalnog češanja očnih kapaka.


Oko 30 posto djece s atopijskim dermatitisom pokazuje osjetljivost na proteine nekih namirnica. Međutim, hrana ne uzrokuje ovu bolest, već je mogući faktor pogoršanja. Do pogoršanja dovode i alergeni iz okoline, bakterijska superinfekcija, hladnoća, znojenje i iritansi.&nbsp;

Dojenje u prvih šest mjeseci bebinog života povoljno utječe na odlaganje atopijskog dermatitisa, dok dijeta majke tokom trudnoće nema nikakvog efekta

Dojenje pomaže u odgađanju pojave atopijskog dermatitisa

Dojenje odlaže pojavu ekcema

Ako ste primijetili da vaše dijete dok gazi bosim i mokrim nogama po betonu ostavlja otisak cijelog stopala na podlogu, to je siguran znak da ima <a href="https://bebe.avaz.ba/tag/49572/ravna-stopala">ravne tabane</a>. Ipak, ne treba paničiti, jer ovaj problem ima čak 94 do 97 posto mališana uzrasta do 18 mjeseci.

Ovaj procent se s godinama smanjuje, tako da ga ima svega četiri posto desetogodišnjaka. Najčešće je riječ o fleksibilnom ravnom stopalu, koje se s godinama mijenja i namiješta u pravilan položaj.&nbsp;

Uzrok ravnih stopala djece do tri godine je razvijeno masno jastuče na unutrašnjoj strani stopala. Ono vremenom ustupa mjesto mišićima, a ligamenti stopala ojačavaju, tako da se u većini slučajeva ono pravilno formira bez dodatnih terapija.&nbsp;

Najčešće se do polaska u školu djeci ovaj problem riješi laganim vježbama, a ako ortopedi procijene da treba dodatno poraditi na ravnim stopalima, mogu roditeljima dati i druge korisne savjete.&nbsp;

Odlična vježba za ravne tabane jeste hod na prstima, peti i spoljašnjoj strani stopala. Ove vježbe možete djeci približiti kroz igru, tako da im ne predstavljaju obavezu već da uživaju u njima. Potrebno je tek nekoliko minuta svakog dana, a mišići i ligamenti će biti jači i čvršće će držati stopalo. 



 

Djeci može biti interesantno i ako im prospete olovke ili klikere po podu, a da ih oni nožnim prstićima hvataju. Djeci starijoj od tri godine uglavnom savjetujemo ortopedske cipele, koje imaju specijalno urađenu Thomasovu petu. Ovo je veoma važno jer kod ravnih stopala peta pada, ide u polje, naginje prema unutrašnjoj strani stopala.&nbsp;&nbsp;

Ravna stopala ne mogu se preko noći promijeniti. Za ovo je potrebno duže vrijeme, čak i nekoliko godina. Strpljenje je obavezno, kako mališana tako i roditelja.&nbsp;



Djeci ravna stopala uglavnom ne smetaju, oni i ne znaju da ih imaju, ali se ponekad poslije cjelodnevne igre mogu požaliti na bolove u nogama. Treba napomenuti, da čak i ako se ravna stopala ne izliječe, nego ostanu takva, to neće nikako utjecati na kičmu. Ravni tabani ne moraju biti prepreka za normalno, zdravo odrastanje djece.&nbsp; 



Veoma rijetko se ravni tabani operiraju i uglavnom se ove intervencije ne rade kada su djeca mala, već se čeka adolescencija. Hirurško liječenje ograničavaju mnogobrojni faktori koji se prije operacije moraju eliminirati.&nbsp;

Najčešće se do polaska u školu djeci ovaj problem riješi laganim vježbama, a ako ortopedi procijene da treba dodatno poraditi na ravnim stopalima, mogu roditeljima dati i druge korisne savjete

Odlična vježba za ravne tabane jeste hod na prstima, peti i spoljašnjoj strani stopala

Hod na prstima za ravna stopala

<a href="https://bebe.avaz.ba/tag/34383/strah" style="font-weight: bold;">Strah</a>&nbsp;je česta emocija kod mališana, a oko druge i treće godine i najintenzivnija. Mališani se plaše svega i svačega, u zavisnosti od uzrasta, okruženja, odgoja...&nbsp;Psiholozi tvrde da je to normalna faza u <a href="https://bebe.avaz.ba/tag/20654/razvoj">razvoju</a>, a jedino što vas treba zabrinuti je odsustvo straha. Međutim, važno je da znate kako se trebate ponašati i kako mališanima pomoći da strahove prevaziđu.&nbsp; 
Fizičke manifestacije straha lako su uočljive. Dijete je napeto, ubrzano diše, promijenjenog je glasa i kretanja, proširenih zenica.&nbsp; 
Kada prepoznate takvu reakciju, nikada nemojte vikati ili grditi dijete, već saznajte šta ga je uplašilo. Djeca se u različitim fazama razvoja plaše različitih stvari.&nbsp;

Od trećeg mjeseca bebe počnu osjećati neprijatnost, dok pravi strahovi dolaze tek oko šestog mjeseca. Djeca se tada počinju plašiti iznenadnih i jakih zvukova, nepoznatih ljudi, izmicanja podloge. Od osmog mjeseca kreće i strah od odvajanja koji vrhunac ima oko drugog rođendana.&nbsp; 
Poslije toga mališani se plaše životinja, vode, injekcije, zubara, visine, grmljavine... Od 3. do 4. godine dolaze i strahovi od mraka, likova iz mašte, vila, vampira, čudovišta, vještica, baba-roge. Razvoj mašte donosi i nove strahove, pa se djeca predškolskog uzrasta počinju plašiti da ih neko ne ukrade, da provalnici ne uđu u kuću, da se ispod kreveta ne krije čudovište.

Često se događa i da se predškolci plaše da im se roditelji ne razbole ili da ne umru. Kako odrastaju, postaju svjesni i realnih opasnosti pa se počinju plašiti zemljotresa, poplava, saobraćaja, brze vožnje...&nbsp;

To su vrlo korisni, odnosno opravdani strahovi koji djetetu pomažu da izbjegne opasnosti. Ali, postoje i stečeni strahovi koji su posljedica negativnog događaja ili iskustva, s kojima mališani ponekad teško izlaze nakraj. Djeca često preuzimaju i strahove od roditelja pa ukoliko se, naprimjer, majka plaši insekata, velika je vjerovatnoća da će ih se bojati i dijete.


Ako se dijete plaše mraka zajedno palite i gasite svjetlo, idite noću u šetnju. Stavite noćnu lampu u dječiju sobu i ne insistirajte da spava bez svjetla ili zatvara vrata.&nbsp; 

Ukoliko se plaši čudovišta ispod kreveta, baba-roga ili vilenjaka iz ormara, nemojte mu se smijati. Djeci su njihovi strahovi vrlo realni i upečatljivi pa ukoliko vide da ih ne shvatate ozbiljno, to prilično može narušiti odnos povjerenja između vas i djeteta.

Ako se dijete probudi iz sna u suzama i uznemireno, utješite ga zagrljajem i poljupcima. Dajte mu omiljenu igračku ili dekicu i pričajte mu kako je sigurno jer ste pored njega.&nbsp; 


Pomozite mu da shvati da iracionalna bića postoje samo u mašti i da ih se u stvarnom svijetu ne treba plašiti jer ih nema. Velika je greška ono što mnogi roditelji rade - govoriti djetetu da je veliko i da je sramota da se boji.&nbsp;

Djeca će lakše prevazići strahove ako u porodici vlada atmosfera ljubavi, poštovanja, emocionalne stabilnosti. Važno je da znate da ne smijete biti previše zaštitnički nastrojeni, jer se samopouzdana djeca lakše oslobađaju strahova. Dijete se treba osjećati sigurno, ali nikako da bude potpuno oslonjeno na vas.&nbsp;

Kada prepoznate takvu reakciju, nikada nemojte vikati ili grditi dijete, već saznajte šta ga je uplašilo

Mališani se plaše svega i svačega, u zavisnosti od uzrasta

Kako nadjačati i otjerati čudovišta iz ormara

Kako bebe <a href="https://bebe.avaz.ba/tag/19745/vid" style="font-weight: bold;">vide</a>&nbsp;svijet oko sebe? Istraživači su, kombinirajući tehnologiju, matematku i prethodno znanje o vizuelnoj percepciji beba, uspjeli odgonetnuti kako izgleda okolina gledana bebinim očima.&nbsp; Otkrili su da bebe stare samo nekoliko dana mogu percipirati lica odraslih, a mogu i razlikovati izraze lica, ali na maloj udaljenosti. Što je udaljenost od bebe veća, njoj lice osobe postaje zamagljenije.
Istraživanja su pokazala i da <a href="https://bebe.avaz.ba/tag/26320/novorodence" style="font-weight: bold;">novorođenčad</a>&nbsp;mogu imitirati izraze lica roditelja već prvih dana života, prije nego što im se vid toliko razvije da mogu zapažati detalje iz okoline. Naučnici navode da je ključ u pokretima.

Dalje otkrivaju da je bebama lakše prepoznati osobu kada se kreće i pomjera, nego kada miruje.

Studija je provedena tako što su snimili promjene nekoliko facijalnih ekspresija različitih lica, a zatim su i odraslima pokazali snimak. Smatrali su da, ukoliko oni nisu u stanju prepoznati je li osoba sretna, ljuta, iznenađena ili ima neutralan izraz lica, neće ni bebe.&nbsp; 
Odrasli su dali tačne odgovore za izraz lica kada su gledali snimak na udaljenosti od 30 centimetara, dok je teže bilo kada su ga gledali na udaljenosti od 120 centimetara.

Što je udaljenost od bebe veća, njoj lice osobe postaje zamagljenije

Novorođenčad mogu imitirati izraze lica roditelja

Kako beba vidi svijet oko sebe

Svaki novi roditelj osjeća teret i obavezu da mu dijete prespava cijelu noć.&nbsp; Ali, to nije dobro, barem ne u prvim sedmicama bebinog života. Ljekari savjetuju da <a href="https://bebe.avaz.ba/tag/26320/novorodence" style="font-weight: bold;">novorođenčad</a>&nbsp;ne bi trebala prespavati cijelu noć bez buđenja.&nbsp;

Novorođenčad trebaju jesti minimalno svaka tri-četiri sata, jer ako su dugo bez mlijeka, brzo dehidriraju i opada im nivo šećera u krvi.

Ako još beba ima žuticu, morate je buditi&nbsp;<a href="https://bebe.avaz.ba/tag/20799/dojenje">dojiti</a>&nbsp;što češće. Jer, majčino mlijeko ima laksativni efekt na bebu a ona se na taj način oslobađa viška bilirubina koji je uzrok žutice. Česti podoji utjecat će na njen brži i lakši oporavak.&nbsp;

Dojenje prema utvrđenoj satnici se ne prakticira posebno u prvih šest sedmica, dok se lučenje mlijeka ne stabilizira i dok beba ne počne napredovati.


Često stavljanje bebe da doji podstiče stvaranje prolaktina u maminom organizmu, što utječe I na povećanje količine mlijeka. Novorođenče treba nježno razbuditi blagom masažom stopala ili presvlačanjem, a zatim ga podojiti.

U prvim sedmicama, noć je veoma važno vrijeme za jelo. Bebe po rođenju nemaju dovoljan kapacitet želuca i ne mogu dovoljno pojesti navečer, da im bude dovoljno tokom noći.



U prvim danima bebe se najčešće noću bude zbog gladi. Ali, slabašnije bebe, ili one koje imaju žuticu ili nizak nivo šećera u krvi teško se razbuđuju i ne mogu se probuditi čak ni ako su gladne. Zbog toga je važno da ih roditelji bude.&nbsp; 
Nakon šest sedmica, bebu možete pustiti da preskoči noćni obrok i da spava do jutra.

Novorođenčad trebaju jesti minimalno svaka tri-četiri sata

Novorođenče budite noću da doji

<a href="https://bebe.avaz.ba/tag/15302/dijete">Dijete</a> do predškolskog uzrasta čuje riječ "ne" nevjerovatnih 400 puta dnevno, tako barem kažu eksperti. To je ne samo zamorno za vas kao roditelja, nego može biti izuzetno štetno za dijete.&nbsp;Prema dosadašnjim studijama, djeca kojoj se stalno ponavlja ova riječ stiču oskudne jezičke vještine u odnosu na djecu čiji roditelji imaju pozitivniji odnos.
U svemu tome krije se i druga opasnost: ukoliko stalno ponavljate "ne," ta riječ gubi na svojoj efikasnosti, upozoravaju stručnjaci.

Šta je to što kao roditelj možete učiniti da biste djetetu rekli "ne" na neki drugi način? Dajemo vam pet sugestija pa pokušajte.&nbsp;

U kupovini ste, a dijete počinje s uobičajenom “torturom”. Ne želi izaći iz supermarketa dok mu ne kupite slatkiše. Vaša prva reakcija je otprilike: "Nema slatkiša prije večere." Njegova reakcija - ukopa se i ne možete ga pomjeriti. Sada kažete nešto oštrijim tonom “ne”. To je već znak za nastup gnjeva tog malog slatkog bića. Zvuči vam poznato?&nbsp; 

Većina djece ne razumije ili ne shvata razlog za određena pravila ako se ona temelje isključivo na toj maloj negaciji.


Ne preostaje vam ništa drugo nego pokušati ovo čarobno "ne" preformulirati u "da". Neka to otprilike izgleda ovako - recite svom malom nevaljalku: "Nema problema, dobit ćeš svoj omiljeni slatkiš za večeru, ali idemo sada prvo kupiti jabuke."&nbsp; 
Razmišljajte o pokušaju da djetetu “otvorite oči”, odnosno da mu ukažete zašto vas njegovo ponašanje nervira. Možda tako što ćete reći: "Vrijeđaš sto kada lupaš po njemu i ja sam vrlo tužna zbog toga. Molim te prestani."


Mada vam se to može učiniti bezuspješnim i besmislenim kada su u pitanju mala djeca, nije tako, jer i to je način da dijete poučite nečemu.

Vaš nestaško odlučio je poigrati se loptom baš u dnevnoj sobi. Umjesto da kažete: "Ne! Nema igranja u sobi," recite mu: "Loptu možeš kotrljati po podu u sobi ili još bolje igrati se loptom izvan kuće, gdje je možeš slobodno bacati i šutati."&nbsp; 

Zašto je ovo dobar način? Nuđenjem različitih opcija pomažete svom djetetu da se osjeća kao neko ko vlada situacijom, neko ko ima određenu moć. Za djecu dobi od jedne do tri godine ovo predstavlja podsticaj za pravljenje odabira među ponuđenim opcijama, što postepeno doprinosi razvoju osjećaja samostalnosti i vlastite sposobnosti, tvrde eksperti. Ali, i tu treba biti oprezan i ne nuditi previše opcija, za djecu ove dobi dovoljne su dvije.

Vaš trogodišnji sin uporno gurka i udara svoju malu sestru. Vaša prva i uobičajena reakcija je: "Ne, prestani." A upitajte se zašto bi?&nbsp; 



Neka djeca neće prestati ni nakon brojnih ponavljanja jer uopšte ne znaju šta bi to mogla raditi umjesto toga.&nbsp;



Umjesto zabrane, priskočite dječaku upomoć i recite mu: "Poljubi sestricu," ili nešto slično, tako ćete pomoći i sebi i njemu. Ili, recimo, ukoliko vaš dječačić svim silama pokušava udarati mačku, recite mu: "Polako, nježno," jer će tako početi maziti macu i neće je više udarati. Ponavljajte to nekoliko puta, počnite je i sami maziti i zasigurno će upaliti.&nbsp; 



Slično je i sa nekim drugim potezima tih malih bića koja vas ponekad izluđuju. Istina je da djeca vrlo često tako nešto rade potpuno nesvjesno i nenamjerno. Jednostavno moraju uvijek biti u pokretu. Pokušajte ih umiriti i na ovaj način, pomalo šaljiv ali nerijetko uspješan. Recite mu: "Kaži svojoj nozi da prestane!" Spustite ruku na dječiju nogu govoreći: "Smiri se, ti mala nestašna" i uvjerit ćete se da čak i ovo ima efekta.

Djeca spoznaju značenje riječi "ne" uglavnom kroz ton kojim je roditelji izgovaraju. Ne mora biti tako, jer sve to možete reći i na drugi način, to jest ne morate koristiti to zapovjedničko "ne" da biste postigli isti efekat.&nbsp; 



Ostavite taj oštri ton za neke situacije koje to istinski zahtijevaju. Isto tako nerijetko i vaš pogled može mnogo toga reći, dijete iz pogleda može shvatiti da vam se ne dopada ono što radi.&nbsp; 



Ne upadajte u vlastitu zamku tako što ćete dijete ponekad pokušati zabaviti nečim što će vas kasnije nervirati. Budite dosljedni i nastojte svakako izgraditi odnos u kojem ćete oboje uživati i koji će vam obezbijediti mnogo bolje razumijevanje s djetetom.

Djeca zaista mrze riječ ne, a zasigurno je ne volite ni vi. Ali kako ih naučiti lijepom ponašanju i sačuvati od eventualnih povreda, padova i slično?

Neka djeca neće prestati i nakon brojnih ponavljanja

Koliko puta dnevno kažete NE

Veoma je važno da <a href="https://bebe.avaz.ba/tag/17331/beba" style="font-weight: bold;">beba</a>&nbsp;provodi dovoljno vremena na tvrdoj podlozi, odnosno na podu, jer će to utjecati na kasniji razvoj motorike nogu, ruku, leđa i trupa djeteta. O tome će ovisiti i kakvo će dijete imati držanje i kako će se kretati kada prohoda.Kada tek rođenu bebu stavimo na stomak, ona će moći okrneuti glavu s jedne na drugu stranu. S mjesec dana moći će glavu kratko držati podignutom, a s tri mjeseca beba će se oslanjati na podlaktice i posmatrat će okolinu.

Najbolje je da beba od četvrtog mjeseca bude na podu jer je to period kada počinje da se sama okreće s leđa na stomak. 
Na podu će im to biti najlakše, jer tu imaju dovoljno prostora, a nema ni rizika da bi mogle pasti.

Kada će beba početi <a href="https://bebe.avaz.ba/tag/27689/puzanje" style="">puzati</a>&nbsp;i hodati zavisi od procesa koji se odvija u njenom mozgu, a od kojeg zavisi kada će mozak početi upravljati mišićima.&nbsp;
Na procese razvoja mozga ne možemo utjecati, ali na snagu i koordinaciju velikih grupa mišića možemo. Zato je važno okruženje u kojem beba boravi, a najbolji za to je boravak na podu. Ako je beba provodila dovoljno vremena na podu, oko osmog mjeseca će propuzati ili će moći samostalno sjesti.

O tome će ovisiti i kakvo će dijete imati držanje i kako će se kretati kada prohoda

S tri mjeseca beba će se oslanjati na podlaktice i posmatrat će okolinu

Važno je da beba provodi dovoljno vremena na podu

Djeca ne razumiju pojam broja, a u računanju vremena sve se svodi upravo na brojeve. Polazi se od nule, umjesto od broja jedan, <a href="https://bebe.avaz.ba/tag/28628/sat" style="font-weight: bold;">sat</a>&nbsp;ima 60 minuta, svaka minuta 60 sekundi, dan 24 sata…&nbsp;

Zatim, postoje satovi s kazaljkama, razmak između dva broja na satu iznosi ili pet minuta ili cijeli sat (u zavisnosti da li gledate šta pokazuje velika ili mala kazaljka…), a postoje i digitalni satovi…


U predškolskom uzrastu ne opterećujte se matematikom. Dijete u početku neće znati dovoljno matematičkih pojmova da bi razumjelo činjenice kao što su: minuta ima 60 sekundi, sat ima 60 minuta. Umjesto toga, predstavite mu sat kao igru.&nbsp;

Govorite u onim odrednicama koje dijete može razumjeti. Pronađite neku aktivnost koju dijete poznaje, koja je dio njegovog svakodnevnog života, i onda razgovarajte o njenom trajanju. 


"Koliko traje dok se pojede sladoled?, Koliko traje tvoj omiljeni crtani film?, Koliko dugo spavamo?"... Vježbajte na ovaj način prvo uviđanje da li je nešto kratkotrajno ili dugotrajno.&nbsp;

Napravite sat od kartona s pomičnim kazaljkama. Igrajte se. Kada postavite kazaljke u određeni položaj, razgovarajte s djetetom šta radite u to doba dana. 



Pitajte se međusobno i odgovarajte sve dok ono ne shvati da se u svakom danu dešava nešto drugo, a da često upravo ritam i dinamika tih događaja zavise od sata. "Kada krećeš u vrtić?", "U koliko sati ručamo?".

Pitajte se međusobno i odgovarajte sve dok ono ne shvati da se u svakom danu dešava nešto drugo, a da često upravo ritam i dinamika tih događaja zavise od sata

Kako naučiti dijete koliko je sati

Postoje stanja koje se najjače i uglavnom manifestiraju tokom spavanja, a prilikom kojih dolazi do poremećaja disanja u snu i snižene opskrbe tijela kisikom.&nbsp;&nbsp; 
Posljednjih godina ljekari sve više dijagnosticiraju poremećaje disanja u snu koji se javljaju usljed smanjenog protoka zraka kroz gornje dišne puteve, tzv. sindrom opstrukcijske apneje u snu - SOAS.&nbsp;

Taj se poremećaj javlja i kod <a href="https://bebe.avaz.ba/tag/15302/dijete">djece</a>&nbsp;i kod odraslih, ali su im uzroci različiti. Za vrijeme takvih epizoda dolazi kratkotrajno do snižene opskrbe krvi i tkiva kisikom, smetnji sna, poremećaja rada srca.&nbsp; 

Duži i kasniji efekt smanjenog disanja mogu biti umor, smetnje ponašanja, čak se može razviti visoki krvni pritisak i bolest srca. Neprepoznat i neliječen SOAS, može dovesti do trajnih, pa i životno opasnih posljedica. Procjenjuje se da se javlja u jedan do tri posto djece predškolske i rane školske dobi.&nbsp;&nbsp;

Nastanak opstruktivne apneje u snu ima nekoliko mogućih uzroka. Kod djece je najčešće vezan uz povećano limfatično tkivo koje se nalazi na stražnjem zidu nosa, te na ulazu u ždrijelo (krajnici i treći krajnik).&nbsp;&nbsp;

Druga stanja koja dovode do opstrukcije gornjih dišnih putova u snu su znatno rjeđa; radi se o djeci koja imaju poremećaje u građi lica i nosne šupljine (npr. kod sindroma Down, male donje čeljusti itd.).


Smetnje u svim slučajevima nastaju zbog nemogućnosti održavanja gornjih dišnih puteva otvorenim za vrijeme spavanja, usljed male veličine, sniženog tonusa mišića i poremećaja koordinacije disanja.

Time se razvija začarani krug u kojem dubok san dovodi do djelomičnog ili potpunog zatvaranja dišnog puta, prestanka ili značajno smanjene struje zraka, te snižene opskrbe kisikom za kraće vrijeme.&nbsp;&nbsp; 


To, opet, za posljedicu ima promjene pritiska plinova u krvi, koje uzrokuju "uzbunu" - aktivira se pojačano disanje, buđenje iz sna ili prijelaz u stanje plitkog sna, kada se pojačava tonus mišića, otvaraju se dišni putovi, te se uspostavlja normalna cirkulacija zraka i izmjena plinova. Uspavljivanjem se krug ponovno aktivira.&nbsp;&nbsp;


Epizode opstrukcijske <a href="https://bebe.avaz.ba/tag/42723/apneja" style="font-weight: bold;">apneje</a>&nbsp;javljaju se najčešće u ranim jutarnjim satima. Za razliku od odraslih, kod kojih je SOAS često povezan s debljinom i povišenim krvnim tlakom, u djece je najčešća normalna tjelesna težina, premda se u izrazito debele djece vjerovatnost javljanja opstrukcije u snu znatno povećava. 



Kod djece koja imaju problem opstrukcijske apneje u snu najčešće se javlja hrkanje, više manje trajno disanje na usta te izrazit nemir u spavanju s čestim buđenjem ili bez njega.&nbsp;&nbsp;


Djeca sa SOAS-om imaju značajno više fenomena u snu kao što su hodanje ili govor, noćne more, sjedenje u krevetu.

Danju djeca nemaju posebne poremećaje disanja, a smetnje koje se primjećuju su dnevna pospanost kod nešto starije djece (npr. dijete zaspi pred televizorom tokom poslijepodneva), ili, u male djece, umor koji se može očitovati hiperaktivnošću, agresijom, impulsivnim ponašanjem, ispadima.&nbsp; 



Kod starije djece se primjećuje slabija koncentracija tokom dnevnih aktivnosti i lošiji uspjeh u školi. Dugotrajno prisutne smetnje mogu dovesti do opterećenja srca i promjena na krvnim žilama pluća, pa i zaostatka u tjelesnom rastu.&nbsp;&nbsp; 



Postavljanje dijagnoze SOAS-a nije sasvim jednostavno, stoga što nedostaju simptomi u budnom stanju, što se često niti ne zna hrče li dijete tokom spavanja, tim više što je za opstrukcijsku apneju tipično da se javlja u zadnjoj trećini noći, a hrkanje ne mora biti izrazito. 




Osim toga, samo manjina djece koja hrču ima značajne smetnje koje su odraz opstrukcijske apneje.&nbsp;

<h2>Operacija - najuspješnije i najjednostavnije liječenje</h2>

Najuspješnije i najjednostavnije liječenje SOAS-a predstavlja operativno odstranjenje adenoidnih vegetacija i ždrijelnih tonzila, tzv. krajnika (tonziloadenotomija), koji, ujedno, predstavljaju najčešći uzrok poremećaja.&nbsp;&nbsp; 




Nakon toga u većine djece potpuno nestaju svi simptomi. U slučaju da tonziloadenotomija ne daje odgovarajući rezultat, započinje se davanjem kisika tokom noći preko nosnih nastavaka, što također daje vrlo dobre rezultate u neke djece, no ta je terapija prvenstveno korisna u odraslih, pretilih bolesnika.&nbsp;&nbsp;

<h2>Dijagnoza - u laboratoriju za san</h2>

U visokospecijaliziranim laboratorijima za proučavanje sna provode se pretrage koje uključuju praćenje moždane aktivnosti, krvni tlak, puls i zasićenost krvi kisikom, uz popratno hrkanje i smetnje prolaska zraka gornjim dišnim putovima.&nbsp;&nbsp; 





U nas ne postoji niti jedan takav laboratorij koji bi provodio dijagnostiku poremećaja disanja u snu u djece, ali je na bolničkom odjelu moguće provesti dijagnostiku u nešto jednostavnijem obliku.

San je važan faktor normalnog tjelesnog i psihičkog razvoja u djece

Problemi se uglavnom javljaju dok dijete spava

Zašto dijete u snu diše na usta

Zašto <a href="https://bebe.avaz.ba/tag/17331/beba" style="font-weight: bold;">bebe</a>&nbsp;odjednom počnu <a href="https://bebe.avaz.ba/tag/19476/plac">plakati</a>, čemu se smiju od uha do uha i zašto počnu plakati odmah nakon toga, pitanja su koja ne postavljaju samo roditelji.&nbsp;&nbsp;

Djeca sposobnost mišljenja koriste čim se rode. Zato je i dobro znati o čemu razmišljaju. Osim što će vam pomoći da bolje upoznate svoje dijete i odredite šta voli, a šta ne, ako znate o čemu razmišlja, znat ćete kako ga potaknuti, podržati ili dodatno proširiti njegove mentalne sposobnosti. 

U prvim mjesecima preovladava proces zbližavanja između vas i vašeg djeteta, što će, između ostalog, imati ogroman utjecaj na njegov budući emocionalni razvoj.&nbsp;&nbsp;
Dijete ima potrebu da se zbliži s vama, i ta potreba preovladava u prvim sedmicama života. Iako ne može prepoznati osmijeh do drugog mjeseca, već sa šest sedmica beba će na vaš osmijeh odgovoriti osmijehom. Dakle, svjesna je napetosti mišića vašeg lica i promjene glasa. Zato je u ovom periodu važno bebi staviti do znanja koliko je volite, i to ne samo riječima. 

Zbližite se kroz dodire, osmijehe, zagrljaje i poglede pune ljubavi. Možda vam se ne čini tako, ali bebica će sve to osjetiti, a emocionalna toplina koju joj pružate umirit će je i obogatiti vaš odnos.&nbsp;&nbsp;

Iako novorođenčad ne raspoznaje oblike, netačno je da vidi samo mutno i konfuzno, kako se nekada mislilo. Dječije oko ima posebne ćelije, kojima raspoznaje boje. Tako najlakše uočava predmete s potpunim kontrastom (crno-bijelo), ali vidi i svijetlije osnovne boje - crvenu, žutu i plavu.&nbsp;&nbsp; 

Zato je dobro da beba bude okružena raznobojnim predmetima koji će poticati njenu percepciju. Zidove sobe slobodno ukrasite šarenim tapetama jarkih boja ili na jednobojne zidove stavite slike. Radoznalost i percepciju dodatno će potaknuti i raznobojne igračke okačene iznad krevetića, kao i slikovnice primjerene uzrastu.&nbsp;&nbsp;

Iako beba još ne govori, itekako je željna komunikacije. Upravo zato se služi širokom paletom zvukova koji vas često zbunjuju. Osim plača, kojim obično aludira na to da želi jesti, spavati ili čeka da joj promijenite pelene, beba proizvodi i mnoge nježne zvukove kada želi reći da je smirena i sretna.&nbsp;&nbsp; 


Ona, dakle, komunicira, a isto to očekuje i od vas. Imajte na umu da je za nju ovaj svijet potpuno novo mjesto. Jednostavno voli kada joj pričate, makar to bilo i objašnjavanje kako ćete joj sada obuti čarapice. Jednostavni razgovori pomažu djetetu da se srodi s idejom naizmjeničnog govora. Svakodnevna čavrljanja pružaju mu dragocjene prilike za poboljšanje vještine naizmjeničnog komuniciranja.&nbsp;&nbsp;

Možda niste sigurni o čemu dijete razmišlja dok plače, ali možete biti sigurni da želi reći samo jedno: "Dođi ovamo, što prije možeš". Plač shvatite kao njegov prirodan način sporazumijevanja i učinite za njega najviše što možete, bez obzira na činjenicu da niste sigurni šta mu se mota po glavi.&nbsp;&nbsp; 



Ali, kao i svaka druga neverbalna komunikacija, i ova uključuje govor tijela, a prema nekim psiholozima, kada je u pitanju vaše dijete, na nju otpada 55 posto značenja. Pokušajte naučiti čitati govor njegovog tijela povezan s plačem.&nbsp;&nbsp; 



Tako, ako bebu nešto boli, plač će biti prodoran, gotovo nalik vrištanju. Utihnut će tek toliko koliko bebi treba da uzme vazduh, nakon čega će ponovo početi vrištati. Ako se osjeća usamljeno, jer mu niste u vidnom polju, plač će biti više tugaljiv nego glasan, dok plač kojim vam daje do znanja da želi jesti obično ima obrazac koji se ponavlja, pri kojem beba neutješno plače i ubrzano maše rukama i nogama

Na osnovu plača, gugutanja i pogleda pokušajte razumjeti šta vam govori vaše dijete

U prvim mjesecima preovladava proces zbližavanja između vas i djeteta

Kako znati šta vam beba pokušava reći

I vaše dijete uživa u dosta raširenoj navici <a href="https://bebe.avaz.ba/tag/25377/sisanje-palca">sisanja palca</a>. Da li imate razloga za zabrinutost - odgovor ćete naći u tekstu koji slijedi.&nbsp;

<h2>Da li je sisanje palca normalno?</h2>

Odgovor je pozitivan, jer riječ je o sasvim normalnoj i moglo bi se reći uobičajenoj pojavi kod beba i male djece. Prirodni instinkt sisanja palca jednostavno utječe na neke bebe da već tokom prvih mjeseci života počinju sa ovom navikom.&nbsp; 
Ponekad počinju i prije rođenja, dakle, u majčinoj utrobi. Bebe također mogu uživati u sisanju ostalih prstiju, šake ili drugih predmeta koji su im nadohvat ruke, kao što su recimo dude.&nbsp;

Bebe imaju urođenu potrebu sisanja, koja obično opada nakon šestog mjeseca života. Međutim, veliki broj beba sisa palac da bi se same umirile. Takve bebe i mala djeca nalaze utjehu u sisanju palca kada su gladne, uplašene, uznemirene ili pospane.&nbsp; 

Otprilike 70 do 90 procenata dojenčadi sisa palac. Većina ih prestaje sa ovom navikom u dobi od tri do šest godina.&nbsp;

<h2>Da li sisanje palca može uzrokovati bilo kakve probleme?</h2>

Ukoliko dijete dugo upražnjava ovu naviku, to može uzrokovati razvoj određenih dentalnih problema. Sisanje palca može uzrokovati razvoj malokluzije, to jest poremećaj normalne okluzije (zagriza).&nbsp; 


Malokluzija obično nestaje kada dijete prestane sisati palac. Međutim, ukoliko dijete predugo upražnjava ovu naviku, obično je za nastale dentalne probleme neophodan ortodonski tretman.&nbsp; 


Djeca koja dugo sisaju palac nerijetko imaju i probleme u govoru, što se može manifestirati na različite načine.

Sisanje palca kod djece mlađe od četiri godine obično ne predstavlja nikakav problem. Međutim, ukoliko se ove navike ne mogu osloboditi ni sa četiri ili pet godina, mogu nastati dentalni ili govorni problemi koje smo već pomenuli.




U rijetkim slučajevima sisanje placa nakon navršene pete godine predstavlja reakciju djeteta na emotivne ili neke druge probleme, kao što je anksioznost. Dijete koje se susreće sa ovakvim problemima će vjerovatno trebati pomoć stručnog lica.&nbsp;

<h2>Na koji se način liječi problem sisanja palca?</h2>

Većina eksperata preporučuje ignoriranje pojave sisanja palca kod predškolske ili mlađe djece, iz prostog razloga što većina djece sama prestane sa ovom navikom.&nbsp;





Pojavu sisanja palca treba liječiti kod djece u sljedećim slučajevima:&nbsp;





- Ukoliko se vuku za kosu, pogotovo ako je riječ o djeci dobi od 12 do 24 mjeseca;&nbsp; 




- Kada djeca nastave sa ovom navikom nakon navršenih četiri ili pet godina;&nbsp; 




- Ukoliko samo dijete traži pomoć za odvikavanje od ove navike;&nbsp; 




- Ukoliko kod djece dođe do razvoja dentalnih ili govornih problema;&nbsp; 




- Ukoliko su uznemirena, jer ih druga djeca zadirkuju zbog ove navike.&nbsp;

Odvikavanje od sisanja palca obično se može provesti kod kuće, a podrazumijeva aktivno učešće roditelja koji uspostavljaju određena pravila. Jedan od načina je i nagrađivanje djeteta ukoliko se trudi da se odvikne od ove navike. Kod starije djece je odvikavanje lakše, jer su djeca od pet ili više godina sposobna da shvate negativne efekte ove navike. A postupite ovako:&nbsp;





1. Razgovarajte otvoreno s djetetom o štetnosti ove navike.&nbsp; 





2. Pokušajte ih odviknuti stavljanjem rukavica na ruke ili jednostavno umotajte palac zavojem. No, svakako, objasnite djetetu da ga na taj način ne kažnjavate nego ga pokušavate podsjetiti da je riječ o štetnoj navici.






3. Pokušajte i sa premazivanjem noktiju određenim sredstvima namijenjenim za tu svrhu, koja nisu otrovna, ali su gorkog i neugodnog okusa. Namažite nokat ovim premazom ujutro, prije odlaska u krevet ili kad god primijetite da dijete želi sisati palac. Ovaj je način odvikavanja najefikasniji ukoliko se kombinira sa nagrađivanjem.

Veliki broj beba sisa palac da bi se same umirile

Bebe i mala djeca nalaze utjehu u sisanju palca

Kada sisanje palca postaje problem

Sivim ćelijama, kao i svim ostalim dijelovima organizma, neophodne su hranjive supstance za razvoj i uspješniji rast <a href="https://bebe.avaz.ba/tag/20172/mozak">mozga</a>. To je posebno važno postići kod <a href="https://bebe.avaz.ba/tag/15302/dijete">djece</a>.&nbsp;Određena hrana koju bi djeca trebala češće jesti, može u ogromnoj mjeri pozitivno utjecati na moždane funkcije i pamćenje.
Mozak je, sam po sebi, jako zahtjevan ljudski organ i gotovo je uvijek "gladan", i to ne samo znanja već i ugljičnih hidrata iz hrane koju koristimo. Zato treba voditi računa o onome čime ga hranimo. Tako, ukoliko mu dajemo samo "brzu hranu", neminovno će se osjetiti i posljedice.

- Mlijeko i jogurt izuzetno su bogati proteinima i B vitaminima pa imaju presudnu ulogu u uvećanju moždanog tkiva, nerava i enzima.&nbsp; 
- Mliječni proizvodi (u raznim oblicima) imaju efekat kao i energetski - oni mozgu daju neophodni energetski "udarac" količinom proteina i ugljenih hidrata koje sadrže.&nbsp; 
- Naročito se preporučuje vitamin D, veoma bitan za nervni sistem i procese koji učestvuju u obnavljanju naših moždanih ćelija.&nbsp;

Ribe su nepresušan izvor masnih kiselina iz grupe omega-3, izuzetno bitnih za djecu, jer utječu na rast mozga i njegovo bolje funkcioniranje. Dokazano je čak da ljudi koji u većoj mjeri koriste ove kiseline bolje prolaze na testovima mentalnih sposobnosti.&nbsp; 

Svaki put kada djeci želite ponuditi ribu, neka vaš prvi izbor bude losos, jer je najbogatiji hranljivim sastojcima. I tunjevina obiluje masnim kiselinama, ali u mnogo manjoj mjeri, pa se zato preporučuje losos.&nbsp;

Pahuljice i zobena kaša poznate su veoma hranljive namirnice za mozak i sive ćelije. Bogate vlaknima, vrlo su korisne za malu djecu, jer drže mozak "sitim" tokom jutra i većeg dijela prijepodneva. Izvor su i nekoliko vitamina i minerala.&nbsp; 


Grah daje energiju koja potiče direktno iz proteina, a nudi i obilje vlakana, vitamina i minerala. Zbog toga je grah neprevaziđen u održavanju energije i misaonih funkcija djece. Pored graha preporučuju se i grašak i boranija.&nbsp;

Jaja obiluju proteinima, što je mnogima već odavno poznato. Žumance je naročito bogato kolinom - supstancom koja poboljšava pamćenje. Čak i ako vi niste neki ljubitelj jaja i žumanaca, uključite ih u dječije obroke, i to na razne načine.&nbsp; 



Dobar početak je da ono što se inače smatra dobrim doručkom - pržena jaja i tost - pokušate prebacit starijoj djeci za večeru.&nbsp;



Ovo su samo neke od namirnica koje se preporučuju za bolji rast i razvoj moždanih vijuga djece, a na vama je izbor načina njihove pripreme.&nbsp;

Naročito se preporučuje vitamin D, veoma bitan za nervni sistem i procese koji učestvuju u obnavljanju naših moždanih ćelija

Dječiji mozak ne smije biti gladan

Veoma se često dešava da u prehrani djece nedostaju neki važni sastojci. Ti neophodni hranjivi elementi su: kalcij, vlakna, magnezij, vitamin E i kalij&nbsp; 
Da li vaša djeca u prehrani dobijaju dovoljno <a href="https://bebe.avaz.ba/tag/42770/kalcij">kalcija</a>, vlakana, <a href="https://bebe.avaz.ba/tag/26491/magnezij">magnezija</a>, vitamina E i kalija, esencijalnih hranjivih elemenata? Ako ne dobijaju, pokušajte popraviti stanje.&nbsp;

Kalcij je glavni sastojak potreban za izgradnju kostiju. On doprinosi njihovom jačanju. Manje je poznato da je kalcij bitan i za zdrav krvotok.&nbsp;&nbsp; 

Dnevne potrebe djeteta za kalcijem variraju, u zavisnosti od godišta:&nbsp;

- Djeci od prve do treće godine života potrebno je 500 miligrama dnevno;

- Djeci od četvrte do osme godine potrebno je 800 miligrama kalcija;

- Djeci od devete pa sve do devetnaeste godine potrebno je 1.300 miligrama kalcija.


Treba znati da jedna čaša mlijeka sadrži oko 300 miligrama kalcija. Mnoga djeca, naročito tinejdžeri, ne vole mlijeko, pa unose u organizam znatno manje kalcija nego što im je potrebno. Umjesto mlijeka često piju razne voćne sokove i gazirane napitke.

Nedovoljno unošenje kalcija u djetinjstvu može se negativno odraziti na zdravlje u kasnijim godinama života. Poznato je da njegov nedostatak dovodi do osteoporoze i drugih bolesti kostiju.&nbsp;
Kako podići nivo unosa kalcija kod djece? Uključujte mliječne proizvode (sir, jogurt, kiselo mlijeko, pavlaku...) uz svaki obrok i birajte nemasne proizvode. Kao bonus, neke vrste mlijeka i jogurta sadrže i vitamin D, koji je neophodan za dobru apsorpciju kalcija.

Još jedan bogati izvor ovog elementa je sok od naranče sa dodatim kalcijem i vitaminom D.

Vlakna su najvažniji element za osjećaj sitosti i redovnu stolicu. Vlakna se nalaze u namirnicama koje jedemo na miru, kod kuće, u integralnim žitaricama, voću i povrću.&nbsp; 

Nedovoljan unos vlakana, u prvom redu, rezultira problemima sa probavom i vršenjem nužde, što je vrlo čest problem i najmlađih.&nbsp; 

Kako podići nivo unosa vlakana kod djece? Obavezno uvrstite voće i povrće uz svaki obrok, kao desert ili kao užinu. Čest ukusan i hranjiv doručak za vaše dijete neka budu cerealije sa jogurtom ili mlijekom.


Vitamin E je superheroj među hranjivim sastojcima. On je moćni antioksidant, borac protiv slobodnih radikala, značajan za normalno funkcioniranje metabolizma, pomaže u zaštiti od ultravioletnog zračenja, zagađenja zraka i dima cigarete.


Kako podići unos vitamina E kod djece? Hranu spremati na kvalitetnim biljnim uljima, na jelovniku imati često povrće tamnog lišća (špinat, blitva), starijoj djeci ponuditi za grickanje suncokretove sjemenke.&nbsp;

Magnezij ima ulogu u čak oko 300 tjelesnih funkcija odgovornih za rast i razvoj djeteta. Ovaj nevjerovatan mineral pomaže razvijoj normalnog mišićnog sistema, nervnog sistema i srčane funkcije.&nbsp; 



On je bitan za imunosistem, za produkciju energije i zdravlje kostiju. Procentualno, oko 50 posto magnezij nalazi se u kostima, a drugih 50 posto unutar ćelija i u krvotoku.&nbsp;

Evo koliko je magnezija potrebno djetetu svakog dana:





- Od prve do treće godine 80 miligrama;&nbsp; 



- Od četvrte do osme godine 130 miligrama;




- Od devete do četrnaeste godine 240 miligrama;




- Od četrnaeste do osamnaeste godine kod dječaka 410 miligrama;




- Od četrnaeste do osamnaeste godine kod djevojčica 360 miligrama.





Kako podići unos magnezija kod djece? Povećajte u ishrani količinu tamnozelenog povrća, kao i raznih koštunjavih plodova i sjemenki (sjemenke tikve), integralnih žitarica, graha...





Dobro izbalansirana prehrana dovest će do dovoljnog unosa magnezija kod djeteta.

I na kraju nešto o kaliju, mineralu koji je najznačajniji za rad srca. On je, isto tako, hranjivi sastojak važan za jake kosti, funkcioniranje mišića i sveukupnu energiju.





Kako povećati unos kalija kod djece? Putem redovnog unosa mliječnih proizvoda, kuhanog mesa i morskih plodova.&nbsp;

Kalcij je glavni sastojak potreban za izgradnju kostiju. On doprinosi njihovom jačanju

Nedovoljno unošenje kalcija u djetinjstvu može se negativno odraziti na zdravlje u kasnijim godinama života

Koliko im treba kalcija, a koliko vlakana

<a href="https://bebe.avaz.ba/tag/48837/mucanje">Mucanje</a>&nbsp;je najpoznatiji poremećaj govora, koji se manifestira ponavljanjem, produžavanjem, zastajkivanjem, umetanjem glasova, slogova ili riječi tokom govora. U težim slučajevima može doći i do potpunog prekida u verbalnoj komunikaciji.&nbsp;&nbsp;

Poremećeno je disanje i fonacija, a dijete je svjesno svog problema pa se onda javlja strah od govora. Prvi kritičan period za pojavu mucanja je između druge i treće godine, ali se oko 90 posto slučajeva javlja oko četvrte godine.


Djeca, uglavnom, prestanu mucati spontano, ako se porodica i okolina adekvatno ponašaju, u suprotnom, potrebna je pomoć logopeda. Do mucanja dolazi kada se istovremeno udruži više faktora, a nasljedni faktor ima do 60 posto utjecaja.

Istraživanja su pokazala da na mucanje utječu i određene hromozomske promjene. Mucanje mogu izazvati i stresne situacije kao što su polazak u vrtić ili školu. Razgovor s novom osobom koja predstavlja autoritet je provocirajući faktor za dijete koje ima predispoziciju za pojavu mucanja. 



Ako dijete počne mucati najbolje je da se obratite <a href="https://bebe.avaz.ba/tag/74636/logoped">logopedu</a>, ali postoje neke smjernice kojima mu i roditelji mogu pomoći:&nbsp;&nbsp;


- Utječite na dijete da smanji brzinu govora radi uspostavljanja pravilnog ritma; 



- Neka polako započinje izgovor glasova u riječi;



- Vježbajte s djetetom govor poput pjevanja.

<h2>Ne završavajte rečenicu umjesto njega</h2>

Mucanje se tri puta češće javlja kod dječaka nego kod djevojčica, a djeca s ovim problemom obično su vrlo inteligentna. 




Prema djetetu koje muca u razgovoru treba biti strpljiv i usmjeriti pažnju na ono šta govori, a ne kako to čini. Ne treba izbjegavati govorne situacije, ne završavati riječi ili rečenicu umjesto djeteta.&nbsp;

Usmjerite pažnju na ono šta govori, a ne kako to čini

Mucanje se češće javlja kod dječaka

<a href="https://bebe.avaz.ba/tag/17331/beba" style="font-weight: bold;">Bebin</a>&nbsp;plač velika je briga rodtelja, jer često ne znaju zbog čega <a href="https://bebe.avaz.ba/tag/19476/plac" style="font-weight: bold;">plače</a>&nbsp;ni kako da joj pomognu. Ipak, postoje razlozi zbog kojih se vaši mališani bune, iako to možda na prvi pogled ne primjećujete.

Problem s pelenom
 - Čak i ako nije potrebno promijeniti bebi pelenu iz nekih drugih razloga, možda joj je pelena previše tijesna i zato plače.&nbsp;
Komuniciraju s vama -
 Beba ne voli kada je ignorirate, a može joj biti i dosadno. Dajte joj novu igračku, otpjevajte pjesmu ili je uzmite u ruke kako bi se smirila.&nbsp;

Bol u stomaku - Kako bi im ublažili plinove koji ih muče, podignite ih da podrignu, a onda im lagano izmasirajte stomak ili ih spustite u krevetić. 


Spava im se
 - Svi smo loše raspoloženi kada nam se spava, pa tako i bebe.&nbsp;&nbsp; 

Hladno im je ili im je vruće
 - Dodirnite im šake, stopala, čelo i vrat, da vidite jesu li hladni ili topli. Prema potrebi, dodajte im ili skinite odjeću. 



Muče ih zubi
 - Problemi sa zubima mogu početi dosta prije nego što ih možemo vidjeti. Prstom masirajte bebine desni i dajte joj glodalicu.

Bebe prepoznaju promjene

Dojenje odlaže pojavu ekcema

Hod na prstima za ravna stopala

Kako nadjačati i otjerati čudovišta iz ormara

Kako beba vidi svijet oko sebe

Novorođenče budite noću da doji

Koliko puta dnevno kažete NE

Važno je da beba provodi dovoljno vremena na podu

Kako naučiti dijete koliko je sati

Zašto dijete u snu diše na usta

Kako znati šta vam beba pokušava reći

Kada sisanje palca postaje problem

Dječiji mozak ne smije biti gladan

Koliko im treba kalcija, a koliko vlakana

Mucanje se češće javlja kod dječaka

Zašto beba plače i kako je umiriti

Rast & razvoj

Bebe prepoznaju promjene

Dojenje odlaže pojavu ekcema

Hod na prstima za ravna stopala

Kako nadjačati i otjerati čudovišta iz ormara

Kako beba vidi svijet oko sebe

Novorođenče budite noću da doji

Koliko puta dnevno kažete NE

Važno je da beba provodi dovoljno vremena na podu

Kako naučiti dijete koliko je sati

Zašto dijete u snu diše na usta

Kako znati šta vam beba pokušava reći

Kada sisanje palca postaje problem

Dječiji mozak ne smije biti gladan

Koliko im treba kalcija, a koliko vlakana

Mucanje se češće javlja kod dječaka

Zašto beba plače i kako je umiriti