Novinarski posao je takav da vam omogući da prisustvujete i historijskim trenucima. Nekad ste ih svjesni odmah, nekada to postanete godinama poslije. Kada se okrenete unazad, bude tu svega. I lijepog i ružnog. I uzbudljivog, i dosadnog. I besmislenog.
Ali i onoga vrijednog prepričavanja. Unucima na koljenu.
U svojim novinarskim akreditacijama našla sam ovih dana onu iz 1997. godine. Meni jednu od najdražih. Na njoj piše: „Ceremonijalno vađenje luka Starog mosta“, press, Terasa „Labirint“.
Zaboravila sam da je tako davno bilo. Sjećam se koliko sam bila uzbuđena jer sam, tada još klinka, poslana na tako važan zadatak kojem će prisustvovati visoke zvanice, kako se to kaže, političkog, kulturnog i javnog života Bosne i Hercegovine. I regiona.
Jedan u 16 carevina
A još roda hercegovačkoga. Skakala po kamenu otkad za sebe znam. Plašila se pogledati sa Starog u dubine Neretvine zelene...
Manifestaciju koja će simbolično označiti početak obnove Starog mosta vodio je Senad Hadžifejzović. U prvom redu sjedili su rahmetli Alija Izetbegović, predsjednik Predsjedništva Bosne i Hercegovine i predsjednik Fondacije za izgradnju Starog mosta i starog grada Mostara, Haris Silajdžić, Krešimir Zubak, Hasan Muratović, Safa Oručević, ambasadori Turske, Malezije, Egipta, Mađarske, Italije...
Kamen luka Starog mosta izvađen je pred zvanicama, novinarima i Mostarcima. Uz aplauz.
U utorak (23. juli) bit će 15 godina otkako je Stari most izronio za one što ga vole. A i za one što ga ne vole, one koji su ga bestijalno zasuli kišom granata jula 1993. godine i potopili u Neretvi.
Pred očima svijeta, ubili su graditeljsko čudo pred kojim su stoljećima s poštovanjem stajali neimari. I mnogo je boljelo.
„Dosad prođoh šesnaest carevina, ali ovako visoka mosta ne vidjeh“. Tim riječima slavni turski putopisac iz 17. stoljeća Evlija Čelebi opisao je Stari most.
Ili, kako liske vole reći, Stari mostarski most u Mostaru.
Stari je sagrađen između 1557. i 1566. godine, a djelo je osmanlijskog graditelja Hajrudina. Na mjestu na kojem je nastao bio je drveni most, na lancima. Građani Mostara zamolili su sultana Sulejmana Veličanstvenog da izgradi novi kameni most.
Prema projektu mimara Hajrudina, učenika glasovitog Sinana, velikog turskog graditelja iz 16. stoljeća, sagrađen je most raspona 28,70 metara, s lukom visine 21 metar od ljetnog vodostaja, a širok 4,5 metara.
Zločin u polupijanom zanosu
Most je građen od tesanog kamena zvanog tenelija, koji je vađen iz kamenoloma u Mukoši, oko pet kilometara južno od Mostara. U konstrukciju mosta ugrađeno je više od 456 kamenih blokova, ali tačan broj nije mogao biti izračunat.
Nisu ove fascinantne brojke znali oni koji su ga u polupijanom zanosu s gadnim osmijehom na licu ciljali i rušili svaki dan pomalo. Jer da jesu, vjerovatno bi bar malo, bar na trenutak, razmislili kakav zločin čine.
A taj njihov čin i danas ima odjek. Rušenje onoga što je simbol spajanja odzvanja još u glavama ljudi, pa je Mostar i danas, uprkos podignutom mostu, duboko podijeljen grad.
Mudre glave, učinite nešto. Nije bilo dovoljno obnoviti most, potrebno ga je ljudima u glavi napraviti.
Pjesma sedmice: Stari
Davno sam ti rođen, braca,
iz ovog grada nisam mak'o,
a vidio sam svijeta puno,
doš'o mi je,
ne bi li me tak'o
Prva noga na me kroči,
cijeli grad mi nazdravio
prva liska s mene skoči,
umrije onaj što me napravio
Ispod hladna štipa rijeka,
a moj kamen k'o da će da plane
u njoj svako jedva čeka,
da na mene legne, stane
Ja pogođen nisam, ni umro ni pao,
samo sam morao skočiti dole
nastaviću tačno tamo gdje sam stao,
izroniće stari za one što ga vole
(Autor teksta: Zlatan Fazlić Fazla
Izvođači: Mladen Vojičić Tifa, Kemal Monteno, Mo Selection i skakačka legenda Emir Balić)
