Hernija (hernia, kila, "bruh") nastane kad se tkivo ili dio tijela pomakne izvan tjelesne šupljine u kojemu normalno leži. Hernije najčešće nastaju u području trbuha, iako se mogu pojaviti bilo gdje na tijelu gdje je mišićni zid slabiji i ne može izdržati pritisak koji nastaje u unutrašnjosti tijela (prilikom kašlja, kihanja, naporu pri tjelesnim aktivnostima i sl.).
Najčešća - pupčana hernija
Sadržaj hernije, obično vijuga tankog crijeva ili dio trbušnog masnog tkiva, probije slabe slojeve trbušnog zida pa se, iako ne uvijek i ne kod svih vrsta kila, javlja opasnost od strangulacije.
Strangulacija je termin koji opisuje prekid snabdijevanja krvlju nekog organa ili tkiva što, ako se na vrijeme ne prepozna i na odgovarajući način ne zbrine, može izazvati odumiranje tog tkiva i komplikacije poput infekcije, sepse, čak i smrti.
Najčešća kila kod djece je pupčana hernija. Ona je relativno uobičajena nakon rođenja te čini približno 10 - 30 posto svih hernija u djece. Uočava se kao izbočenje pupka novorođenčeta, koje se može pojavljivati ili pojačavati dok dijete plače ili kašlje.
Nastaje kao posljedica nepotpunog zatvaranja otvora koji normalno postoji na trbušnom zidu prije rođenja djeteta. Rizični faktori su prijevremeni porod i niska porodna težina.
Pupčanim hernijama slična je i hernija u centralnoj liniji tijela (nadpupčana hernija) koja se uglavnom rješava hirurški. Terapija pupčane hernije kod djece često uključuje samo niz periodičnih pregleda i praćenje, jer se većina spontano zatvori do druge godine života. Hernije koje se povećavaju, ukliješte ili ne nestanu do četvrte ili pete godine, moraju se operirati.
Preponska kila
Preponska hernija podrazumijeva prodor crijevne vijuge ili drugih trbušnih organa (trbušna maramica, jajnik ili jajovod kod djevojčica) u preponu. Preponska hernija u dječaka je 30 puta češća nego u djevojčica i to zbog anatomsko-razvojnih razloga.
Preponske hernije ne moraju se nužno manifestirati simptomima. Zna se dogoditi da herniju prvi prepozna liječnik tokom rutinskog pregleda. Za potvrdu hernije koja se vidi samo pri naporu služi jednostavan test - dijete se nakašlje u stojećem položaju, pri čemu se prikaže hernijska vreća.
Ako postoje, simptomi se očituju u obliku nelagode ili bolova u preponi, posebno pri naporu, kašljanju ili kihanju. Kod dječaka se može javiti i bol u skrotumu zbog izbijanja vijuge tankog crijeva u skrotum.
Preponska hernija česta je u prijevremeno rođene djece, u čak 30 posto slučajeva. Poznato je da je češća s desne strane tijela (60 posto), a obostrano se javlja u oko 15 posto ukupnog broja djece s preponskom hernijom.
Ukliještena preponska hernija zahtijeva hitnu hospitalizaciju i neodgodiv kirurški postupak vraćanja ukliještenog sadržaja.
Preponska kila rješava se hirurški
Više od 50 posto slučajeva preponskih hernija u djece dijagnosticira se u prvoj godini života. Rješenje je uvijek hirurško. Operacija se, uglavnom, izvodi ubrzo nakon postavljene dijagnoze, preoperacijske pripreme i određivanja najboljeg vremena za operaciju, uz obvezno upozorenje roditeljima na mogućnost uklještenja preponske hernije.
Šta je funikulokela
Funikulokela je poseban oblik preponske hernije, koji se može ultrazvučno potvrditi i izmjeriti. Tijekom operacije, uz anatomske strukture nalazimo manje opsežan ili opsežniji mjehur s tekućim sadržajem. Često je udružena s manjom preponskom hernijom.
Vodena hernija testisa
Vodena hernija (Hydrocele testis) prepoznaje se po pojavi opsežnog tekućeg sadržaja. Lako se klinički i ultrazvučno dijagnosticira. Ako je prisutna i nakon druge godine života dječaka, obvezno se operativno rješava, a i prije ako je izražena i napeta (tenzijski oblik vodene kile). U starije djece i muškaraca hidrokela može nastati zbog upale testisa ili epididimisa, odnosno ozljede skrotalne vreće.
Za razliku od odraslih, kod djece se u pravilu radi o indirektnoj preponskoj herniji, pa je zbog te važne anatomske razlike preporučljivo da dječije hernije operira specijalist dječije hirurgije.
