Kada kupite ulaznicu u Muzej Jugoslavije, koja košta 400 dinara, što je nešto više od šest i po maraka, kao da ste ušli u nekadašnju Titovu državu.
One koji su živjeli u Jugoslaviji, kako govore, i zrak koji udišu u kompleksu Muzeja u mirnom ambijentu beogradskog Dedinja, podsjeća na život prije devedesetih.
Istina je da i mlađe, koji su samo rođeni u bivšoj državi, ali su iz priča roditelja, djedova i nana stekli sliku o životu u jednoj od tada najjačih zemalja Evrope i svijeta, vrati u neko imaginarno lijepo prošlo vrijeme.
Ekipa “Avaza” posjetila je Muzej na Dedinju, a kako se može čuti među posjetiocima, to mjesto melem je za dušu jugonostalgičara.
Kako nam pričaju kustosi, najviše gostiju dolazi iz Kine, u šta smo se uvjerili, jer su i za vrijeme naše posjete Kinezi dominirali. Poslije njih, najviše dolaze Turci, Slovenci, Hrvati, Bosanci i Hercegovci…
Muzej Jugoslavije, govore nam kustosi, najposjećeniji je u Srbiji, u zimskim danima dnevno ga obiđe i do 300 ljudi, dok se ljeti bilježi više od 700 posjeta tokom dana.
Dolaze i mnoge delegacije, ambasadori… Jedna grupa važnih gostiju bila je i dok smo mi obilazili eksponate.
A svakako je Kuća cvijeća, odnosno grob Josipa Broza, koji je umro 1980. godine, glavna atrakcija. Pored njega je 2013. sahranjena njegova supruga Jovanka Broz.
Nadalje, posjetiocima su veoma zanimljivi i Titova radna soba, njegove lične stvari, naočale, šinjeli… Najviše izloženih eksponata su unikatni pokloni koje je Tito dobivao.
Posebnu pažnju privlači Knjiga utisaka o Muzeju. Ona to suštinski nije, i dalje je Knjiga žalosti, jer posjetioci ne daju utiske o Muzeju nego pišu poruke Titu.