Kila ili bruh (hernija) označava ispupčenje ili izlazak tkiva, najčešće crijeva ili masti pod kožu kroz prirodni ili stečeni otvor u trbušnom zidu. Obično je locirana u preponama, oko pupka ili na mjestu ranijeg operativnog zahvata. 

Izraz kila se u medicini koristi za ispadanje tkiva iz svog normalnog položaja. Kile mogu biti vanjske – na trbušnom zidu i unutrašnje koje nastaju u trbušnoj duplji. 

Preponska kila 

Čini 75% svih kila trbušnog zida i oko 25 puta je češća kod muškaraca nego kod žena. Ove kile dijelimo u dvije odvojene grupe, direktnu i indirektnu. Obje se nalaze u preponi ali imaju različita polazišta. Oba tipa kila izgledaju slično kao ispupčenje u preponi, i nekad je teško raspoznati o kojem se obliku radi.

Femoralna kila

Femoralni kanal je dio kroz koji prolaze femoralna arterija, vena i živac kada napuštaju trbušnu šupljinu i dolaze na natkoljenicu. Ovo je normalno uzak prostor, ali nekada može biti tako velik da kroz njega prolaze organi trbušne šupljine. Ona se vidi kao ispupčenje ispod preponskog nabora u srednjoj liniji. Obično je češća kod žena i ima veći rizik komplikacija od ingvinalne kile.

Pupčana kila

Učestalost između (10-30%) često vidljive kod rođenja kao izbočenje u predjelu oko pupka. Ovo se dešava kada se otvor na trbušnom zidu koji bi normalno trebao biti zatvoren ne zatvori u potpunosti. Ako je mala obično se zatvori do druge godine. One koje se ne zatvore ili su od početka velike treba operirati u dobu između 2 i 4 godine. Ova kila se može razviti i kod odraslih zbog slabosti u ovom dijelu prednjeg trbušnog zida ili kod žena nakon porođaja .

Ventralna kila

Operativne procedure na prednjem trbušnom zidu mogu kasnije dovesti do pojave kila na tom mjestu. Po statistici mogućnost pojave nakon hirurškog zahvata je od 2 do 10 %.

Spigelieva kila

Dosta rijetka, nalazi se na vanjskom rubu m.rectus abdominis (ravnog trbušnog mišića), koji se nalazi na nekoliko centimetara bočno od srednje trbušne linije.

Obturatorna kila

Ovo je ekstremno rijetka kila i javlja se obično kod žena. Kod ove kile sadržaj prolazi kroz obturatorni kanal. Budući da kod ove kile nema klasičnog izbočenja prvi znak postojanja ove kile mogu biti znakovi crijevne opstrukcije (mučnina i povraćanje).

Epigastrična kila

Javlja se kao izbočenje u srednjoj trbušnoj liniji između pupka i donjeg rebrenog luka. Ova kila obično sadrži mast, a vrlo rijetko crijeva. Formira se u zoni relativne slabosti prednjeg trbušnog zida i često je bolna.

Preponska kila (hernia)

Na trbušnom zidu postoje mesta koja imaju predispozicije za razvoj kila zbog svoje anatomske građe. Jedno od takvih mjesta je prepona. Ukoliko se kila nalazi u preponi govorimo o preponskoj kili (hernia ingvinalis). Ona može biti indirektna ili direktna.

Indirektna ingvinalna hernia nastaje zbog urođene slabosti unutrašnjeg ingvinalnog prstena i može se javiti u bilo kad tokom života. Otkriva se odmah po rođenju kod oko 1% dječaka i povezano je sa spuštanjem testisa u skrotum. Ingvinalna kila je locirana u donjim partijama trbuha upravo iznad prepone blizu pubične regije. Nekada može biti na obje strane i tada govorimo o bilateralonoj kili.

Direktna ingvinalna hernia je posljedica slabosti dna ingvinalnog kanala i uglavnom se javlja kod starijih pacijenata jer sa starošću prednji trbušni zid slabi. Na tom je mjestu trbušni zid prirodno je tanak. Rijetko se spušta u skrotum.

Poseban entitet su recidivantne kile – ponavljane, koje se javljaju nakon operacije. Sve što dovodi do povećanog intrabdominlanog pritiska dovodi i do formiranja kila a to su gojaznost, podizanje teškog tereta, neredovne stolice, trudnoća, bolesti povezane sa hroničnim kašljem.

Simptomi ove kile su najčešće potkožni otok i neprijatnost u regiji kile, pa sve do jakog bola. Pri naporu se otok povećava, a po prestanku napora ili u ležećem položaju otok se smanji ili nestane.

Kilu je potrebno hiruruški liječiti. Operacija kile podrazumjeva vraćanje struktura u njihov anatomski položaj i najčešće ojačavanjem slabog mjesta na trbušnom zidu plasiranjem mrežice. Problem kile se riješava jedino operativnim liječenjem uz brzo vraćanje normalnim životnim aktivnostima i mogućnosti punog fizičkog naprezanja. Osim toga neoperisana kila vremenom se povećava što pacijentu pored estetskih pravi i sve veće funkcionalne smetnje. Svaka kila se može dalje komplikovati te na taj način čak i životno ugroziti pacijenta.

Najčešće komplikacije su: uklještenje, zapaljenje, stvaranje sraslina i ruptura kile. Većina ovih, čak i po život opasnih komplikacija, zahtjeva hitnu i neodložnu hiruršku intervenciju.