Kovčeg s tijelom predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita izvađen je 8. maja 1980. Godine oko 16.30 da bi se postavio mramorni blok od 12 tona.

Josip Broz Tito je, iz tehničkih razloga, pokopan dva puta - jednom za kamere, a jednom za stvarno, otkrio je inženjer Dragomir Gavrilović 2002. godine.

Izgled grobnice

Kada se Tito razbolio 1980. godine, Gavrilović se nalazio u Engleskoj i tamo vidio nadgrobnu ploču Vilijama Šekspira (William Shakespear) na kojoj je uklesano samo piščevo ime, godina rođenja i smrti. Do tada je već izgradio rezidenciju u Užičkoj 15, vilu „Mir" i još šezdesetak rezidencija i skloništa, ali i rezidenciju iračkog predsjednika Sadama Huseina.

- Zovnem liječnike Stankovića i Kičića, a oni mi kažu da je predsjednik u komi, da je sve gotovo i da se pripremam za pogreb. Ali, s kim god sam od Titovih bliskih drugova pokušao da razgovaram o izgledu grobnice, svi su se hvatali za glavu i šaptom mi govorili: „Gavro, ne spominji mi to, molim te" - rekao je tada Gavrilović.

Gavrilović je samoinicijativno iz nekakvog nacrta uzeo mjere, angažirao radnike. Počela je izgradnja grobnice.

- Bilo je jasno da se ona samo pomoću dizalice može postaviti na grob, a tako dugotrajan i neizvjestan čin ne bi bio baš efektan pred svjetskim kamerama. Odlučili smo da umjesto prave nadgrobne ploče stavimo „masku", također mramornu, ali znatno lakšu - svjedočio je Gavrilović.

Gavrilovićevi živci bili su zategnuti kao strune dok je promatrao pogreb koju je gledao gotovo cijeli svijet, više od stotinu predsjednika, na čelu sa Leonidom Brežnjevim i mamom Jimmyja Cartera. Ipak, nije bilo neugodnih iznenađenja.

Kada su državnici napustili kompleks, kovčeg sa maršalovim tijelom izvađen je iz grobnice, obložen bakrenom maskom i ponovo spušten na dno, a preko kovčega je stavljena betonska ploča, pa na nju navučena ona teška, mramor.

U knjizi „Generalov let", general Ivan Dolničar potvrdio je Gavrilovićevo priznanje. Iako je on tvrdio da je mramorna ploča bila teška 12 tona inženjer Gavrilović najvjerojatnije je raspolagao preciznijim podatkom.

-Tokomnoći je skinut 'krov' i stavljena je stijena koja je i danas ovdje. Kako bi izgledao pogreb s dizalicom koja bi spuštala tu gromadu? Možete zamisliti skandal da je nešto puklo ili se otkačilo - objasnio je svojedobno Titov unuk Joška Broz.

Nakon što je javljeno da je Tito umro, Bogoljub Stavrev, vicepremijer savezne vlade, tražio je od vojske da kovčeg mora biti spušten i preko njega navučena konstrukcija za sedam i po minuta, koliko je trajalo intoniranje himne i Internacionale.

Kako je to bilo nemoguće, prvenstveno zbog težine mramornog bloka od 12 tona, napravili su imitaciju bloka od 200 kilograma na čeličnoj potkonstrukciji, identičnih šara i dimenzija.

Radovi trajali cijelu noć

Bar 20 puta su imali generalnu probu pogreba, rekao je svojedobno za medije inženjer koji je želio ostati anoniman.

Dvostruki pogreb predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita početkom maja 1980. i pripreme za njega obavljeni su pod nadzorom tadašnjeg glavnog savjetnika Predsjedništva SFRJ, generala Ivana Dolničara.

Službeni i stvarni pogreb predsjednika Tita obavljen je tek poslije pogrebne ceremonije na Dedinju, u prisustvu državnog povjerenstva u kojem su osim vicepremijera savezne vlade Bogoljuba Stavreva i Dolničara bili Titov pobočnik Zvonimir Kostić i još nekoliko ljudi.

Pogreb, kao dio pogrebnog ceremonijala, bio je improviziran za televizijska i ostala snimanja, a zapravo su radovi na Titovoj grobnici, poslije pogreba, trajali cijelu noć.

Masivan i vrlo težak mramorni blok koji pokriva Titov grob trebalo je konačno namjestiti i sve zabetonirati. U pogrebnoj ceremoniji, koju su prikazale TV i filmske kamere iz cijelog svijeta, grobnica je samo privremeno zatvorena imitacijom mramornog bloka koja nije bila pričvršćena, već se nalazila na posebnim kotačima.

Jovanki ispunili želju i pokopali je u Kući cvijeća

Jovanka Broz, Titova udovica, umrla je u oktobru 2013. Poštujući njezinu želju, vlada Srbije odlučila je da Jovanka Broz bude pokopana uz supruga u Kući cvijeća. Pored lijesa izloženog ispred Kuće cvijeća, bez ideoloških i državnih obilježja, samo s vijencem od crvenog anturijuma, stajala je počasna straža Garde Vojske Srbije, te počasne straže suboraca iz NOR-a. Pokopana je uz tri počasna plotuna Garde Vojske Srbije i uz zvuke melodije "Bella ciao".