Stres inkontinencija predstavlja nevoljno otjecanje mokraće kroz uretru (mokraćnu cijev) zbog povećanog pritiska u trbušnoj šupljini koji se prenosi na mokraćni mjehur (pritisak postaje veći od pritiska u mokraćnoj cijevi) uz odsustvo kontrakcije mišića mokraćnog mjehura.  

Hirurško liječenje

Bolest nastaje kao posljedica slabosti zdjelične muskulature i gubitka potpore na spoju vrata mokraćnog mjehura i izvodnog mokraćnog kanala (uretre). 

Stres inkontinencija predstavlja ozbiljan zdravstveni problem. To je bolest starijih i sredovječnih žena. 

Češće oblijevaju žene koje su rađale. Podaci o učestalosti ove neugodne bolesti su različiti zbog subjektivnih i objektivnih razloga. Veliki broj žena krije bolest i ne javlja se na pregled. 

Prema velikim istraživanjima, oko 25 posto žena ima tegobe, a od njih 5 posto zahtijeva hirurško liječenje. 

Ovakve tegobe uzrokuju socijalne i higijenske probleme žene. Do „bježanja“ mokraće dolazi prilikom napora (kašalj, smijanje, trčanje, dizanje tereta, kretanje), što kod oboljelih izaziva psihološke probleme, zbog čega izbjegavaju uobičajene životne aktivnosti, kontakt s drugim osobama jer imaju osjećaj da se „osjete“ na mokraću.

Seksualnu aktivnost, također, izbjegavaju jer tokom odnosa dolazi do nevoljnog otjecanja mokraće. 

U najvećem broju slučajeva „bježi“ mala količina, dok u nekim slučajevima može nevoljno otjecati velika količina mokraće. U tom slučaju pacijentica je stalno mokra i prisiljena je na nošenje uložaka.

Prema intenzitetu i stadiju bolesti, dijeli se na inkontinenciju I, II i III stepena. Inkontinencija prvog stepena se liječi konzervativno, tzv. Kegelovim vježbama. Kod srednjeg i izraženog stepena stres inkontinencije jedini način liječenja je hirurški. 

Ne preporučuje se raditi mlađim osobama od 30 godina, dok gornja starosna granica ne postoji.

Operativni zahvat omogućava oboljeloj osobi da bude suha i da se vrati u normalne tokove života, što je prvenstveni cilj. Suština operativne procedure je da se spoju mokraćnog mjehura i uretre (mokraćne cijevi) vrati potpora i da se on pozicionira na uobičajeno mjesto. 

U svijetu su prihvaćene i najčešće se koriste tzv. Sling metode (omča koja podiže vrat mokraćnog mjehura). Češće se primjenjuje tzv. TVT tehnika.

Urinarni kateter

Operativni zahvat se radi vaginalno (kroz rodnicu) ili laparoskopski. 

Prvi postoperativni dan se pacijentica mobilizira iz kreveta, a drugi dan se odstrani urinarni kateter. Konci koji se koriste su resorptivni (ne treba ih odstranjivati, sami nestanu).

Pacijentica se za 2 sedmice vraća uobičajenim poslovima i drugim životnim aktivnostima. 

Uspjeh ovom operativnom procedurom je 97 posto i najbolji rezultati se postižu prvim operativnim tretmanom.

Otvorena tehnika

Otvorene operativne procedure (hirurškim rezom na trbuhu)  u savremenom svijetu se rade iznimno rijetko kada se rez izvodi suprapubično, na trbuhu i dug je 10-ak cm. 

Ovakva „otvorena“ tehnika zahtijeva duže ležanje, prvih nekoliko dana pacijentica je „vezana“ za krevet, urinarni kateter se odstranjuje 10. postoperativnog dana. 

Operativni zahvat se radi u kombinaciji hirurg – urolog - ginekolog.

Planiranje poroda

Iznimno rijetko treba raditi operativnu proceduru kod žena koje nisu rađale, a planiraju porod. Postoji više tehnika i načina liječenja ove neugodne bolesti. Operativna procedura se izvodi u općoj ili regionalnoj anesteziji. Odluku o vrsti anestezije donose pacijent i anesteziolog.

Dijagnostika

Dijagnostika se zasniva na adekvatnim i ciljanim anamnestičkim podacima, kliničkom pregledu i probama na stres inkontinenciju, cistoskopskom i urodinamskom pregledu. Važno je razlučiti koji oblik inkontinencije pacijentica ima prije definitivne odluke o terapiji.