„U ovom svijetu,  od sebe prokletom svijetu, što poziva se na Božije, dok suče mačeve, nožine. Na ovoj divnoj planeti, što se brani i sveti, i pravi pokrete grube,samo da pokaže zube.” 

Samo autor ove nestvarno tačne pjesme benda „Letu štuke“ Dino Šaran zna šta ga je tačno ponukalo da je napiše. Ono što ja znam jeste da joj se vrlo često vraćam, i to u danima poput ovih koji su iza nas. Na kraju, autori tako i kažu, pjesmu tumačiš onako kako je ti osjećaš. Reže.

Istraga da pokaže ko i zašto

Užasne, jezive, brutalne fotografije djece iz Zavoda u Pazariću obišle su region i svijet. Na Dan djeteta. Vijest su objavili i „New York Times“ i „Washington Post“. Kada se desilo ovo stravično, nehumano ponašanje, još se ne zna, niti se zna ko ga je počinio. Istraga će, nadati se, pokazati ko. I zašto.

Sabina Ćudić objavila je fotografije u Parlamentu Federacije BiH. Nakon prvotnog šoka u kojem smo se svi zamislili nad svojim životima, prigrlili svoju djecu, sestrinu, bratovu... krenuo je drugi val reakcija, pitanja i analiza kada su nastale fotografije, zna li Ćudić o tome nešto više i pozivi da to otkrije javnosti.

Kako god, djeca svezana kaiševima za radijator slike su koje će nas još dugo proganjati. Jer to je svijet u kojem živimo. Jer je to svijet u kojem živimo u 21. stoljeću. Zamislite neku mentalno oboljelu osobu svezanu za radijator na nekoj njemačkoj klinici. Ne možete. To je naš svijet.

Nabrajalica unedogled

U istom tom svijetu, migranti, gladni i promrzli, spavaju na ulicama i po autobuskim stanicama jer politika ne može da pronađe rješenje. Prebacivanje odgovornosti isto je stvar na kojoj su neki doktorirali.

Djecu liječimo tako što im skupljamo novac po humanitarnim akcijama, donatorskim večerima, u koje se uključuju naše sportske zvijezde, pjevači i glumci ne bismo li dobili koju marku više na računu. Jer politika ne može da nađe rješenje.

Gušimo se u smogu. Godišnje u Bosni i Hercegovini, u Tuzli, Zenici, Sarajevu i Banjoj Luci, gdje su vršena istraživanja, umre 5.000 ljudi zbog zagađenosti zraka. Jer politika ne može da se dogovori šta činiti.

Proteklih dana objavljena je vijest kako naselje Karadže s više od 370 domaćinstava, jedno od mnogoljudnijih mjesnih zajednica bugojanske općine, još nema kanalizaciju. Čekaju od 1999., kada je projekt predat. Vjerovatno nekoga treba „zakititi“.

Nabrajati možemo unedogled...

Polusvijet bira i kreira

A ima nešto i do nas, nije sve do njih. Znamo li izaći na ulicu i zagalamiti da im se protresu gaće? Ne znamo. Sve je slabo. Mlitavo. Nemamo razvijenu svijest o svojim pravima niti kako ih ostvariti. 

I mi se trebamo baviti visokom politikom?

Tako ostade u zapećku formiranje vlasti na državnom nivou u BiH. Godinu nakon izbora. I treba ostati. Kome je to više vijest. Odvežite nam djecu, dajte nam osnovne uvjete za život i rad.

Jer, kako kaže Šaran:

„Skalpeli režu ostatke intime i mijenjaju planove, polusvijet bira i kreira sumorne noći i dane.“