„Sarajevo je Teheran. Ustvari, Teheran je ljepši, ima manje džamija.“  

Da napravimo anketu u Sarajevu u kojoj bismo pitali građane znaju li ko je to izjavio, smijem se zakleti da bi 95 posto odgovorilo tačno: Milorad Dodik.

Ako se pitate zašto spominjemo staru, prežvakanu priču, objasnit ću vam ukratko. Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Milorad Dodik u intervjuu „Dnevnom avazu“ objavljenom jučer našoj urednici, između ostalog, rekao je sljedeće:

- Ja ne mrzim niti jednog Bošnjaka. Ja ne mrzim nikoga. To što je nekome u Sarajevu trebalo da pravi babaroge pa izabralo mene, to je njihov problem. Ja sam svoj odnos prema ljudima pokazao u najtežim trenucima. Ali, ja sam politički predstavnik jednog naroda i naravno da pokušavam da izborim poziciju za taj narod, ne ugrožavajući bilo koga drugog.

Istina o nama, Sarajlijama

Polako, predsjedniče, polako, nemamo amneziju.  

Dakle, nakon vrlo korektne izjave u kojoj izgovarate da ne mrzite nikoga (pa ni Bošnjaka), što je jedna od najljepših osobina svakog živućeg smislenog bića, kažete da je neko od Vas napravio babarogu.

Sad ponovo pročitajte prvu rečenicu i recite ko je to od Vas pravio babarogu, odnosno, je li to neko trebao nakon samo ove tvrdnje. A, znate i sami, imali ste ih još mnogo. Novinari su tražili od Vas da pojasnite šta ste mislili, jeste li to zaista mislili, mislite li da ste možda pretjerali, pozivali Vas u šetnju Sarajevom koju biste a priori odbili. Vaš odgovor ovisio je o raspoloženju, nekad biste bili žešći, a nekada malo spuštali loptu. No, nit ostaje.

Namjerno neću da ponavljam te Vaše teze jer ne želim to da radim ni Vama ni našim čitaocima, a i želim Vam objasniti jednu od istina o nama, Sarajlijama: nismo zlopamtila. Istina, često nas to mnogo košta.

Prigrlili smo mnoge, pa smo to skupo platili. Pustili mnoge, pa nam to sad nabijaju na nos kao da smo ih otjerali. Ali dobro, mi znamo ko je ko, i u Bošnjaka, a i u Srba, pa i Hrvata. Nemojte nas potcjenjivati.

Balaš na nišanu luđaka

Dok pišem ove retke, mediji su objavili da je Đorđe Balašević doživio infarkt. Neovisno o tome slušamo li njegove pjesme ili ne, Balašević je veliki umjetnik, veliki čovjek i veliki prijatelj Sarajeva. Tri godine nakon završetka pakla, 1998., on dolazi u Sarajevo održati koncert. Upozoravali su ga da ne ide „jer mu se sprema antentat“, ali su ga i Novosađani ispratili i rekli pozdravi naše prijatelje u Sarajevu. Ostala je upamćena i citirana njegova tadašnja izjava:  

- Ipak, ja sam rekao doći ću, oni su pitali da li se bojim, osvanuli su to jutro u štampi natpisi: 'Na Balaševića se sprema atentat u Sarajevu'. Ali, samo da vam kažem... Da li se bojim da dođem u Sarajevo? Da se nečeg bojim, ja bih se sakrio u Sarajevo. Vidite, djeco, OK, ja idem i to je zapisano i to tako mora biti... Ne bojiš se za svoj život, ne bojiš se atentata? Ja kažem, ako je to cijena da dva dana budem na nišanu nekog luđaka, oni su mogli pet godina da budu na nišanu... Eto i meni načina da bar dva dana budem Sarajlija...".

Ko je od koga napravio babarogu

Ljude dijelim na dobre i loše (patetiko, gadna li si, ali to je istina), ne na vaše i naše, gradove na lijepe i manje lijepe, države isto tako, zločince nazivam pravim imenom, a Balaševića ne svrstavam jer to želim, nego jer ste me natjerali da nađem primjer: spominjem ga jer dolazi tada iz Srbije, iz Novog Sada. I u čemu je problem? A balaševića je mnogo. I sigurna sam da Vi to znate.  

A evo Vam i možda Vama bliskiji i draži primjer – Aleksandar Vučić. Šetao Sarajevom, obilazio džamije i crkve. I eno ga i dalje zastupa interese svog naroda, kako to volite reći. I šta Sarajevo ima s tim?

Iako za Vas ne mogu glasati, niti Vas birati, poštujem Vas kao jednog od tri naša predsjednika. Poštujem Vašu odluku da ne želite šetati Sarajevom, neću Vas ni zvati da to uradite, niti mi smeta ako budete, potpuno sam indiferentna prema tome. Ali nemojte nam govoriti da je od Vas neko napravio babarogu. Sami ste to uradili.

A znamo i mi, Sarajlije, šta je politika...

Kad smo već kod nje, sjetih Vas se dok sam izvještavala iz Narodne skupštine Republike Srpske, neka je 1997. pa 1998. godina u pitanju. Tada ćete biti mandatar za predsjednika Vlade RS. Da, sjećam se i glasanja i pregovora, a vjerujem da ih se sjećate i Vi. Da politika je...