Još jedna godišnjica - sedamdeset deveta - proboja logoraša iz ustaškog koncentracionog logora Jasenovac 1945. godine obilježena je jučer. Dan kada su preostali preživjeli logoraši sakupili posljednje atome snage, njih 600 od 1.073, i pohrlili ka slobodi. Ustaše Nezavisne Države Hrvatske (NDH) mitraljezima su ih pokosili. Preživjelo ih je samo 117.To je bila hrabrost očajnika.Tačan broj ubijenih i danas je nepoznat, ali se barata brojkama između 80.000 i 100.000. Ubijane su čitave porodice, pa neke žrtve nije imao ko ni tražiti.Masovno su u logoru ubijani Srbi koji su živjeli u NDH, potom Jevreji i Romi. Likvidirani su i Hrvati koji se nisu slagali s ustaškom politikom, ali i antifašisti, partizani, Muslimani, i pripadnici manjina.Svima nam je žao.Kako je jučer poručio američki ambasador u BiH Majkl Marfi (Michael Murpy), prošlost se mora priznati, činjenice prihvatiti, a žrtvama mora biti odata počast i poštovanje.Naglasio je i da je BiH u prošlom stoljeću pretrpjela i previše tragedije, užasa i zla te, „da bi BiH išla naprijed, potrebno je da svi politički lideri u zemlji priznaju događaje iz prošlosti, ma koliko bolni bili“.Kako je dokazano međunarodnim presudama, mora se prihvatiti i da je u Srebrenici bio genocid, da su muškarci i dječaci ubijani samo zato što su se zvali drugačije od onoga što je za zločince bilo prihvatljivo i molili se drugom bogu. Ubijani su jer su bili muslimani. I nijedan pokušaj revizije historije to ne može promijeniti.Danima već slušamo kako se usvajanjem Rezolucije o genocidu u Srebrenici pokušava od Srba napraviti genocidan narod. Kao što su brojni zvaničnici već rekli, da ponovimo još jednom - ne postoji genocidan narod, već zločinci koji počine genocid. Sami sebi lijepe etiketu nečega što razumski zdrava osoba ne može ni pomisliti.Kome i zašto ne odgovara da 11. juli bude Međunarodni dan sjećanja na genocid u Srebrenici, da se osudi negiranje ovog užasa i veličanje onih koji su počinili to i učestvovali u tome, pitanja su koja će ostati bez konkretnih odgovora.Ali mi znamo, i vi znate šta se desilo u Srebrenici.

Prošlost se mora priznati, činjenice prihvatiti, a žrtvama mora biti odata počast i poštovanje

Hrabrost očajnika

Drama koju je u ovdašnjim političkim krugovima izazvalo uvrštavanje Rezolucije o genocidu u Srebrenici u dnevni red Generalne skupštine UN-a te pravi diplomatski, politički i medijski rat koji je uslijedio nakon te vijesti, mnogo više su otkrili o protivnicima njenog usvajanja nego o već poznatim i više puta potvrđenim presudama iz Haga.Najprije, istina boli, pa je tako snažna i sveobuhvatna reakcija dokaz da su je svjesni Banja Luka i Beograd, pa i Moskva, koja je uključena u lobiranje protiv ove rezolucije. Korištenje svih resursa s ciljem da se ugrozi podrška njenom usvajanju potvrda je da se radi o pitanju od vitalnog interesa za bh. entitet RS i susjednu Srbiju.Mobilizacija svih snaga da bi se spriječilo usvajanje odluke Generalne skupštine UN-a dokaz je i da su sva dosadašnja priznanja i izvinjenja najviših zvaničnika RS i Srbije bila samo izraz licemjerja, slabosti pred međunarodnim pritiskom ili pokušaja trgovine s ovako bolnim pitanjem. Narodna skupština Srbije je prije 14 godina usvojila deklaraciju „kojom najoštrije osuđuje zločin izvršen nad bošnjačkim stanovništvom u Srebrenici jula 1995. godine na način utvrđen presudom Međunarodnog suda pravde“. Zašto danas uzbuna pred prijedlogom da se 11. juli obilježava u cijelom svijetu i da se osudi negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca?!Pokušaji da se i današnji političari skriju iza naroda, poput presuđenih haških osuđenika koji su svoju nečasnu ulogu u historiji branili interesima naroda, padaju u vodu pred činjenicama. Ne postoje genocidni narodi, pa to nisu ni Nijemci zbog holokausta izvršenog pod nacističkim režimom, ni narod Hutu nakon genocida u Ruandi 1994., u kojem su za 100 dana ubijene stotine hiljada pripadnika manjinskog naroda Tutsi.Obje zemlje prošle su težak proces suočavanja s prošlošću, procesuiranja zločinaca, iskrenog suosjećanja s porodicama žrtava i pomirenja. Ožiljke nose do danas, ali postale su simboli ekonomskog napretka na dva kontinenta. Genocid u Ruandi počinjen je u isto vrijeme kada i onaj u BiH, a Ruanda je do danas postala ekonomsko čudo Afrike, drastično je smanjila stopu siromaštva, uvećala BDP, omogućila sigurnost svojim stanovnicima, a prije pet godina lansirala i svoj prvi satelit u svemir.

Pokušaji da se današnji političari skriju iza naroda, poput presuđenih haških osuđenika, padaju u vodu

Njemačka i Ruanda

Nakon Edina Džeke, Vedada Ibiševića, Sergeja Barbareza... BiH ponovo ima dva rasna golgetera u Njemačkoj. Dok je Ermedin Demirović noćna mora svih odbrana u Bundesligi, u „Cvajti“ je bez premca Haris Tabaković.Iako njegova Herta ne briljira, Tabakovića ništa ne može zaustaviti. Za vikend je ponovo bio dvostruki strijelac i sada na svom kontu ima 23 gola u 2. Bundesligi, čime se učvrstio na čelu liste strijelaca i pobjegao Kristosu Colisu (Christos Tzolis), koji ima tri pogotka manje.Tabaković je ljetos stigao u Berlin iz bečke Austrije za svega 500.000 eura. Onaj ko je predložio čelnicima Herte da ga dovedu napravio je sjajan posao, a Tabaković je isplatio svaki cent uložen u njegov dolazak.Igra sjajno, dobro sarađuje sa svojim saigračima, ali ono što je najbitnije – nemilosrdno trese protivničke mreže, ono zbog čega je i došao.Haris Tabaković rođen je 20. juna 1994. godine u švicarskom Grenhenu. Karijeru je počeo u Jang Bojsu, a igrao je još za Vil, Grashopers, Debrecen, Diosgjor, Lustenau, Austriju Beč, a od ovog ljeta je član Herte. Za reprezentaciju Bosne i Hercegovine odigrao je jednu utakmicu.

Nezaustavljivo rešeta protivničke mreže u „Cvajti“

Haris Tabaković: Ne mogu mu ništa

Narodna skupština Republike Srpske usvojila je na jučerašnjem zasjedanju dokument kojim se negira genocid u Srebrenici, a kasnije istog dana u Banjoj Luci je održan miting 'Srpska te zove' pod pokroviteljstvom predsjednika RS Milorada Dodika, povodom najavljenog glasanja o Rezoluciji o genocidu u Srebrenici pred Generalnom skupštinom UN-a. <h2>Podrška Rusije</h2>Ovi događaji su izazvali pažnju i svjetskih medija. Kako prenosi Glas Amerike, “separatistički lider bh. Srba Milorad Dodik” obratio se skupu u Banjoj Luci, priznavši da je ono što se desilo u Srebrenici bila “greška” i “veliki zločin”, ali je insistirao na tome da to “nije bio genocid”. Pozvao je Bošnjake da odustanu od rezolucije, u suprotnom “Srbi neće živjeti s njima u istoj državi”.Associated Press ističe kako su se na skupu u Banjoj Luci okupile hiljade bh. Srba koji su negirali genocid u Srebrenici uprkos presudama dvaju sudova Ujedinjenih nacija.Uz podsjetnik na masovno stradanje Bošnjaka u julu 1995., čiji su posmrtni ostaci bačeni u masovne grobnice i kasnije ponovno prekopani kako bi se sakrili dokazi o zločinu, AP ističe kako su sudovi u Hagu zločin u Srebrenici proglasili genocidom, i to prvim na tlu Evrope nakon Drugog svjetskog rata.Navodi se i to kako je skup organiziran u znak protesta protiv rezolucije o Srebrenici, koju podržavaju bošnjački političari u BiH uz brojne europske zemlje i Sjedinjene Države, dok se njenom usvajanju protive bh. Srbi i susjedna Srbija, koji imaju podršku Rusije i Kine.“Dodik je nepokolebljivo proruski orijentiran i suočen je sa američkim i britanskim sankcijama zbog svog separatizma. Putovao je u Rusiju i sastao se s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom uprkos invaziji na Ukrajinu i prkoseći Zapadu. Dodik je u svom govoru rekao kako se nada da će potencijalna pobjeda bivšeg predsjednika Donalda Trumpa na predstojećim američkim izborima stvoriti “drugačije uvjete u kojima ćemo nastupati”. Nije to pojasnio. Dodik je svoj govor završio uzvikom “Živjela Rusija!””, ističe se u AP-ovoj vijesti o dešavanjima u bh.entitetu.Američki ABC navodi kako je Dodik „u svom govoru rekao kako se nada da će potencijalna pobjeda bivšeg predsjednika Donalda Trampa na predstojećim američkim izborima stvoriti “drugačije uvjete u kojima ćemo igrati”. Nije pojasnio kako. Dodik je svoj govor završio uzvikom “Živjela Rusija!” – navodi se u analizi ovog medija.<h2>“Blizak saveznik ruskog predsjednika“</h2>AFP prenosi kako je skup održan pod okriljem masivne srpske zastave na ulicama Banja Luke, gdje su se hiljade odazvale “pozivu secesionističkog lidera bh. Srba Milorada Dodika”.Najgori pojedinačni zločin u Europi nakon Drugog svjetskog rata međunarodno je pravosuđe proglasilo genocidom, naglašava AFP, dodavši kako je Dodik negirao tu činjenicu više puta.- Godine 2007. Dodik, koji je bio miljenik Zapada kasnih 1990-ih, rekao je da “savršeno dobro” zna da je masakr bio “genocid”. Deceniju kasnije izjavio je “s punom sviješću” da “u Srebrenici nije bilo genocida”. Dodik, blizak saveznik ruskog predsjednika Vladimira Putina, redovno odaje počast ratnom čelniku bosanskih Srba Radovanu Karadžiću i komandantu njegove vojske Ratku Mladiću. Obojicu ih je sud UN-a osudio na doživotni zatvor za ratne zločine tokom sukoba u Bosni 1992.-1995., posebno zbog njihove uloge u Srebrenici - napominje se u tekstu.I Reuters je izvijestio o oba događaja, također uz podsjetnik na stav baziran na međunardnim presudama da je zločin iz 1995. u Srebrenici čin genocida.Servis Radio Slobodne Evrope na engleskom jeziku ističe između ostalog kako rezolucija ne spominje srpski narod niti kolektivnu odgovornost za genocid.

Dodik je svoj govor završio uzvikom “Živjela Rusija!” – navodi se u tekstu američkog ABC-a

Dodikova bruka odjekuje svjetskim medijima: Negira genocid, veliča Putina, priziva Trampa...

Ukrajinski golman Andrij Lunjin (Andriy Lunin) stigao je u Real Madrid na mala vrata 2018. godine. Kao anonimus je došao iz Zorije, pa je bivao posuđivan Leganesu, Valjadolidu i Ovijedu. Spletom okolnosti dobio je priliku i pokazao da je vrijedan Real Madrida.Kada su se povrijedili Tibo Kurtoa (Thibaut Courtois) i njegov zamjenik Kepa Arizabalaga, trener Reala Karlo Anćeloti (Carlo Ancelotti) nije imao izbora, nego da na gol pošalje Lunjina. Lunjin je sanjao o pravoj prilici u Real Madridu, a kada je ona došla - iskoristio je na najbolji način.Madriđani su u četvrtfinalu preživjeli silovite nalete Mančester sitija, a onda nakon penala pobijedili su i prošli dalje. Najzaslužniji za to bio je sjajni Lunjin. Imao je veliki broj intervencija tokom meča, a onda je u penal-seriji odbranio dva šuta.Kada je Luka Modrić promašio u prvoj seriji, činilo se da je Real u problemu, ali onda je na scenu stupio Lunjin i odbranio šuteve Bernarda Silve i Matea Kovačića.Lunjin živi najbolje dane svog života. Golman rođen 11. februara 1999. godine u Krasnogradu sada brani za Real. Prije velikog uspjeha s Realom plasirao se sa svojom Ukrajinom na Evropsko prvenstvo. Na tom putu je izbacio i Bosnu i Hercegovinu.

Dobio priliku nakon povreda Kurtoe i Kepe

Andrij Lunjin: Spasio Real

Sramotne i skandalozne tvrdnje izgovorili su jučer zastupnici u Narodnoj skupštini entiteta RS. Bez imalo empatije za žrtve i preživjele tokom agresije na BiH, posebno u Srebrenici. Ponavljaju laži jer se istine ili plaše ili stide. Kamo sreće da je ovo drugo.Izvršiti genocid nad jednim narodom, a onda nedjela ljudi koji pripadaju njihovom narodu, u ovom slučaju Srbima, pokušati pravdati vojnim sukobima, izgovarati gnusne laži da su brojke ubijenih Srebreničana i osoba iz okolnih sela izmišljene, da su u Potočarima „pokopani i živi“, da genocid nije dokazan, nema veze s civilizacijskim svijetom, sa suživotom, sa saosjećajnošću.Čuvaju svoje fotelje, to je jasno kao dan, posebno predsjednik RS Milorad Dodik, pa je opet pokrenuo temu nacionalizma, kao provjeren način da osigura da vedri i oblači dijelom države Bosne i Hercegovine. Opet ovaj, bosanski Srbin hoće da se otcjepljuju, opet traži referendume, opet ljude iz kuća povlači na ulice ne bi li ih svijet čuo kako oni, Srbi, ne mogu živjeti s Bošnjacima, ili uz Bošnjake.Hoće li iko prijaviti poslanike NSRS, s Dodikom čelu, za negiranje genocida u Srebrenici, što je zakonom kažnjivo? Hoće li Tužilaštvo BiH napokon raditi svoj dio posla u ovome pa podići optužnice? Nije mala stvar kada na televiziji, uživo, ljudi, koje je narod birao, negiraju genocid, negiraju više od 8.000 žrtva, mahom muškaraca i dječaka!Drage komšije, kome god se ne ostaje u BiH, bujrum - napustite je. Preselite se u Srbiju, Mađarsku, Rusiju, pa budite tamo bosanski Srbi. Jer nećete i ne možete biti ni Rusi, ni Mađari, ni Srbijanci. Ali nemojte da nas vraćate u prošlost i izazivate nove tenzije. Narod, koji zastupate, plaši se.Malo je onih koji će stati na prve linije da bi „branili“ nešto što je samo u vašim glavama, a da poslije ni za hljeba nemaju. Jer je to historija pokazala. Opametili smo se. Ne uvlačite tuđu djecu u nove sukobe, jer vi i vaša djeca sigurno nećete biti među vojnicima.Tek smo počeli punim plućima da dišemo nakon 90-ih.&nbsp;

Ne uvlačite tuđu djecu u nove sukobe, jer vi i vaša djeca sigurno nećete biti među vojnicima

Kamo sreće da se stide

U trenucima kada trpi žestoke kritike zbog nastupa njegove ekipe u Bundesligi (na diobi su 4. mjesta, op.a.), Edin Terzić, stručnjak rodom iz Bosne i Hercegovine, napravio je čudo.Odveo je Borusiju Dortmund u polufinale Lige prvaka, prvo za „Milionere“ još od 2013. godine, kada su igrali finale i izgubili od Bajern Minhena (2:1). Prošlo je 11 godina, a Terzić je uspio odvesti tim među četiri najbolje ekipe Evrope. Prvi je trener kojem je to uspjelo još od Jirgena Klopa (Jurgen Klopp).Kada su bile izvučene grupe, mnogi su unaprijed „prežalili“ Borusiju Dortmund. Međutim, Terzić i njegovi izabranici preživjeli su „grupu smrti“, izbacili Milan i Njukasl, a u polufinalu će igrati s PSG-om, s kojim su zajedno prošli grupu.I niko nije više zaslužio da se hvali od Terzića. On je vojnik kluba sa Signal Iduna Parka. Bio je asistent, a prvi put je za trenera postavljen 2020. kao privremeno rješenje. Potom je prebačen na funkciju skauta, pa tehničkog direktora. Iako je imao ponude Herte, Lajpciga, Bešiktaša..., ostao je vjeran Dortmundu.Prvi tim je ponovo preuzeo prošle godine, kada je Marko Roze (Marco Rose) dobio otkaz. Bio je na pragu osvajanja Bundeslige, prve nakon 11 godina čekanja, ali se san pretvorio u košmar. Međutim, Terzić i Borusija bili su jači od poraza, a sada su u polufinalu Lige prvaka.I na tom putu Terzić je nadmudrio Dijega Simeonea. Čovjek koji je majstor za nokaut-fazu ostao je na koljenima, dok je njegov Atletiko završio nastup u Ligi prvaka.Edin Terzić rođen je 30. oktobra 1982. godine u njemačkom Madenu, a vuče porijeklo iz Donjeg Vakufa. Uz BiH nije vezan samo porijeklom.- Volim Bosnu i Hercegovinu, pogotovo bosanski narod koji je uvijek veseo, nasmijan – rekao je Terzić ranije za „Avaz“. Terzić voli BiH, a ona se njime ponosi jer je on jedan uspješni Bosanac.

Odveo Borusiju među četiri najbolje ekipe Evrope

Terzić: Posljednji koji je ovo uspio bio je Klop

Edin Terzić: Bosanac napravio čudo

Vijest da će legendarni Sergej Barbarez sjesti na klupu fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine odjeknula je kao grom iz vedra neba.&nbsp;Kao što je i očekivano, masa je to sa zadovoljstvom dočekala. A ko i ne bi? Ovaj osjećaj je sličan onome kad se majci vrati njeno dijete s dugog puta. Samo što se ovo dijete nije javljalo, osim pokojom kratkom porukom, od dvije-tri riječi, čisto da znamo da je dobro i zdravo.Barbarez se od odlaska u zasluženu igračku penziju pojavljivao na trenutke, pa nestajao opet, ali, kada bi se po kuloarima pričalo o novom selektoru, vazda bi njegovo ime, tu negdje iza ćoška, „izvirivalo“. Sada san postaje java.Neki su ga nazivali pokerašem, izdajicom domovine, trenerom koji to nije, šta sve ne, kako bi nipodaštavali njegov značaj za našu reprezentaciju, ali i čitavu zemlju. Barem onom dijelu koji navija za BiH.Došao je Barbarez kad je najviše trebalo, milion puta dosad. Evo, milion i prvi put, stigao je. Sad, kad ima odriješene ruke, može se zadati na posao i uraditi nešto veliko.Znam da bih ja volio da mu to uspije…

Ovaj osjećaj je sličan onome kad se majci vrati njeno dijete s dugog puta

Barba, povedi!

Uprkos svim apelima i upozorenjima, pojedini bh. političari ne odustaju od stalnog dosipanja soli na rane, koje svakog proljeća budu ponovo otvorene obilježavanjem tužnih godišnjica i sjećanjima na dane smrti i stradanja.Dok svjedočimo užasima u nekim drugim dijelovima svijeta, dok bespomoćno gledamo kako je cijela planeta iskočila iz tračnica i pitamo se šta se desilo s ljudskim obrazom, međunarodnim poveljama i humanošću i ima li kraja razaranjima i patnjama nedužnih, pojedini domaći političari bezobzirno i bezobrazno se poigravaju s emocijama ljudi, stvarajući sve otrovniji ambijent u kojem će sve manje ljudi željeti da živi.Zbog njih, onakvih, nikakvih, prilike koje nakon dugo godina imamo, pružena ruka iz Evrope i obećana podrška razvoju ove siromašne zemlje, po svemu sudeći, još će neko vrijeme ostati na čekanju. Ohrabrujuće vijesti, poput one o uvođenju avionske linije između Mostara i Beograda, pa i o tako značajnom događaju kakav je Međunarodni sajam gospodarstva u Mostaru – koji je ove godine okupio gotovo 800 izlagača iz čak 30 država svijeta, ostaju nekako u drugom planu. A davno je bilo vrijeme da teme o međusobnom povezivanju, ekonomskoj i svakoj drugoj saradnji, zajedničkim projektima i uspjesima, konačno počnu dominirati našim javnim prostorom. U vremenu kada svijet razmišlja o zalihama hrane, plina i goriva, nema većeg nacionalnog interesa.Dok ogromnoj većini građana potrošačka korpa postaje nedostižna, ne postoji značajniji prioritet od unapređenja njihovog životnog standarda, a pozivati ih u sukob može svaka budala. Nadati se da građani, ne računajući stranačke botove koji putem društvenih mreža slijede svoje vođe, prepoznaju da im opasnost ne prijeti od komšija, već upravo od politika koje ih već godinama osiromašuju, međusobno konfrontiraju i izoliraju od normalnog svijeta.&nbsp;

Ohrabrujuća je vijest uvođenje avionske linije između Mostara i Beograda

Nacionalni interes

Pukovnik britanske vojske, komandir jedinice UNPROFOR-a tokom rata u srednjoj Bosni Bob Stjuart (Bob Stewart) svake godine dođe da oda počast nevinim žrtvama sela Ahmići kod Viteza. Prizori koje je tog 16. aprila 1993. godine, kada je u jednom danu zvjerski ubijeno 116 stanovnika, među kojima su bila i djeca od tri mjeseca do sedam godina, duboko su urezani u njegovo pamćenje.Jučer je u Ahmiće stigao s nekolicinom svojih vojnika iz tog perioda, a izraz njegovog lica tokom komemoracije u Memorijalnom centru dovoljno je kazivao o količini tuge koju osjeća i već 31 godinu nosi sa sobom. Poklonio se žrtvama i uputio izvinjenje u ime međunarodne zajednice koja je iznevjerila Ahmiće.Bob Stjuart je prvi međunarodni zvaničnik koji je u selo ušao nakon pokolja civila i, zahvaljujući njemu, istina o stravičnom zločinu nije mogla ostati sakrivena.U službi u snagama UNPROFOR-a, na čelu britanskog bataljona s oko 900 vojnika, bio je od 1992. godine. Jedan je od rijetkih oficira koji je drugačije shvatao svoju ulogu u Bosni, koji je razumijevao da su međunarodne snage tu kako bi štitile civile i nije se ustručavao upustiti se i u borbu kako bi spasio živote. I sam je bio na nišanu, tokom angažmana u BiH ubijeni su njegov vozač i prevoditeljica.

Prvi međunarodni zvaničnik koji je u Ahmiće ušao nakon pokolja civila

Bob Stjuart: Bolji dio svijeta

Bajern Minhen nas je navikao da osvaja titule u Njemačkoj, ali onda su se pojavili Ćabi Alonso (Xabi) i Bajer Leverkuzen.Španski stručnjak je stvorio mašinu koja je prekinula 11-godišnju dominaciju Bavaraca i koje se sada svi plaše.Kada je 5. oktobra 2022. preuzimao Bajer, tim je bio pretposljednji u Bundesligi, a sada u Leverkuzenu proslavljaju titulu prvaka, prvu u 120 godina postojanja kluba.I ne samo to. "Apotekari" su imuni na poraze. U Bundesligi imaju 25 pobjeda i četiri remija, a u igri su i za još dva trofeja.U finalu Kupa igraju s Kajzerslauternom, a u Evropa ligi su u četvrtfinalu.Možda i sezonu završe s tri trofeja. Bio bi to fantastičan kraj već sada najljepše priče evropskog fudbala ove sezone.

Srušio 11-godišnju dominaciju Bajerna

Ćabi Alonso: Napravio čudo

Nacrt rezolucije kojom se 11. juli proglašava Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici bit će predstavljen 17. aprila na zatvorenom sastanku u UN-u. O konačnoj rezoluciji, na kojoj se još radi, zemlje članice UN-a mogle bi se izjašnjavati na sjednici Generalne skupštine UN-a početkom maja. Rezoluciju sponzoriraju Sjedinjene Američke Države, Italija, Francuska, a, osim njih, na ovoj listi su i Njemačka, Albanija, Čile, Finska, Irska, Jordan, Lihtenštajn, Malezija, Nizozemska, Novi Zeland, Ruanda, Slovenija i Turska.Nakon što je Međunarodni krivični sud u Hagu u nizu slučajeva nedvojbeno utvrdio da je u Srebrenici počinjen genocid, usvajanje ove rezoluciji bit će još jedan korak da se ova činjenica dodatno utvrdi i sačuva kao opomena čovječanstvu za buduća pokoljenja, a žrtvi nakon svega pruži makar moralna satisfakcija.Najveći dio svijeta nema apsolutno nikakve dileme i nedoumica šta se desilo u Srebrenici i da je tamo počinjen stravičan genocid.No, ono što je prihvatio sav civiliziran svijet i dalje neće da prihvate Srbija i RS. Aleksandar Vučić upire i nogama i rukama da nekako spriječi usvajanje rezolucije, dok Milorad Dodik, s druge strane, prijeti (koji put po redu?) da će u slučaju da rezolucija bude usvojena Republika Srpska krenuti u nezavisnost?Poricanje je završni stadij genocida. Patologija u kojoj se zločin i dalje negira i sukobljava s ostatkom svijeta najveću štetu nanosi upravom tom srpskom narodu koji drži u okovima zablude, primitivizma, gnjeva i srama. Nije rezolucija ta koji srpski narod označava genocidnim, nego to upravo rade njihovi lideri odbijanjem da prihvate presuđenu i nedvojbeno utvrđenu činjenicu. Kao što ni presude za genocid nisu presude svim Srbima, ali jesu onim Srbima koji smatraju da su to presude svim Srbima.

Nije rezolucija ta koji srpski narod označava genocidnim, nego to upravo rade njihovi lideri odbijanjem da prihvate nedvojbeno utvrđenu činjenicu

Memorijalni centar Srebrenica-Potočari  

Opomena čovječanstvu

Da bi publici bilo dobro, njemu zna biti poprilično teško. I publici je zaista dobro na koncertima "Indexi i prijatelji“, iza kojih stoji producent Tomislav Kašljević.On je okupio gotovo 20 muzičara i pjevačkih zvijezda iz cijelog regiona i doveo ih u Bosnu i Hercegovinu na tri koncerta - u Sarajevu, Zenici i Banjoj Luci. S njima je publika otplovila u, mnogi će reći, bolja i ljepša vremena.Kašljević je idejni tvorac projekta koji traje već 18 godina i koji u cijelom regionu čuva uspomenu na legendarnu sarajevsku grupu „Indexi“.U respektabilnoj biografiji ovog Zeničanina sa zagrebačkom adresom je niz organizacija spektakularnih događaja. Prošle godine je u Sarajevo doveo svjetski spektakl „Jon Lord's Concerto for Group and Orchestra“, s megazvijezdom Brusom Dikinsonom (Bruce Dickinson) na čelu.On je, još 2009. godine, prvi doveo Stinga na ove prostore, zatim 2010. Paka de Lusiju (Paco De Lucia) u Sarajevo, 2020. godine „Gipsy Kingse“, također u Sarajevo. Potpisuje i „Sevdah u Lisinskom“, producira „Đurologiju“, radi s najvećim regionalnim zvijezdama, kao i s internacionalnim... Počeo je kao novinar u Zenici, a danas radi sa svjetskim zvijezdama.

Već 18 godina s "Indexima i prijateljima“ oduševljava regiju

Kašljević: Radi sa svjetskim zvijezdama

Tomislav Kašljević: Zbog publike bira teži put

Kompletna planeta uznemirena je nakon što je Iran u subotu navečer pokrenuo napad na Izrael.Kako su naveli, razlog je reakcija na izraelski napad na iranski konzulat u Damasku.Iran je napao bespilotnim letjelicama, krstarećim raketama i balističkim projektilima, no, zahvaljujući protuzračnom sistemu Izraela i pomoći njihovih saveznika, većina toga nije došla do ove države i šteta nije velika.Ono što budi izvjestan strah jeste da Izrael zasigurno ima nuklearno oružje, iako to svijetu nikad nije objelodanjeno, dok Iran decenijama radi na njegovom razvijanju.SAD i njihovi saveznici su godinama optuživali Iran da radi na razvoju nuklearnog oružja, dok je Iran tvrdio da obogaćuju uranij u naučne i mirnodopske svrhe.Javna je tajna da Izrael, s druge strane, ima to oružje, no oni nisu nikada sarađivali s IAEA-om i komisijom UN-a o radu s nuklearnim materijalima.Ukoliko dođe do upotrebe nuklearnog oružja, šteta ne bi prešla samo granice tih država i Bliskog istoka nego bi se mogla proširiti na kompletnu planetu, pa možda i uzrokovati njen kraj. Dodatno brine što bi se, u tom slučaju, u sve to, vrlo vjerovatno, uključile i druge velike sile.Sama svrha nuklearnog naoružanja nije nikada bila da bi se ono koristilo, nego da protivnike odvrati od napada.No, od samoodbrane do kolektivnog uništenja tanka je linija. O tome govori i nezvanični izraelski plan naziva „Samsonova opcija“, koji pojednostavljeno znači: „Ako mi budemo ugroženi, kompletan region će biti sravnjen sa zemljom.“Iako niko ne spominje nuklearno oružje kao jednu od opcija, jasno je da treba imati mjere opreza, pogotovo kada se uzme u obzir da takve zemlje u prošlosti nisu direktno ratovale.SAD i Rusija već decenijama odmjeravaju snage preko trećih država, čemu svjedoči i kompletan Hladni rat, ali i aktuelna situacija u Ukrajini.Stoga, opreza nikad dosta, jer svijetu ne treba još jedna Kubanska kriza, koja je vrlo lako mogla drugačije završiti. Ako dođe do toga, već će biti kasno.

Svijetu ne treba još jedna Kubanska kriza, koja je vrlo lako mogla drugačije završiti

Opasnije nego što se misli

"Imali smo i većih problema, pa ih nismo riješili“. Ovaj citat, samo jedan od legendarnih iz kultnog stripa „Alan Ford“, vjerovatno je popularan u svim dijelovima svijeta, ali nigdje kao u Bosni i ostatku ovog regiona ne nalazi svoju univerzalnu, svakodnevnu primjenu, u svakoj oblasti života. Prije samo mjesec politički lideri u BiH takmičili su se u promociji vlastitih zasluga za optimističnu i ohrabrujuću poruku predsjednice Evropske komisije Ursule fon der Lajen (Von Leyen), koja je za govornicom Evropskog parlamenta kazala da je BiH na svom evropskom putu u jednoj godini napravila više nego u prethodnih deset. Bila je to rijetka prilika da se politički akteri s pravom mogu osjećati korisnim segmentom ovog društva, a građanima da u nevjerici odmahuju rukama što neko ovu zemlju i po dobrom spominje.Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada, kaže i stara ovdašnja poslovica, pa mjesec kasnije svjedočimo ponovnom političkom haosu, zbijanju nacionalnih torova, opasnim izjavama, hazarderskim odlukama i prijetnjama. U kreiranju stanja u kojem se pojačava i prisustvo međunarodnih snaga u BiH prednjači režim s Miloradom Dodikom na čelu, uz jačanje podrške iz Beograda. Kao povod poslužilo je praktično sve čega se mogao dosjetiti, od visokog predstavnika i američkog ambasadora, Ustavnog suda, američkih sankcija i njihovih posljedica, izmjena Izbornog zakona i Rezolucije o genocidu u Srebrenici koja dobiva sve širu podršku svijeta, što drži do međunarodnog prava i davno izrečenih presuda.Je li haos jedini izlaz iz katastrofalnog stanja u koje je RS dovela dugogodišnja vladavina SNSD-a, je li to jedino rješenje nakon što su američke sankcije opasno ugrozile glavne „baje“ u entitetu ili je za ovakve poteze stigao signal s istoka, pokazat će vrijeme.

Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikada, kaže i stara ovdašnja poslovica, pa mjesec kasnije svjedočimo ponovnom političkom haosu

Sa posljednje sjednice Narodne skupštine RS

Stati na loptu

U fudbalskoj ljepotici s pet golova Barcelona je pobijedila Pari Sen Žermen s 3:2, a najzaslužniji za to bio je Ćavi Ernandez (Xavi Hernandez).Legendarni fudbaler katalonskog giganta se pretprošle sezone vratio u klub. Lani ga je odveo do titule prvaka Španije, a sada sanja povratak na evropski tron. Da su Ćavi i Barcelona sposobni doći do titule prvaka Evrope, pokazao je meč u Parizu.Ćavijevi izabranici su slomili srca Parižanima u gradu ljubavi. Da stvar bude bolja, Ćavi je u duelu četvrtfinala nadmudrio svog učitelja Luisa Enrikea (Enrique).U Barceloni na „ušati trofej“ Lige prvaka čekaju od 2015., a posljednji trener koji ga je osvojio bio je upravo Enrike. On je tada dirigirao pored aut-linije, a nakon pobjede protiv Juventusa (3:1), trofej je u zrak pobjednički podigao kapiten Ćavi.Moglo bi se desiti da Ćavi ponovo digne trofej osvajača, ali ove godine kao trener. Zanimljivo je da je umjetna inteligencija prognozirala pobjednike Lige prvaka, a za ovu sezonu najveće šanse dali su ni manje ni više nego Barceloni. Ćavi je najavio odlazak na kraju sezone, a ne bi bilo boljeg načina nego da ode kao prvak Evrope. Vratio se kući kada je klub bio u teškoj situaciji, a onda ga je stabilizirao i vratio u vrh evropskog fudbala.Ćavi Ernandez rođen je 25. januara 1980. godine u španskoj Tarasi. Trenersku karijeru počeo je 1. jula 2019. godine u katarskom El Sadu, gdje je završio bogatu igračku karijeru. Kao trener je osvojio pet trofeja, a dva s Barcelonom – La Ligu i Superkup.

Hrabrost očajnika

Njemačka i Ruanda

Haris Tabaković: Ne mogu mu ništa

Dodikova bruka odjekuje svjetskim medijima: Negira genocid, veliča Putina, priziva Trampa...

Andrij Lunjin: Spasio Real

Kamo sreće da se stide

Edin Terzić: Bosanac napravio čudo

Barba, povedi!

Nacionalni interes

Bob Stjuart: Bolji dio svijeta

Ćabi Alonso: Napravio čudo

Opomena čovječanstvu

Tomislav Kašljević: Zbog publike bira teži put

Opasnije nego što se misli

Stati na loptu

Ćavi Ernandez: Nadmudrio učitelja

Kolumne

Hrabrost očajnika

Njemačka i Ruanda

Haris Tabaković: Ne mogu mu ništa

Dodikova bruka odjekuje svjetskim medijima: Negira genocid, veliča Putina, priziva Trampa...

Andrij Lunjin: Spasio Real

Kamo sreće da se stide

Edin Terzić: Bosanac napravio čudo

Barba, povedi!

Nacionalni interes

Bob Stjuart: Bolji dio svijeta

Ćabi Alonso: Napravio čudo

Opomena čovječanstvu

Tomislav Kašljević: Zbog publike bira teži put

Opasnije nego što se misli

Stati na loptu

Ćavi Ernandez: Nadmudrio učitelja