Pravilnim pristupom i praćenjem bolesnika ljekar može postaviti dijagnozu multiple skleroze. Ona se najčešće ne postavlja pri prvoj posjeti neurologu, jer ne postoji jednostavan nalaz ili jedan test, koji će definitivno potvrditi ili isključiti bolest, ističe dr. Ljubica Todorović.
Dijagnostika kliničkih simptoma karakterističnih za multiplu temelji se na pouzdanim postupcima za utvrđivanje bolesti:
1. Anamneza
2. Neurološki pregled
3. Paraklinički dijagnostički postupci
4. Magnetna rezonantna tomografija mozga i vratne kičme
5. Ispitivanje vidnih evociranih potencijala (VEP)
6. Laboratorijska analiza likvora u kojima se utvrđuje prisutnost oligoklonalnih traka imunoglobulina u likvoru
7. Kompjuterizirana tomografija primjenom kontrastne materije
U potvrđivanju kliničke slike multiple skleroze magnetna rezonansa je najpouzdanija dijagnostička metoda, kojom se mogu vidjeti plakovi demijelinizacije u nervnom sistemu.
- Magnetna rezonantna tomografija je relativno nova dijagnostička metoda bitna u dijagnostici multiple skleroze jer se njenom primjenom mogu otkriti promjene u mozgu ili kičmenoj moždini koje upućuju na ovu bolest – kaže dr. Todorović.
Osnovna terapija za multiplu sklerozu je „interferon“. Prije otkrića ovog lijeka, kod velikog broja bolesnika vrlo brzo su se razvijali teški neurološki ispadi. Nakon otkrića „interferona beta 1b“, ubrzo su pronađeni i „interferon beta 1a“, čime je za pacijente nastao značajan pomak u usporavanju razvoja simptoma i promjeni daljnjeg toka bolesti.
- U liječenju se može upotrijebiti i primijeniti samo „interferon beta“. Njegovo djelovanje je pozitivno kod oko 37 posto bolesnika. Osim „interferona beta“, u tretmanu se koristi i „glatiramer acetat“. Prema dosadašnjim istraživanjima, on je, kod oko 29 posto bolesnika, imao nešto manji učinak od „beta interferona“ – kaže dr. Todorović.
Imunomodulacijsko liječenje smanjuje učestalost i težinu neurološkog pogoršanja, smanjuje broj oštećenja bijele mase te usporavanje napredovanja bolesti i razvoja trajnog neurološkog oštećenja.
eki oblici alternativne terapije koji danas privlače pažnju istraživača su suplementacija vitaminom D i vitaminima antioksidantima, dijete s malom količinom zasićenih masti i visokim količinama masnih kiselina.
Multipla skleroza je još enigmatična bolest i zbog toga se ne primjenjuje metoda liječenja prema uzroku. Iako još nema pravog lijeka za multiplu, postoje brojni medikamenti koji utječu na tok bolesti, oporavak od relapsa, znakove i simptome bolesti. Primjenom brojnih kombinacija lijekova poboljšava se kvalitet života bolesnika.
- Kako je multipla skleroza bolest koja se razlikuje od bolesnika do bolesnika, liječenje simptoma bolesti nije istovjetno kod svih. Tokom liječenja izuzetno je važno pažljivo praćenje kako bi se izbjegao razvoj degenerativne faze bolesti, koja u velikoj mjeri ograničava daljnji uspjeh liječenja. Mnogi bolesnici mogu živjeti i bez terapije, što zavisi od samog toka bolesti – ističe dr. Todorović.
Neki lijekovi imaju loše prateće pojave i rizike, prvenstveno kortikosteroidi, koji se daju u akutnoj fazi. Prirodno pojavljivanje spontanih remisija otežava utvrđivanje terapeutskih efekata eksperimentalnih tretmana.
