Odbjegli policajac Ljubo Milović prijetio je kolegama da će im pomrsiti račune u službi i zvao na fizički obračun pripadnike Interventne jedinice koji su ga zaustavili i kod njega pronašli pištolj bez dozvole.
To se, između ostalog, navodi u svjedočenju policajaca zabilježnog u optužnici protiv Milovića i 20 članova takozvanog policijskog narkokartela. U Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) o tome su pričali Goran Krstonijević, Kerim Topuzović, Ranko Vuković, Boris Barjaktarević i tadašnji vođa Interventne grupe Zdravko Mirović.
Pravili se da se ništa nije dogodilo
U tužilačkom aktu objašnjava se da je Milović, od policajaca koji su ga kontrolisali, tražio da zovu tadašnjeg pomoćnika direktora policije Zorana Lazovića, ali mu je ilegalno oružje vraćeno prema nalogu tadašnjeg pomoćnika načelnika podgoričke policije Darka Kneževića.
Tvrde da im je Knežević kazao da su zaustavili kolegu, pa im nije dozvoljeno da ga privedu i utvrde identitet, već da su morali da ga puste i prave se da se ništa nije dogodilo.
Prema tužilačkim spisima, zbog kontrole tada suspendovanog kolege i nedugo nakon njegove prijetnje: "Vidje ćete gdje ćete raditi od sutra", Krstonijević i Topuzović sklonjeni su iz Interventne jedinice.
Krstonijević je pred specijalnim tužiocem Jovanom Vukotićem ispričao da su 5. februara 2020. godine, negdje oko 21 sat, “na prvom skretanju za Deltu iz pravca Cetinja” kao interventna grupa obavljali redovnu patrolnu djelatnost i tada primijetili zatamnjeni “audi” karavan nikšićkih registarskih oznaka.
Kazao je da su njegove kolege pronašle pištolj kod vozača i prije nego je izašao iz službenog automobila, a da im se ta osoba predstavila kao kolega iz Specijalnog tima.
- Naveo je i da zna da je u vezi s ovim pozivanjem Zdravko zvao nekoliko starješina, između ostalih Radunović Željka, koji radi u ovom Specijalnom timu i koliko je shvatio, Željko mu je rekao da ne radi, ali pomaže. U vezi s ovim događajem Zdravko je imao kontakt i sa Zečević Novakom, Rondović Ratkom i Knežević Darkom. Istakao je da je on insistirao da se lice sjedne u vozilo i sprovede u CB Podgorica, gdje će se, ako stvarno utvrde da se radi o kolegi, istom izviniti i vratiti oružje, čak je bio spreman i da ga vozi do stana kada je ovo lice reklo da mu se službena nalazi na stanu. Objasnio je i da mu je ovo lice bilo poznato i on ga je smatrao članom organizovane kriminalne grupe koja mu je slala na kuću neka lica da ga zastraše ili ubiju.
Krstonijević je naglasio da je jedan od razloga insistiranja da Milovića privedu i to što je kod sebe imao pištolj “valter PPQ”, koji, prema njegovim saznanjima, nije dužio nijedan policijski službenik. Rekao je i da misli da je ta vrsta oružja izuzetno skupa.
Kazao je i da je, "kada je vidio tok tog događaja i kuda sve to ide", svojim telefonom fotografisao pištolj i vozačku dozvolu Milovića - u službenom vozilu, na sjedištu... Dodao je da je te fotografije predao tužilaštvu.
"Šef je rekao da ga pustimo"
Policajac je tužiocu rekao i da se sjeća da je Mirović, nakon što su zaustavili Milovića, razgovarao sa više starješina, a onda saopštio: "Šef je rekao da lice pustimo".
Pojasnio je i da je zaključio da je vođa grupe mislio na Darka Kneževića, jer je Mirović telefonom razgovarao sa tim načelnikom.
- Kada su rekli da se lice pusti, podrazumijevalo se i da mu se vrati pištolj, jer šta da rade sa pištoljem bez lica, nisu mogli napisati da su ga našli na ulici. Istakao je i da je nakon ovog razgovora na lice mjesta došao njihov bivši komandir i starješina, i zamjenik komandira stanice Stamatović Ivan, nakon čega je Milović Ljubo njemu (Krstonijeviću prim. aut.) uputio par prijetnji i otišao sa Stamatović Ivanom u nepoznatom pravcu. U konkretnom, pozivao ga je da skine uniformu da se fizički obračunaju, da će mu nešto srediti, podmetnuti, kao što mu je sredio suspenziju i tome slično - piše u izjavi, koju interpretira tužilaštvo.
Tužiocu je kazao da u vezi toga nije sačinjavao službenu zabilješku, jer je bio jako ljut na vođu grupe...
U njegovoj izjavi navodi se i da je, dok je Mirović razgovarao sa Kneževićem, nakratko oduzeo telefon od kolege i rekao pretpostavljenom: "Načelniče, mislim da ovo lice ima veze sa onim događajem ispred moje kuće", na šta mi je isti odgovorio: "U redu, znam, vidjet ćemo, završit ćemo, sve ok". To je, tvrdi, protumačio kao poruku da završi priču i ne komentariše mnogo.
Istakao je da je pola sata nakon što su morali da puste naoružanog Milovića, poslao Kneževiću fotografiju pištolja i vozačke i poruku: "Načelniče ovo nije u redu. Ovo lice ima veze u sa događajem ispred moje kuće, prijeti mi, zna sve o meni".
Tvrdi i da mu tadašnji šef podgoričke policije nikada nije odgovorio na tu poruku.
- Nije imao prilike da načelniku Kneževiću saopšti da je izvršeno krivično djelo koje se goni po službenoj dužnosti, budući da je vidio da niko od kolega nije za to da se protivrječi šefovima, jer bi u suprotnom preživjeli mobing.
Krstonijević je tužiocu objasnio i da je nakon toga tražio razgovor kod Kneževića koji ga je primio nakon otprilike dvije sedmice, ali da se razgovor nije lijepo završio.
"On radi za Zorana, stavi tačku na to"
Tvrdi da mu je Knežević rekao da je Milović njihov kolega, a da on (Krstonijević) radi ono što ne bi trebalo da radi - da prati Zorana Lazovića koji je štićena ličnost i da treba da stavi tačku na taj događaj.
- Također mu je rekao da je on (svjedok) iz ugostiteljskog objekta "Terminal", u "Nike" trenerci sa zelenom štraftom i "Ray ban" naočalama, fotografisao neka lica koja dolaze u ugostiteljski objekat "Štrafta" i da on stvarno ima takve naočale i trenerku, zbog čega je posumnjao da ga prate... Od tog trenutka shvatio je da ima problem sa ozbiljnom kriminalnom organizacijom, da niko neće da stane u njegovu zaštitu od institucija sistema i da mora sam da zaštiti sebe i svoju porodicu. Pojasnio je i da je od Kneževića jedva izašao iz kancelarije, s obzirom da ga je optužio da prati najuticajnije ljude u državi, a imao je i osjećaj da sve ovo priča da bi osjećaj krivice prebacio na njega.