S klasičnog stanovišta, krize označavaju naglu promjenu u toku neke bolesti koja može ukazivati ili na poboljšavanje ili na pogoršavanje patoloških manifestacija. 

Kada se govori o krizama svijesti u dijagnostici epilepsije, mora se uzeti u obzir da su razni poremećaji svijesti česti u svakodnevnoj praksi ljekara svih profila, a veliki su dijagnostički problem, posebno u diferenciranju s epileptičkim manifestacijama.

Ponovljeni napadi

Veliki broj kriza svijesti u praksi se proglasi epilepsijom i pacijent nepotrebno mora dugotrajno uzimati antiepileptike.

S druge stane, zamijeni se epilepsija s krizom pa bolesnici ne uzimaju antiepileptike, što može izazvati niz problema, od ponavljanih napada do povreda ili na kraju do pojave tzv. epileptiziranog mozga, što je najveća komplikacija neliječene epilepsije.

Najveći problem kod kriza svijesti predstavljaju one koje se javljaju paroksizmalno u raznim oblicima. Neki autori navode da ovakvih stanja ima kod pet posto svih bolesnika koji se javljaju ljekaru.

Prolazne krize svijesti mogu se javiti pod raznim okolnostima. Postoji cijeli niz bolesnih stanja koje imaju ovakve manifestacije u kliničkoj slici, a neophodno ih je razlikovati od epileptičkih manifestacija.

Konfuzna stanja

Kod odraslih dolaze u obzir napadi panike ili vrtoglavice, gdje se moraju isključiti poseban oblik epilepsije, tzv. vertiginozna epilepsija koja zahtijeva ordiniranje antiepileptika, razna konfuzna stanja, noćni strahovi, migrena, vertebro-bazilarni sindrom, tranzitorna cerebralna ishemička stanja i razni poremećaji spavanja.

Razlikovanje ovih stanja od epileptičkih manifestacija vrši se najprije detaljnom anamnezom, a kasnije se uključuju i diferencirana klinička ispitivanja tipična za epilepsiju.

Noćno mokrenje kod djece

Kod djece se moraju isključiti refleksna epilepsija, razne vrste sinkopa, psihogeni napadi, respiratorni afektivni napadi. Tu je i noćno mokrenje, koje se može zamijeniti s epileptičkim napadom u snu.